/
ponedjeljak, 16.04.2018.
Četiri tjedna u proljeću
ponedjeljak, 16.04.2018.
Četiri tjedna u proljeću
|
Deda dođe doma iz bolnice, djeluje dobro. Mama stalno zivka i paničari, baka i ja se urotimo protiv nje i ogovaramo ju. Sasvim je dobro i oni mogu sami. Osim što ne mogu. Od lijekova pada, pri drugom padu slomi rebro. Dijagnosticiraju mu i upalu pluća. Liječnica opće prakse ga ne posjećuje, kaže da mu se doza poveća. Mama dolazi. Ona i baka zajedno ništa ne stižu, jedva jedu, jedva spremaju, jedva spavaju. Jedva ga dižu i spuštaju, ali on ide sam, sam se oblači, još želi i može. Trideset godina mama je plakala za Zagrebom, sada nakon 4 dana želi "doma". Smijem joj se u sebi. Čitamo o staračkim domovima, gledamo za smještaj, makar privremeni. Neće ovo moći još dugo ovako. Nakupujemo hrane za Uskrs i donesemo im. Vidim da se deda u tjedan dana promijenio, nekako je plav u licu, okrugao i izgubljeniji. Idući dan kad dođem spava. Vratim se kući i za sat vremena me mama zove, deda je umro. Sjedimo i satima čekamo. Dođu bakini nećaci. Ona ih ne želi vidjeti. Konačno dođe mrtvozornik. Ubrzo iza njega i odvoz pokojnika. Ne mogu lijes unijeti u kuću. Nose ga van u plahti i stavljaju u lijes u dvorištu. *** Dan nakon blagdana beskrajno čekamo u posmrtnoj pripomoći, red je dugačak. Biramo boje, zvukove, materijale, sporo i bedasto. Dobro da sam išla, mama djeluje kao da je prisutna, ali zapravo nije. Prije i nakon svega jedem od nervoze i boli me glava. ** Krematorij, sunčana subota. Stojeći na stepenicama vidim da je na samom ulazu, preko puta cvjećarne, otvoren kafić i da ljudi sjede u grupicama, neke grupice zvuče kao da se dobro zabavljaju. Zgrožena sam, kakvi su sad ovo derneci na krematoriju, kvragu. Showtime. Ljudi nam prilaze, grle nas i plaču. Uglavnom ne znam tko su, pokušavam djelovati dostojanstveno i prijateljski. Baka se guši od plača. Za razliku od onog za tatu, ovaj ispraćaj traje puno kraće, srećom, jer ima još ispraćaja i svak je dobio sat vremena za tugovanje. Izlazim iz krematorija, u sunčanu subotu, ne želim ići kući. Sjedam s prijateljima u isti onaj kafić koji mi je djelovao grozno, ubrzo se smijemo. Čim dođem doma skidam crninu sa sebe, guši me. Za nekoliko sati idemo na misu. U župi je strahovita gužva cijeli dan i tjedan, zaboravili su nas. Misa kasni. Meni je smiješno, ali se bojim da se baka smrtno ne uvrijedi. Drago mi je da smo dobili mladog svećenika. ** Poluoblačan utorak. Plačem čim izađem iz zgrade, u taksiju se nekako suzdržavam. Tražim mamu da mi da tabletu samo da budem prisebnija, baka će opet jako plakati, ne trebam i ja. Kupimo puno cvijeća ispred groblja. Zamažemo se hodajući po mokroj zemlji. U rupu za urnu napadala je kiša, radnici dodaju zemlju. Došli su električnim autićem, nosili su urnu u bijelim rukavicama, donijeli su i križ. To je sada zaista to. Mama i ja produžujem u grad šetati papire.Vodim ju na ručak. Visoko smo iznad grada, u oblačiću mira i sitosti. Ostanimo ovdje do večeri, kaže ona nakon kakao kocke. Drugi put, obećajem. ** Baka je rekla da će ići kod nje, samo ne odmah. Kad dođe, uzet će sa sobom svoj televizor, kaže, da gleda što želi. I počela je razmišljati o prodaji kuće, bar izdaleka. Sredit će kuću, pobacati neke stvari, kaže. Mama se vraća kući,ispraćamo ju u dvorištu, taksi ju vozi na autobus. Ostavljam baku samu. Mala crna figura zatvara vrata kuće. Oznake: djed, baka, smrt, ispraćaj, krematorij |
- 18:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
