/
srijeda, 25.11.2015.
The invisible girl
srijeda, 25.11.2015.
The invisible girl
|
Lik u seriji, penzić koji živi u staračkom domu, naglas je razmišljao o starosti i rekao je nešto kao: "Najgore je što kada ostariš postaneš nevidljiv." To me zabrinulo. Kao osoba kojoj se u redovima za šaltere ljudi stalno i bez pardona uvaljuju ispred nosa, koju prestanu slušati u prvoj trećini priče kad priča anegdotu, koju prekidaju svojim forama kad pokušava ispričati vic, kojoj u pekarama daju krive stvari jer ju ne čuju što kaže i kojoj nitko ne kaže "Nazdravlje" kad kihne, često se osjećam nevidljivo. A ako sam nevidljiva već sada, što ću biti kad ostarim? Oznake: nevidljivost, neprimjetnost |
- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 20.11.2015.
Petak
|
Osjećala sam da sam totalno nekul kad sam počela redovito petkom popodne/predvečer usisavati i prati pod i kupaonu umjesto da se, npr., spremam za izlazak. U zadnje vrijeme petkom navecer zaspem na pola Umorstava u Midsomeru, znaci vec oko 21h. I sada definitvno znam da sam nekul. Oznake: petak, izlasci, tv, krimic |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 14.11.2015.
Stationery junkie
|
Volim papirnu konfekciju. Bas jako. Da me preko noci zatvore u Narodne novine, bilo bi mi ko vecini ljudi u trezoru HNB-a - carobno. Srecom, nasla sam posao na kojem je oko mene puno papira, olovaka i drugih stvarcica. Istina, te olovke nam netko vec mjesecima uporno maznjava, a dusa me boli kad kutije papira stradavaju na printanju ili kopiranju stvari koje nitko nikad nece prouciti kak se spada, ali dobro. Stvarno volim papirnu konfekciju. Godinama sam uporno skupljala rokovnike,blokice i biljeznice i obozavala ih izdaleka. Bili su prelijepi za pisanje gluposti u njih,ne, cekali su neku stvarno vaznu materiju. Ovaj posao me gotovo u potpunosti izlijecio od toga. Ako nisi Feynman ili Springsteen ili Hornby, pisi brate, bilo sto bilo gdje. (Takodjer, okruzenost uredskim priborom me ucinila snobom. Sada mi je odjednom vazna i kvaliteta papira, ne samo olovaka.) Koliko god volim papire u svim oblicima, neke stvari ipak godinama nemrem probavit. One rokovnike za zene. Previse mi lice na leksikone ili slikovnice. Znate one, s ogledalcem iznutra. S ilustracijama ljupkih curetaka. One sa self-help citatima. Sve je to poprilicno lose, ali ima jos gorih stvari u njima. Predvidjaju mjesta za sve, bas sve. Tablicu troskova. Popis za shopping. Kulturne dogadjaje koji te zanimaju. Rodjendane prijatelja (tri linije za svakog, jedna za ime, druga za datum, treca za poklon. No pressure, ne.) Bezobrazno mi je to, nekako, i ogranicavajuce. I vrlo,vrlo ocito. Kao, ne bi se nikad sjetio da ako pise "Jelena" u nekom danu u srpnju,to znaci rodjendan,a ne operacija mandula. Sto me dovodi do bitnije price. Organiziranosti. Jeste li pokusali naci nesto u necijoj biljeznici/ rokovniku/planeru? Tesko je, zbunjujuce i neugodno. Rokovnici su zbrkani, kao i misli, ali pustite ljude nek se sami snadju, kazem ja. Drugi kazu- ne, svijet je dovoljno konfuzan sam po sebi, ja cu ti pomoci! Iz takvih stvari rodio se Bullet journal, stvar koja me zapanjila kad sam ju otkrila prosli tjedan. To je zapravo nacin popunjavanja planera/ rokovnika. Napravis si index, pa onda mjesecni kalendar,pa dnevni kalendar, pa oznacavas svaku stvar drugim simbolom, (te druge stvari nalaze se uredno popisane na ndrugim mjestima) pa onda stvari koje nisi napravio u samozadanom roku prebacujes dalje ili ne, ovisno o tome da li te i dalje zanimaju. Na Pinterestu mozete naci slike mnogih rokovnika koje su napravile zene koje su taj sistem razradile, dodale boje i lijepe templejte, i napravile od svega leksikon/slikovnicu kakve se prodaju na raznim mjestima za oko 100 kuna, ali jos kompleksniju. Kunu se da im takve biljeznice strasno pomazu i da im je to kao eksterni mozak u koji pohranjuju podsjetnike na bas sve- pilinge za tijelo, teme za blog, satove joge, recepte za gablece, citanje knjiga, sviranje ukulelea i hrpu stvari vezanih za posao. Opirem se ovakvom katalogiziranju svega, koliko god prakticno bilo. Jednostavno zvuci protuprirodno i uznemirujuce. Ocekuju da zapisemo bas sve?? Doduse, mozda sam samo ljubomorna. Ja jednostavno nemam toliko stvari za zapisati. Ne idem na jogu, ne radim pilinge kod kuce, a nemam ni ukulele. Postoji li stvar kao sto je stationery envy?? Oznake: stationery, narodne novine, papiri, biljeznice, uredski pribor, planeri, rokovnici, olovke |
- 22:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Kako sam s Interlibera izasla praznih ruku (skoro)
|
Volim Interliber. Stvarno. Milijuni knjiga oko tebe- what s there not to love?? Udjes u paviljon, i ,ako te ne pregazi gomila, udahnes punim plucima i na sedmom nebu si. Posebno volim standove sa stripovima i Taschenove slikovnice za odrasle koje se prave da su knjige. Prijasnjih godina kupovala sam svasta svakome, poklone, cestitke, slikovnice Nasla sam neke knjige koje su mi bile odlicne (biografija Liz Taylor, knjiga o film noiru). Ali s godinama, strast je nekako jenjala. Vise faktora je utjecalo na to. Prvo, pokazalo se da u kuci nemam tolko mjesta koliko mogu kupiti knjiga. Drugo, vecinu knjiga sam procitala samo jednom.Trece, pocela sam se rjesavat knjiga jer ih ima puno. Cetvrto, dobila sam Kindle. Peto, kolegica mije nedavno otkrila neku rusku stranicu za skidanje knjiga, pa sam nako dulje pauze, opet pocela skidat knjige ko blesava. Peto, svjesna sam da cu vrlo tesko i nikako sve te knjige procitati. Sesto, kolegica sa skole pisanja poklonila mi je nekoliko knjiga. Znaci, knjiga oko mene ima ko i jesenskog lisca. Faking puno! Ove godine isla sam na festu od knjiga prvo s kolegicom i nakon dva sata hodanja skoro sam izasla praznih ruku,ali ne i razocarana. Moj flowchart za kupovinu izgledao je ovako: Imas li novaca?---> Ima li na standu nesto bolje?----> Ima li na drugim standovima nesto bolje? ----> Moze li besplatno skinuti s interneta? Kolegica, koja je pazarila dvije knjige na kineskom, se zabrinula i pocela me nagovarati. -Gledaj, Slucaj pelikan, zadnji primjerak! -Awww, gledala sam taj film vise puta. -Samo 10 kuna, uzmi, uzmi! -Meh. Slicna se scena odigrala jos nekoliko puta,dok nekako nisam, odlucila da cu, ajde, kupit nesto za 5 kn, sto mi uopce ne treba, al cu doci kuci kao primjer samokontrole. Cekajuci u redu za blagajnu, vidjela sam jos knjizica za 5 kn i uzela jos dvije da ih iz zafrkancije poklonim prijateljima koji su se nedavno uselili jedno drugome. A onda je blagajna krahirala. Da cekam racun? Ma daaaj, ne da mi se, gladna sam, zelim fritule! Ostavila sam knjige, a kolegica ih je ekspresno zgrabila i stala u red. Mrzila sam ju. Ajde,ok, kupit cu ove 3 stvari. A zatim idemo na fritule. I to je to za ovu godinu, majke mi. Dva dana bila sam na miru. A onda je susjeda pitala imam li kakv strip koj bi njenom prvasicu pomogao da svlada citanje. Zaintrigirana ovim problemom, pogledala sam stripove koje imam i zakljucila da bi neke epizode jednog od njih mogle proci. Zatim sam mozgala da se sjetim kojeg dobrog. Mozda na Interliberu... Dva sata subotnjeg popodneva provela sam u guzvi, nehoticno laktareci i gazeci ljude oko sebe, dok su se oko mene djeca ne visa od mog lakta dogovarala kako ce se pronaci ako se razdvoje, a ljudi s mobitelima davali upute svojoj obitelji "tu sam, gdje pise TOTALNA RASPRODAJA". Nisam nasla stripove kakve sam htjela za malog, ali kupila sam mu nesto sto se meni svidjelo. One fensi stripove koji mi se svidjaju za mene samo sam gledala, kao i svake godine, jer su mi i dalje preskupi, ali jesam nasla par jeftinih za citanje u busu. Osamucena, bolnih nogu i kriza i lagano skuhana, izasla sam medju fritule i hotdogove kao primjer samokontrole. Ove godine samo 100 kuna! Oznake: knjige, citanje, interliber 2015 |
- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 03.11.2015.
Stari komadi
|
Svi se sprdaju sa sredovjecnim muskarcima koji sline nad mladim zenskama. Sprdala sam se i ja, doista dugo i s gustom. Konjine u pedesetima,ozenjeni uspjesni poduzetnici ili menadzeri i skuze da su im zenskice od 25 bas super i da se razumiju ko nikad i pocnu ih izvoditi na vecere i ruckove i umisljati kontekst tamo gdje ga nema,ignorirajuci cinjenicu da im zenskica prodaje osiguranje ili recimo radi kao odvjetnicki vjezbenik. (svakaslucajnostsopisanimjeslucajna!) No kad tad gospoda, koju sam tako okrutno uladicila i nadasve karikaturalno opisala, povuku crtu. Koliko sam uspjela shvatiti, 30 je apsolutno prestaro, a sve ispod 30 otvoreno je za osobne preference. 29 ili 27, to ovisi o njemu, al nekon te neke brojke, jednostavno nema smisla da se takve zene uopce gleda. Preklani sam se uvrijedila ko nikad kad sam se nekamo vozila s muskarcem od plus 60 i njegovom kcerkom od malo preko 30. Kad ga je netko nazvao na mobitel, otac se veselo javio i rekao da se vozi na more s dva stara komada. Tada, naravno, nisam shvacala da smo zapravo dobro prosle jer, eto, ipak smo bile komadi. Ne bi nas pogledao nitko mladji od 70, al daj sto das. U medjuvremenu mi se sve to komentiranje i gledanje duplo mladjih zena zgadilo zbog ucestalosti. A onda, jednog dana, vrlo nedavno, shvatila sam da nisam nista bolja od karikirane gospode. Michael Weatherly iz NCIS, taj maneken specijalnih agenata, u kasnijim sezonama nije tako zgodan kao na pocetku serije. Crte lica malo su se opustile, malo je previse iskvarcan, kosica nije tako bujna. Jednom rjecju, cesto koristenom za ostarjele svalere, da prostite, on se ofucao. Clooney je dobar primjer ofucnaosti. Godinama je bio isti, a sad najednom- bam! Gospodin tata. Al traje to moje politicki nekorektno ponasanje vec neko vrijeme. Vise puta, kad bi me netko pitao koji mi je glumac zgodan, rekla sam nesto kao ''mladi Mel Gibson" (povlacim crtu iz Smrtonosnog oruzja 4). Ili ako me se pitalo da li bih pobjegla sa Springsteenom, rekla sam "mladim,da". Vise neke ljude ne dozivljavam, nije to to. S popisa zgodnih su otpali neki, a uselio se, npr, Paul Rudd koji je isti zadnjih 20 godin,a valjda. Ostali su Ewan McGregor i Reed Diamond. Sto reci,dobro stare. Keanu Reeves takodjer lici na sebe. Tom Cruise, koji mi nikad nije bio zanimljiv, izgleda odlicno za 5 banki. Zivjeli fileri, botoks i hijaluronska kiselina! Zivjela boja za kosu i teretana! Da, znam, sramim se. Plitka sam i grozna. Ageistica samo takva. Evo, da se probam iskupiti, Jeff Bridges je sjajno izgledao dugo godina, a nije ni sada za baciti, faca je. Sada me manje osudjujete, jelda? Jelda??? Khm. Oznake: godine, starost, mladost, ljepota, izgled |
- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
