Promatraj. Prihvati. Raduj se.

subota , 27.08.2016.



Otvori se. Al' otvaraj se polako. Budi nježna prema sebi, nitko nije rekao da će biti lako.
Tvoje je tijelo put, a sve što u njemu nevidljivo nosiš - putokaz.
Utišaj se. Kad te preplave misli, reći će ti kuda da ideš, ne slušaj ih, ne slušaj ih nipošto, one su jeka ptice rugalice, mutant programirane tebe.
Utišaj se i uroni, utoni, uplovi, poleti, nestani.
Tvoje je biće ljubav, pogledaj, imaš je i u dlanu, na trepavicama, usnama. Nevidljiva, a opipljiva, diše, čeka...
Otvori se polako, jer ono tvoje programirano ti ne voli tebe otvorenu. Zato će te boljeti, kidati, mrviti, vikat će na sav glas, štipat će ti dušu, gnječit će ti srce, gledat će te u ogledalu pogledom punim prezira i nevoljenja, i gađat će te, gađat će te mislima iz svih oružja svijeta, riječima svih onih što te okružuju, slikama svega onog što si u životu prošla... A ti se ne daj! Budi nježna prema sebi, kao što bi nježna bila prema ranjenom lanetu, malom ježu na trotoaru, vlastitom djetetu kad mu sa strepnjom pod pazuh stavljaš toplomjer.
Nitko nije rekao da će biti lako.
Nitko nije rekao ni da brzo prođe.
Nitko nije rekao ni da se opet ne ponovi, al jače.
Nitko nije rekao da nije vrijedno.
Al otvaraj se polako.
Promatraj. Prihvati. Raduj se.

Oznake: svjesnost

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.