AKO PARTNER NE ŽELI KOMUNICIRATI?


Postoji mnogi brakovi u kojima jedan od partnera obvezno želi razgovor, razmjenu, objašnjenja, ali onaj drugi nije zainteresiran ni za šta slično. Na žalost je nezainteresirana strana u većini slučajeva muškarac, zbog čega sam u poglavlju „Što muškarac mora dati u jednom zajedništvu“ naglasio da on treba slušati, aktivno slušati. To znači, on treba slušati, suosjećati i svome partneru reći što misli i što osjeća.
Mnoge žene u svojoj nevolji čine pogrešku da vrše pritisak na svog muža. One ga svim sredstvima pokušavaju navesti da progovori. U većini slučajeva muškarac se zbog toga samo još više povlači.
Glavni je problem najčešće u nedostatku strpljenja, odveć slabu povjerenju u Božju pomoć i neprakticiranju duhovnih vježbi kao što su namasmarana (ponavljanje Imena Božjeg), meditacija i molitva. I, naravno, u egoizmu onoga koji ne želi komunicirati



Što možeš napraviti


Primjer za to. Audrey je imala muža, Jeffreyja koji nije htio s njom razgovarati. Dolazio je kući umoran od rada, govorio samo najnužnije i zatim išao svojim putem – u kući ili izvan nje. Audrey često nije znala kamo ide, kada će opet doći i što radi. Mnogo je zbog toga patila. U početku se još trudila započeti razgovor o tome. No kako je Jeffrey svaki put reagirao jedino uzbuđenošću i bijesom, ona je došla do zaključka kako je bolje da odustane. Bila je jako, jako žalosna, ponekad očajna zbog načina na koji se Jeffrey prema njoj odnosio. Ali ona ga je voljela. Osim toga, oni su imali dvoje male djece, od šest i osam godina, kojima nije htjela oduzeti obitelj odvajanjem ili čak rastavom. Ona je zbog toga mnogo molila, kada je god mogla prakticirala je namasmaranu i molila Gospodina da razriješi njezine brige. Pri tome je mislila: „Ako mi je Gospodin dao ovog muža, On će već znati zašto. On je blagoslovio naš brak, On će mi i pomoći!“ to je tako išlo neko vrijeme, sve dok jednoga dana nije došla na ideju da je najbolje što može napraviti da svoje zadaće obavi što bolje može, da bude tu za svoga muža, ali da o svojim mislima, brigama i problemima u sebi razgovara s Gospodinom. Tako je počela tijekom dana, dok je obavljala kućne poslove, čistila i kuhala, razgovarati u svome srcu s Gospodinom. Zahvaljujući tome, vremenom je u nje došlo do temeljite promjene. Ona više nije čeznutljivo očekivala muža i više nije bila napeta zbog razmišljanja kada će i u kakvu stanju doći kući, već je počela osjećati kako sve više miruje u sebi. Kada je on napokon došao kući, bila je prema njemu vrlo srdačna i privržena, ali nije očekivala ništa. Njezin muž u početku nije zapazio njezinu promjenu. Ali jednoga je dana ipak ustanovio da se njegova žena promijenila. Smjesta je pomislio da ima prijatelja. Počeo ju je pažljivije promatrati, pokušao je nešto saznati i poveo razgovor o njezinoj promjeni. On sebi sve to nije mogao objasniti, zato se počeo sve pažljivije odnositi prema svojoj ženi. Pri tome je zapazio koliko ona radi, kako se pažljivo odnosi prema djeci, koliko je otvorena i okrenuta prema njemu, a ipak neovisna o njemu. To ga je počelo jako tištati. On je sve više i više počeo zapažati koliko se plaši da je ne izgubi zbog nekog drugoga. Taj mu je strah pokazao koliko mu je ona važna. To ga je dovelo do toga da je počeo s njom razgovarati. No Audrey je bila toliko učvršćena u namasmarani da se nije bacila na Jeffreyjevu ponudu za razgovor kao žedan na vodu, već je s njime razgovarala sasvim mirno i otvoreno. Jeffrey je time stekao vrijeme koje mu je omogućilo da se sve više i više otvori. On je osjetio koliku mu radost razgovor pričinjava, koliko mu je on pružao. Nije uopće mogao shvatiti kako to da godinama nije obraćao pozornost na Audrey. Time je njihov brak doživio odlučujuć preokret koji je oboje obogatio.
Što ti pokazuje taj primjer? Da ništa ne koristi ako želiš ići „glavom kroz zid“. Pokušaš li to, pokazuješ jedino da ne vjeruješ finom, transcendentnom. Ili, drukčije rečeno: zašto moraš obvezno ići kroza zid ako postoje vrata? Zašto ih ne pokušaš otvoriti? Ne vidiš nikakva vrata? Čudno jer uvijek postoje vrata. Ovisi jedino o tebi hoćeš li ih naći ili ne. Za Isusa Krista na primjer nisu postojali nikakvi zidovi. On je svuda vidio vrata. Zašto? Zato što je bio jedno s kozmičkom Ljubavlju i što je stoga uvijek pronalazio put do srca drugih ljudi. Uzmi Isusa kao primjer. Obvezno Ga prihvati kao putokaz. Nemoj i između sebe i Njega također izgraditi zid, misleći kako je On mogao, ali ti ne možeš. Na kraju ove knjige više ne bi smio tako razmišljati. Isus nije svijetli primjer Ljubavi izvan tebe, već u tebi. Ti si taj Krist, ti si ta čudesna snaga, ti si to svjetlo koje osvjetljava svijet sve do njegovih najdubljih korijena. Nemoj se činiti malenim, nemoj sebe činiti jadnim grešnikom. Ono što misliš, to postaješ. Ako sebe zamišljaš kao jadna grešnika, bit ćeš to. Ako tako o sebi misliš, tada imam pitanje za tebe: ako sebe vidiš kao jadna grešnika, zašto se onda čudiš da tvoj partner ne želi razgovarati s tobom? Zašto bi on poželio razgovarati s jadnim grešnikom? Kada bi se nasuprot tome pojavio američki predsjednik, on bi zacijelo razgovarao s njime. Zašto ti nisi taj predsjednik?



Što moraš napraviti


Ako si ti onaj koji ne komunicira, tada moraš znati da posjeduješ iznimnu snagu koju koristiš na negativan način. Ako ne komuniciraš, automatski prisiljavaš partnera da traži i pronađe neki izlaz iz izolacije jer ti si ga svojom šutnjom izolirao.
Ako ne komuniciraš, moraš znati da u velikoj mjeri živiš od angažmana svog partnera i da svojom nesposobnošću komuniciranja veoma opterećuješ vaš odnos.
U većini brakova muškarci su oni koji ne komuniciraju. Oni su zato danas vrlo, vrlo često oni zbog kojih brakovi doživljavaju neuspjeh. I koji nakon toga zaprepašteno stoje pred ruševinama, ako ih žena nakon mnogih uzaludnih pokušaja napusti. I to je razlog zbog kojeg u ovoj knjizi navodim različite primjere u kojim žena napušta muža zbog toga što joj je u nutrini bio nedosežan.
Ako si ti onaj koji smatra da razgovor nije toliko važan, moraš znati da se odnos u najmanje 70% sastoji od komunikacije. O trajnosti ili neuspjehu braka ne odlučuje seksualnost nego verbalna komunikacija.
Ako ne možeš komunicirati, ako ti partner opetovano govori da ne može razmjenjivati misli s tobom, da nisi dosežan, da razgovori ostaju na površini, da te on doživljava kao da nisi zainteresiran, tada moraš nešto učiniti u tom smislu.
Moraš uvidjeti kako jedan dio – naime tvoj! – ne pridonosiš u odnos. To ne možeš trajno uskraćivati partneru. Na to nemaš nikakvo pravo. Zato moraš pogledati na koji ćeš način najbrže moći promijeniti situaciju. Razgovaraj s prijateljima, prihvati dobru terapiju, pitaj partnera što mu nedostaje.
Ostvari jednu od tih mogućnosti ili sve tri, ali učini nešto jer nešto moraš učiniti.
Život se sastoji od komunikacije. Posebno u sadašnje vrijeme. Ona je neprocjenjivo blago ovoga doba. Ti zato ne možeš izbjeći tom važnom strujanju. Moraš ići s njime. Zato moraš nešto napraviti jer tko ne komunicira, djeluje kao poslovični pijesak među zupčanicima. Jedva se može vidjeti. Ali može se čuti i njegovo je djelovanje kobno. Zato te ne mogu u dovoljnoj mjeri opominjati da se čuvaš toga da odsutnost komunikacije smatraš normalnim stanjem. Nekomuniciranje je duboka slabost od koje bi sebe i partnera (!) trebao štititi svim sredstvima – već i zbog toga što nedostatak komunikacije ima vrlo, vrlo mnogo zajedničkog s egom. Ako naime tvoj partner želi razgovarati, a ti to odbijaš, zuriš ispred sebe ili se okreneš i odeš, tada time pokazuješ kako uopće nisi spreman prihvatiti njega, njegova pitanja i njegove potrebe. To je povezano s egom, s nepoštivanjem, odnosno prezirom.
Ako ne komuniciraš, moraš sebi predočiti – i imati pred očima! – da nisi jednostavno sasvim „normalan“, „jednostavno drugačiji“, „jednostavno mirniji tip“, već da ne obraćaš pozornost na partnera i da to može ići sve do čista preziranja.
Zato iskoristi ponudu koju ti tvoj partner čini time što želi razgovarati s tobom, i komuniciraj. Nemoj misliti da je komunikacija jedino njegova stvar, njegov „problem“ („To je moj problem“, izreka je koju u vezi s komunikacijom i odnosom uopće ne čujem rado!), nego shvati da ovdje hitno moraš nešto naučiti – da bi to trebao što prije. Morao što prije!





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html