Marketing
Put čaja - Chado (Sado)
Čaj nije ništa drugo nego ovo:
najprije staviš vodu da zavre,
zatim umiješaš čaj.
Tada piješ kako valja,
to je sve što trebaš znati.
Sen no Rikyu
Iako se za čaj u Japanu znalo i prije Kamakura razdoblja (1185-1333)
bilo je potrebno nekoliko stotina godina da se ustanovi posebna i
sofisticirana kultura pijenja i pripremanja čaja koja je danas poznata kao
Put čaja (Chado ili Sado).Također u upotrebi je i izraz Cha-no-yu koji u
doslovnom prijevodu znači "vruća voda za čaj".Za razvoj kulture čaja
ponajviše su zaslužni budistički redovnici,posebno oni koji pripadaju
zen školi.
Jedan od najznačajnijih zen učitelja u povijesti Takuan Soho* o
čajnom obredu napisao je:
Osnova je čajnog obreda u duhu skladnog sjedinjenja Neba i Zemlje;on
nam poklanja sredstva da postignemo opće smirenje... Sagradimo dakle
malu prostoriju u šikari bambusa i sazdajmo naokolo potočiće i kamenove,
zasadimo drveće i grmove.Unutra u prostoriji pripremimo drveni ugljen,
stavimo kotlić,namjestimo nekoliko cvjetova i pripremimo potrebni čajni
pribor.A sve ćemo to izvoditi u skladu s mišlju da u toj prostoriji želimo
uživati u potocima i kamenovima,kao što u prirodi uživamo u rijekama i
planinama i kao što se predajemo ugođajima i osjećajima što ih u nama
bude snijeg i mjesečina,drveće i cvijeće dok tijekom godišnjih doba prolaze
kroz postojanje i nestajanje,dok ne procvatu i ne uvenu.Kad su tu gosti
pozdravljeni s dužnim poštovanjem,smireni ćemo osluškivati kako u kotliću
vri voda,kako šumi poput vjetra što piri među iglicama borova, i zaboravit
ćemo sve svjetovne muke i brige.Tada dolijemo vode u kotlić i sjetimo se
žuborenja gorskog potoka - time će sva prašina biti očišćena s našeg
duha.Tu je tada zaista svijet pustinjaka,svetaca na zemlji.1
gore,Takuan Soho,zen majstor,kaligraf,slikar,pjesnik,vrtlar i majstor
čajne ceremonije;vjeruje se da je uzgojio jednu vrstu kisele rotkve koja je
dobila naziv po njemu - takuan;autor je knjige "Oslobođeni Um",
Beograd,2004.
O čaju je u svojoj najznačajnijoj knjizi "Knjiga o čaju" Kakuzo Okakura**
(1862-1914) između ostalog napisao:
Filozofija čaja nije samo puki esteticizam u uobičajenom smislu riječi, jer
stopljena u jedno s etikom i budističkom religijom izražava čitav naš
pogled na čovjeka i prirodu.Ona je higijena, jer nameće čistoću;ona je
ekonomija, jer pokazuje udobnost u jednostavnosti umjesto u složenom i
skupom,ona je moralna geometrija utoliko što određuje naš osjećaj odnosa
prema Svemiru.Ona izražava istinski duh demokracije Istoka time što sve
svoje zavjetnike čini plemstvom ukusa...
Duga Izolacija Japana od ostalog svijeta,koja je toliko pridonijela
introspekciji,veoma je pogodovala razvoju Puta čaja.Naš dom i običaji,
odjeća i kuhinja,porculan,lak - pa i sama književnost - sve je to bilo pod
njegovim utjecajem.Nitko tko izučava japansku kulturu nikad nije mogao
ignorirati njegovu prisutnost...U običnom govoru kažemo da netko "nema
čaja" u sebi,ako je neosjetljiv na zanimljivost tragikomičnog ljudske drame.
Nasuprot tome žigošemo neobuzdanog estetu koji,ne mareći za svjetsku
tragediju,divlje jezdi na proljetnom valu oslobođenih čuvstava,kao čovjeka
s "previše čaja" u sebi...
U okusu čaja postoji suptilni čar što ga čini neodoljivim i sposobnim za
idealiziranje... On nema drskosti vina,samouvjerenosti kave ni afektirane
nedužnosti kakaoa.
Čajni je obred bio oaza u jednoličnom rasipanju egzistencije,gdje su se
umorni putnici mogli sresti da piju sa zajedničkog izvora uživanja u
umjetnosti.Čajni je obred bio improvizirana drama kojoj je zaplet bio
satkan oko čaja,cvjetova i slika.Nijedne boje da uznemiri ton sobe,
nijednog zvuka da poremeti ritam stvari,nijedne geste da se nametne
skladu,nijedne riječi da prekine jedinstvo okoline,svi su pokreti trebali biti
izvršeni jednostavno i prirodno - to su bili ciljevi čajnog obreda.2
gore,kontroverzni Okakura Tenshin Kakuzo
Prema legendi čaj je nastao kada je jednom prilikom Bodhidharma
(Daruma) indijski budistički učitelj i osnivač chan učenja u Kini meditirao i
tom prilikom zadrijemao.Probudio se ljut na samog sebe što mu se to
dogodilo te si je odrezao očne kapke i bacio ih na zemlju.Na mjestu gdje su
pali iznikla je biljka čaja.Od tada budistički redovnici za dugih perioda zen
meditacije piju čaj koji ih drži budnima.
gore,Bodhidharma,28. patrijarh i nasljednik Buddhe Sakyamuni-ja
Najznačajniji predstavnik Puta čaja i najjači majstor čajne ceremonije
svih vremena bio je Sen no Rikyu (1522-1591).Čajem je posluživao
najznačajnije osobe svog vremena pa tako i Odu Nobunagu (1534-1582),
Toyotomi Hideyoshija (1536-1598) i Tokugawu Ieyasua (1543-1616).
Na kraju je zbog svoje tvrdoglavosti i ljudske zlobe nekoliko Hideyoshijevih
najbližih vazala bio prisiljen počiniti ritualno samoubojstvo - seppuku po
naredbi samog Hideyoshija,apsolutnog gospodara u tadašnjem Japanu.
Prije samog čina vlastitog smaknuća priredio je posljednji čajni obred
za sebe i nekoliko svojih najbližih prijatelja.Nakon što je ispio čaj razbio je
svoju šalicu od pod i napisao dvije pjesme. Jednu na kineskom,a drugu na
japanskom.Stih na kineskom glasi:
Sedamdeset godina života -
Ha ha ! Kakva galama !
S ovim mojim svetim mačem,
Ubijam Buddhe i patrijarhe !
Stih na japanskom:
Podižem mač,
Ovaj moj mač,
Koji je već dugo u mom posjedu -
Taj trenutak konačno je došao -
U pravcu neba zamahujem njime !3
gore,Sen no Soeki najpoznatiji kao Sen no Rikyu od kojeg su potekle
tri najznačajnije škole čajnog obreda (Omotesenke,Urasenke i
Mushakojisenke)
# bilješke & fusnote #
* Takuan Soho (1573-1645) rodio se u samurajskoj obitelji u malom
mjestu Izushi u Tajima provinciji (danas Hyogo);obitelj mu je pripadala
Honenovoj budističkoj školi čiste zemlje ( jap. Jodo-shu);Takuan se
školovao u hramu Jodo škole Shonen-ji;kao dijete Takuan je prakticirao
nembutsu.Uskoro se prebacio i nastavio školovanje u velikom zen hramu
Sugyo-ji (Sokyo-ji);učitelj mu je bio Kisen Seido (15??-1591) do svoje
smrti;nakon toga učitelj mu je postao Toho Sochu (15??-16??) koji je bio
učenik slavnog Daitoku-ji majstora Shun'oku Soena (1529-1611);vidi za
Takuan Sohoa,Heinrich Dumoulin,"Zen Buddhism:A History",
London,N.Y.,str.502;
** Kakuzo Okakura,"Knjiga o čaju",Zagreb,1989.
1 vidi Vladimir Devide,"Zen";Zagreb,1996.,str. 206 & 207;
vidi i D. T. Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2005.,str. 210 & 211;
2 Devide,nav. dij.,str. 208 & 209;
3 D. T. Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2005.,str. 244.; vidi i
Devide,"Zen",str. 219;
# Put čaja - hagakure & nihonkichigai arhiva #
Demonstracija čajnog obreda,hagakure blog (studeni 2010)
Post je objavljen 21.04.2011. u 23:32 sati.