O evidencijama, evidentiranju i Domestos revoluciji

utorak , 28.04.2015.

Suđe sam krenula prati još dok sam žvakala zadnji zalogaj ručka, misli zakačenih o evidencije. U biti, pitala sam se što sam sve u privatnom i poslovnom životu u skorije vrijeme trebala evidentirati, što sam već evidentirala ili bih što prije trebala imati evidentirano. Naravno, u simbiozi s evidencijama idu i pin-ovi. Ko rak samac i moruzgva.
I kako to u bajkama biva, sve je pokvario google, s obzirom da se nisam odmah sjetila riječi "simbioza", a kad sam se napokon sjetila i uguglala da pronađem koji primjer - gle, riječ je ukratko o odnosu u kojem barem jedan od simbioziranih ima korist od onog drugog (iako je moguće i tzv. mutualan odnos gdje oboje profitiraju). Dakle, netočno je da su evidencije i pin-ovi u međusobnoj simbiozi, već smo mi u simbiozi s njima, s time da je taj odnos parazitski.
Vrlo jednostavno zapravo.
Hoću-neću, poslovno evidentiram sve. Ma bit će par desetaka zakona naoružanih prijetnjama od novčanih kazni, javnom blamažom ili pomalo izumirućim osjećajem osobnog stida s jedne strane, i garde "dionika" (lijepe li riječi) s kojima vertikalno il horizontalno dolazimo u interakciju tu, tamo, tu i tamo, svakodnevno il jednom u svako toliko (a i oni imaju obvezu evidentiranja zbog svojih par desetaka zakona naoružanih blablabla... ) - očekuje, traži i iznuđuje evidencije.
Evidentiram stvari, ljude i usluge, prema vrijednosti, težini, količini, i to u određenom vremenu i prostoru, ovisno što koji dionik traži, a obično traži u nekom sebi prilagođenom vremenu (i obliku).
I naravno, svojih 5 minuta slave dnevno redovito dobivaju i ti predivni pin-ovi, brojke osmišljene radi zaštite i sigurnosti i stoga podložne promjeni, jer stalna na ovom svijetu samo mijena jest (okači to mačku o rep, rekao bi moj tata), pa ti upamti koji pin ide uz što... kud ti kao gavran mozgom tu i tamo proleti misao na OIB, i još pokoju internet lozinku, i eto Hitchcocka u digitalnoj eri, online, uživo, 24/7.
Vraćam se evidencijama, koje me evidentno tište do te mjere da me raduje pomisao da moram lažirati radne sate. Jednostavno, moram! Jer, sve ono što jeste u mom primarnom opisu posla nedvojbeno je utrostručeno jebenim evidencijama, pa ti hajde budi pametan od koje smrti umrijeti (tatine riječi)!
E pa, nemam druge!
A onda krenu, naravno, kao jedini prijateljski mehanizam - maštarije. I tako, tu i tamo oprezno al djetinje maštam o tome da mene netko evidentira kao nekog tko je poludio (evidencija više za liječnika obiteljske medicine, psihijatra i sl.), pa krenuo lupati po nekim hit sredstvima za smirenje/spavanje/funkcioniranje uopće i sve ono što ti je priroda dala, a nalogodavatelj evidentiranja oduzeo (evidencija više za apotekare, Zavod za javno zdravstvo, Državni zavod za statistiku i sl.), pa eto zbog neevidentiranja, nepravilnog/zakašnjelog/lošeg evidentiranja dobio kaznu koju neće platiti pa ode u zatvor (pa te evidentira MUP, Porezna, "dionici", tko li već...) - a u biti, tebi tim činom jedina evidencija - skrivena k'o ona bakterija u reklami za Domestos, a prije negoli je zaliješ Domestosom - ostaje evidencija o duljini odmora na teret nalogodavatelja evidentiranja. Divota!

Oznake: brainstorming