On je bio rijedak primjerak,
muškarac kojeg sam poznavala.
Volio je mačke.


Nisam to znala,
do trenutka njegovog stizanja u moj stan.


Moja mačka ga je dočekala
u hodniku,
da mu poželi dobrodošlicu.


To veče, provela je
na njegovom džemperu,
ostavljajući svoj trag postojanja.


Ne znam tko me više iznenadio.


On, s jedne strane pun bijesa i
ne riješenih dilema prošlosti.
S druge strane, nježan i jedinstven.


Ona, kraljica ignoriranja
ljudi i okoline,
u njegovom prisustvu
puna topline i čarolije.


Tako se njihovo druženje
nastavilo učestalo.


Ona ga je čekala u hodniku,
kao da čeka ljubav svog života.
On je dolazio s osmijehom na licu,
svaki put s novom mačjom paštetom.


Poput Hemingwaya u istoj količini je volio
mačke i viski.