Nisi mi jasna

petak , 26.08.2016.

Nisi mi jasna. Kad ti gledam u oči, osjećam nelagodu. Ti nisi kao ja. Tebe ne zanima kakva ti je frizura, ne zanima te što je danas u trendu, zanima te što se unutar tebe dešava, nisi mi jasna. Pričala bih ti o tuđem životu, o nečijoj smrti, prevarama u susjedstvu, podnim pločicama, lošoj politici, lajkovima, ne zanima te, nije mi jasno kako. Tvoje riječi nisu izgovorene mojim jezikom.

Dođe mi da te mrzim! Zašto si takva? Nikad ti neću priznat da te iz obijesti volim ogovarati, jače je od mene! Ponekad, uistinu, poželim da se izbrišeš, da te nema! Ti nemaš nokte njegovane kao ja...! Auto ti je ulubljen...! Moje sandale su srebrne, 400 kuna sam ih platila! Imam turiste do kraja rujna...! Izbijelila sam zube, zar ne vidiš...? Sin mi ima djevojku, mala je genijalna, oboje rade u struci, na poslu su se i upoznali, a ona ti je, znaš, nećakinja onog poznatog glumca...! A na Maldivima, kako je tamo lijepo, nisi bila...?

Kad sam s tobom, i ne znam što da govorim, sve mi se čini kao brbljanje ali ljudi tako i govore, zar ne? Ne znam što da te pitam. Nekako slutim da je bolje da te ništa ne pitam. Nisi mi jasna. O kakvom zvuku tišine ti govoriš?! Voliš dodirivati stijene?! Mekoća zalaska sunca na krošnjama?! Promatranje osjećaja?!

Znaš, nisi mi jasna. Ne znam volim li te il' te ne volim.
Ali, jedan dio mene sluti, da ima potrebu za tobom. Da bih radije da si blizu nego daleko. Iako te ne razumijem. Iako mi se ne diviš.
Dio mene voli tvoj mir, iako mi nije posve ugodan.
Dio mene, kad skinem šminku i izujem sandale, dio mene voli da postojiš.

Oznake: svjesnost