Sjećate li se ljetnih galebova? Tamo osamdesetih...devedesetih....

Ženska ekipica spusti se na more, pa kroz šetnjicu na rivi ili u nekom koktel beach baru upoznate mladog ili starijeg galeba? Skida vam zvijezde s neba idućih tjedan dana, pokazuje skrivene uvale mjesta. Vodi vas za rukicu kroz šumicu, pa plažica, ljubljene u suton, dočekivanje zore na ručniku za plažu, pokoja boca vina. Sve je to imalo svoj štih! Teška romantika ( od koje se nekima bljuje)....
Svaka cura se radovala takvom ljetovanju s prijateljicama.
Ne mogu reći da je sve bila laž...Zašto bi bila? Stvar je bila jasna. Dođeš na odmor, uživaš tjedan dana s morskim galebom i odeš doma.

Danas se galeb zove japankica. Svaki sezonac koji dođe na "rabotu" sebi nađe japankicu za ljeto.
Jedno ljeto prije četiri godine sjedila za šankom bara i pijuckala cuba libre. Na stolici pored mene smjestio se konobar spomenutog bara kojem je smjena upravo završila. Pružio mi je ruku i predstavio se. Sljedeće pitanje je bilo....
" Hoćeš li biti moja japankica za ovo ljeto? "



Pogledala sam ga. Moram priznati, imao je duboke oči i morski osmijeh. Odbila sam ga, rekao je šteta i ostavio broj. Iduće godine našli smo se u sumrak na plaži s bocom vina. Bilo je bez veze i nisam zažalila što sam ga prošlo ljeto odbila. Previše je pričao o sebi i svojim planovima. Nije bilo dovoljno vina u toj butelji da bi ga saslušala do kraja pa sam otišla u svom pravcu.
Nova vremena, nova tehnologija, novi smjer....Nove generacije, novi đirovi.

Šteta, bezlično je.
Kao što moja radna kolegica kaže " Jedine japanke ovo ljeto bit će nam tortilja s piletinom u dva ujutro"

Oznake: morski čovik, japanka