Dajte, razbijte tu inovativnu košnicu i oslobodite pčele ropstva!

srijeda , 23.03.2016.

Dragi moj blože, imam ti potrebu reći riječ-dvije o činjenicama koje, ima dana, pa me opsjedaju.
Govorit ću ti o dojmu koji na mene ostavljaju nove generacije mladih (jer danas u tu kategoriju ulaziš do svoje tridesete), a pogotovo mislim na mlade koji su iskoračili iz studentskih klupa (il su još malo u njima) i krenuli na tržište rada, pa su se eto zbog nekog slijeda okolnosti i Google-a te hitoidnih radionica prometnuli u hrvatske pionire nečega što je vani već odavno zrelo, i već gotovo pa ocvalo. Naravno, opisala sam to ukratko, jer ćeš me vjerujem shvatiti. U nastavku, pisat ću o njima velikim početnim slovom, da ne imenujem, a i vjerujem da se nisu baš svi toliko odmetnuli od čovječnosti.

Dakle, blože, oni su veći roboti od onih metalnih prototipa kojih sam se užasavala kad sam gledala nekadašnje SF filmove. Imaju sve funkcije kao i roboti, samo što izgledaju kao ljudi, imaju zdravstvene knjižice i OIB, rodila ih je majka, al osjećaja brate nigdje. Bar ne u našem stvarnom svijetu. U njihovom "stvarnom" svijetu, osjećaje izražavaju putem like-ova, emotikona, i sličnih virtualnih skraćenica. Najviše me brine što oni toga nisu svjesni.

Nedavno sam čula Generaciju kako "smo na televiziji imali prilike vidjeti...". Radilo se o činjenici koju bi normalan čovjek vidio kao stvarnu situaciju koju je televizija prikazala, a ne nešto što je stvarno postalo zato jer je bilo na televiziji. Čula sam od Generacije i to da je mjerilo uspjeha broj share-ova i like-ova. I vidjela čuđenje zašto bi netko nešto učinio a da za to ne dobije nešto zauzvrat. Vidjela sam neosjetljivost na osjećaj, i oduševljenost gadget-om. I zasićenost riječima, al uzbuđenje zbog widget-a.
Jednom se čitav razred Generacije nakon 10 minuta živog ljudskog govora uzvrpoljio kao da su udahnuli prah s ADHD virusom, al čim je živi ljudski govor zamijenjen televizijskim prilogom (sa snimljenim ljudskim govorom) - nirvana, čovječe.
Kroz posao posebice, susrećem Generaciju koja zbog plemenitih ciljeva zagovara bilo koje sredstvo. A na putu ostvarenja istih ciljeva, i svoj odraz u ogledalu smatraju konkurencijom. Ponavljam se, znam, al toga kao da je sve više. I njih, i njihovih flajera.
Imaju sličan rječnik: uz brojne moderne anglizme, tu je još čitav set riječi i fraza kojima izražavaju pripadnost. Npr. inovativna rješenja, socijalno osjetljive skupine, integracija, dodana vrijednost, održivost, socijalna isključenost, ¸društveni razvoj, misija, ciljevi, strateško pitanje, poticanje (bilo čega), platforma, umreženost, društvena odgovornost, nove tehnologije, jačanje, vidljivost, transparentnost i sl. I naravno, sve za neku dobrobit, a slina im curi na svaki spomen dolara, eura, tranši i grantova. Čak štoviše, idoli su im pravi majstori neprofitnog profitiranja, a kad jednom narastu, i oni to žele postati.
Sistem jeste trom, spor, poteže nas za natrag, neosjetljiv je ali... dragi blože, Generacija je brza, spretna, lukava, srlja, srlja bezglavo, sistem je sama po sebi, a i onaj sistem iz prethodne rečenice je mora podržavati jer Generacija je - naša budućnost?!
Analogno stvarnosti koju Generacija scroll-a, click-a i printa na 3D printeru, teško da će se razmnožiti...

Zato, dragi blože, današnji tremor od tehnološko-tehnokratske generacijske robotične retorike smirila mi je jedna jedina rečenica jedne osobe koja, kao i ja, gleda a (nažalost) vidi, sluša a (nažalost) čuje: dajte, razbijte tu inovativnu košnicu i oslobodite pčele ropstva!
Zahvalna na toj predivnoj slici, ispraznila sam frustraciju na virtualan način i zadovoljno stavila točku i na ovaj blog.

Oznake: brainstorming