Žena od akcije. Milina!

petak , 15.05.2015.

Ja sam žena od akcije! To mi je neki dan palo na pamet, naravno - dok sam vozila, i prolazila kraj jednog trgovačkog centra.
Onda sam shvatila da sam zapravo fino nasjela na jednu od onih stvari kojih se grozim: reklama, pogotovo onih koje pozivaju na kupnju zbog akcija (tipa "ne propustite"). I lagala bih kad bih rekla da ne, ali uistinu spadam u one koje raduju promotivni katalozi koje nam stavljaju na poštanske sandučiće. I to sve vrste, od kataloga koji nude hranu i kućne potrepštine, pa do onih koji prodaju građevinski materijal. Jedna strana istine je u tome da, čim ih listam, imam osjećaj da kupujem, pa sve nešto kao imam. Drugi "par cipela" je tobože u uspoređivanju cijena, pa sam kao ekonomski mudrija, odlučujem i kupujem pametno, što je in, a i osobina je dobre domaćice.

Dakle, akcije! Ulazak u trgovački centar, potpuno brisanje koncepta zdrave prehrane i sljepoća na prefikse bio i eko, ali supervid za posebno označene artikle na kojima su superkričavi papirići s podatkom o postotku popusta (sve manje od 25% gotovo i da zanemarujem) ili prekriženom starom cijenom i istaknutom novom. Sve se to trpi naravno dok uokolo s megakolicima pužu turisti koji, nevjerojatno, ali uvijek dolaze sa širom familijom. Da ne spominjem da raspolažu s dva tvoja najveća neprijatelja - vremenom i novcem. Uz turiste, uvijek je tu i puno mladih mama koje su pročitale puno američkih knjiga o odgoju, pa dječja prava poštuju do mjere da ista ta djeca ugnjetavaju prava svih ostalih u trgovini.
No, misija ide dalje. Naravno, uz konstantnu mantru "to ti ne treba", koju načelno i poštujem, a posve nevjerojatno i - primjenjujem. Jer, čak poanta nije u tome da kupim artikl koji mi treba, ili da ga kupim na popustu, već da bar malo imam osjećaj moći nad trgovačkim lancima i njihovim debelokožim vlasnicima koji žive u dvorcima, odmaraju vjerojatno izvan Zemljine orbite, i po teorijama zavjere čak i moguće piju krv. Kao, ja njima nešto uskraćujem. Mo'š mislit! Ali, nema veze, to je kao jedan od malih načina gricuckanja po njihovom profitu, a nije ni loš pristup za vlastiti budžet, pa dođemo na ono "ruka ruku mije", bez obzira što u svom organizmu imam vjerojatno više dodataka prehrani (onih "E" s brojkom), pesticida i antibiotika nego sastojaka danih mi rođenjem kao čovjek.

Da skratim, i da uljepšam: zapravo sam žena od akcije koja u katalozima trgovačkih centara iščitava tajni kod da obuče odijelo Robin Hooda, pa putem akcija "uzima" vjerojatno korjenovani mikronski postotak dobiti tih vlastelina, a ubacuje ih u svoj prosječni hrvatski frižider. Milina! Ili da obuče odijelo Petra Pana, a uz njega ide i onaj čarobni prah, pomoću kojeg, među ostalim, može preletjeti i kupce koji na pokretnim stepenicama stoje, ne bi ni korak napravili (naravno da mi se uvijek žuri). Tako da me sve to u jednoj čudnoj mjeri - i raduje.
O, da, ima nešto sanjarski u tim drečavim tiskovinama tiskanih na preskupim papirima i grafički uređenih da ih čovjek mora zalijepiti na zid i čitati s dva metra udaljenosti (ne znam postoji li neko "smanjilo", tj. antipovećalo za kućnu uporabu...).
Svakodnevno me vraćaju u djetinjstvo. U ljepotu bajki, i u svijet u kojem svaka priča ima happy end, a dobro uvijek pobijedi.

Oznake: brainstorming