Puno toga u našim životima ostane samo želja, samo jedna od onih prskalica koja te barem jednom godišnje trgne da ste opet posustali. Da je ostala samo još jedna neispunjena želja u vašem životu i opet se osjećate iznevjereno. Tko zna koji put ste iznevjerili samoga sebe.

Ne idemo tamo gdje smo planirali. Opet ste iznevjerili samoga sebe! Isplanirali ste put na koji niste pošli. Koliko ste dugo planirali, štedjeli, razmišljali o mogućim situacijama?!
I onda ste u zadnji tren preokrenuli svoje prioritete zbog nekih novih situacija i sebe stavili u drugi plan.

Ne zagrlimo onog kojeg smo htjeli. Koliko ste puta u životu rekli jednom se živi i čemu stajati sa strane. Pokazati nekom koliko nam je stalo; Bratu, sestri, mami, simpatiji, prijatelju i opet to nismo učinili zbog neke situacije ili svoga ega kojeg smo prezentirali kao ponos.

Ne stignemo tamo gdje smo željeli. Zacrtali smo si određeni put kojim smo željeli krenuti i stići na određeni cilj. I opet tamo niste stigli. Zbog čega? Jesmo li našli izgovor opet? Je l' taj izgovor imao veze s nekim situacijama kao što je primjerice sadašnja trenutna situacija koja nas okružuje u državi ili svijetu?

Svi ti izgovori, takozvana opravdanja za sve sadašnje promašaje dati će nam podlogu za buduće situacije. U kojima ćemo opet naći izgovore za naše buduće promašaje. Tako ćemo nizati neuspjehe iz godine u godinu. Granicu s uspjehom nikada neće prijeći jer ćemo imati opravdanje iz kojeg razloga smo ostali na ovoj strani ceste.

U narednim godinama sretat ćemo bivše prijatelje iz školskih dana ili iz noćnog života, i razmišljati kako su postali oni ljudi koji su željeli biti. Koji su ostvarili ono što su im bili prioriteti. Tada će nas život udariti sa svake strane... Ali opet ćemo si dati pravo izgovora za naš životni neuspjeh. Jedan od izgovora će biti naše godine, izgubljeni kontakti i tako ćemo se " pomiriti" s izgovorima.

Sve dok jednog dana ne svane jutarnje krizno razdoblje. Želite li ga dočekati s još jednim lošim izgovorom?!