Bio je 19.06.2017 g. kad sam je upoznala. Bila je lepršava, mala i snažna. Mlađa od mene 14 godina, ja starija od nje svih tih 14 godina. Ni sad ne znam jel' ona zrela osoba ili sam ja zadržala dio svoje nestašnosti unutra. Uglavnom, naše prijateljstvo opstaje i traje, kako privatno tako i blogersko, iako se uopće ne trudimo da traje. Ono biva između nas.


Tog dana sam joj uljepšala realnu istinu, jer sam znala da će shvatiti i da je našla svoje mjesto. Tako je krenula naša euforija oko svega. Od pjesme, koktela, smijeha, plača i naravno pisanja.
Znate onu, srodni prepoznaju srodne. Za neke stvari nije potrebno vrijeme, mjesto, iste godine, ista okolina. Bitan je taj prodoran smijeh i osjećaj pripadnosti svom svijetu. Bez objašnjavanja zašto i kako, samo stisak ruke ispod stola koji ti kaže : "tu sam, jače smo od svega". Bome, jesmo. Jako sam ponosna na nas.


Njezin blog je Tišina o kojoj ću pisati, vjerojatno ste ga posjetili.
Ovaj cvijet me podsjeća na nju, na naše prijateljstvo.

Oznake: prijateljska ruka, blogerica