/
ponedjeljak, 26.05.2014.
Pred-ljeto
ponedjeljak, 26.05.2014.
Pred-ljeto
|
Pred-ljeto je kad -moras na tavan kako bi prekapao po kutijama ljetne robe i oprao 5 masina iste -kad moras vecinu proljetno-jesenske robe nekamo zgurat na spomenuti tavan -ne znas sto bi obukao jer je ujutro hladno, sredinom dana vani taman, a u uredu sparno -kad samo odjednom predjes u kratke rukave - je prevruce da bi hodao kuci -se u autobusu zrak nalazi samo u njegovim gumama -moras izaci iz busa na pol puta, da se ne onesvijestis -hodas po kuci u gacama -pocnes jesti samo salate jer je kuhanje pretopla aktivnost -mastas o sadnjenju prkosa -kad proucavas kalendar u potrazi za spojenim vikendima -razmisljas o tome koje knjige ces nositi sa sobom na plazu...za 3mjeseca Oznake: ljeto, Proljece, vrucina, grad |
- 19:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 25.05.2014.
Festival
|
Noir je kad jedan tip sa šeširom ubije drugog tipa sa šeširom. Noir je kad tip upozna žensku, a ona je pokvarena do srži i igra se s njim kao s marionetom. Noir su upaljene cigarete, sjene, uličice, žestoka pića i žestoki tipovi. U noir svijet ušla sam sasvim slučajno, kad sam iz kutije jeftinih knjiga izvadila jednu za 20 kuna, kupila ju, i zatim krenula s njom na more. Pred očima mi je eksplodirao čudesan crno-bijeli svijet. Htjela sam pogledati sve filmove koje je autor spomenuo. Nisam znala koliko će mi trebati da ih nađem, gdje da ga tražim, koliko ih je uopće nelegalno dostupno. A onda se dogodilo čudo. HRT 3 je zapoceo prikazivati ciklus film noira. Pocela sam stavljati kvacice uz popise u knjzi. Stavila sam ih dosta, ali zelim jos. I sreca je sto sada zivim u velikom u gradu. Kakve god stvari volio, naci ces nesto za sebe. Upoznala sam Eddiea Mullera, koji gotovo 30 godina zivi od noira i za njega, i sada silno zelim posjetiti njegov festival Noir City. Gledala sam zaboravljene filmove u kinu. Slusala sam Iana Rankina kako prica dogodovstine disleksicnog diskoplesaca i objasnjava kako je izmislio tartan noir. Noir je labirint, strah, nesigurnost, zivot na rubu, svijet koji se mijenja, povratak kuci, odlazak u velegrad, uspjeti ili propasti, prilika je iza ugla. Noir je kad na kraju svi dobiju ono sto zasluzuju. Noir je kada se subotom ujutro dizes prije 9 sati jer je film na tv-u. Oznake: noir festival zagreb, film noir, hrt 3 |
- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.05.2014.
Matchmaking my foot
|
Drage čitateljice i čitatelji, doonosimo Vam još jedan ekskluzivan intervju s autoricom bloga CandyStore, jedinom i jedinstvenom Candy Kane! Nakon što se Candy početkom godine odlučila petljati u živote drugih ljudi ljubavnim posredništvom, sada, sredinom godine, odlučila je da izlazi iz tog biznisa zauvijek. Tu smo da saznamo razloge za takvu neočekivanu odluku. Podsjetimo se, kako je sve počelo? Dakle, imam tog jednog dragog prijatelja koji je solo, a ne želi biti solo. Čini mi se da mu je sve teže i teže zbog toga. Odlučila sam pokušati učiniti nešto da se stanje promijeni i da si nađe curu kako bi bio zauzet i više se ne bi mogao družiti sa mnom. Prvo sam mu nabavila masu opreme koja bi mu mogla pomoći pri barenju. Zatim je, spletom slučajnosti, došetala jedna slobodna žena i bacila se na njega. Shvatila sam to kao znak da je njegova oprema proradila! Zatim sam slobodnu ženu tapšala po glavi, balgoslovila ju i rekla kak je on super, super i da samo nek hrabro naprijed. Recite, zašto ste odustali od matchmakinga? Zvuči kao da Vam je dobro krenulo. Zato što je to prokleto teško! Nakon početnih ohrabaujućih uspjeha, sve je preraslo iz romantične komedije u screwball. A ja sam bila Cary Grant, izluđen,frustriran, uplašen, koji ama baš ništa oko sebe ne razumije. Ili je možda sve skliznulo u neku parodiju. A ja sam bila Ben Stiller. On uvijek izvuče ljepljivi kraj. Nije baš krenulo kako ste zamišljali? Zapravo jest. Ponašaju se upravo onako kako sam htjela- ugodno provode vrijeme skupa. Ali rade to iz posve nedokučivih, neracionalnih, neočekivanih razloga! Ja to ne mogu više trpiti! Dok god se ponašanje ljudi ne bude moglo predvidjeti s velikom sigurnošću, to nije hobi za mene. Ne razumijem ljude i točka. Na koje ste to neočekivane stvari naišli? Jeste li vi znali da moja prijateljica nije sasvim normalna? Ja nisam! A znamo se više od 15 godina! Niste li malo preoštri? Jesam. Ali činjenica je da govori "ne", ponaša se "da", a misli "možda". Naravno, ona će reći da nije baš tako, ali ovo je moj blog i pozivam se na prvi amandman! Smatram da su one fore "ja sam žensko pa se trebam ponašati tako, a on je muško pa se treba ponašati onako" glupe. A on čini se, vjeruje u to. Žali bože slušanja feminističkog kolegija na faksu. Imam i primjedbu na način na koji ona komunicira. Ja sam za otvorenu komunikaciju kad god je to moguće. Uglavnom zato što sam lijena i ne da mi se drugačije. Batali ti te orijentalne kompleksne zakukuljene ultrapristojne neizgovorene podrazumijevane očekivane gluposti. Oš-neš-Bangladeš! Zvuči kao da nemate sluha za prijateljičine želje i potrebe. Skliznuli smo nekako u neko pubertetsko ponašanje, gdje ona mene nazove i kaže "Znaš što je reko?? Što li to znači????". Nakon nekog vremena dojadilo mi je. Apsolutno me ne zanima što je reko. I ako ona ne zna što to znači, ja joj neću prevoditi. Život je prekratak za takva kompliciranja. A ja sam prestara za takva sranja. Kao Murtagh. Okej, idemo dalje....Je li bilo i kakvih neočekivanih pozitvnih događaja? On me iznenadio, moram priznati. Puno je emocionalno sređeniji nego što sam mislila. On zna što hoće. Možda bi Vam s nekim drugim ljudima posredništvo išlo lakše. Nemojte odustati nakon prve prepreke! Stari moj...sve dok ne budem mogla ispljuskati ljude da im utuvim nešto u glavu....to nije hobi za mene. Ispilit će mi preostale živce, a nemam ih dovoljno. Pogotovo ih nemam dovoljno da bih trpila žene. Možda da se bacim na spajanje kućnih ljubimaca..... Oznake: spojevi, ljubav, komunikacija |
- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.05.2014.
A change would do you good
|
Njih dvojica su prekinuli nakon gotovo 20 godina prijateljstva. Njihovoj bromansi, kako bi rekli Ameri, iznenada je došao kraj. Taj kraj poremetio je sve, i navike, i rasporede i planove. Stvorio je klanove, razdijelio skrbništvo među prijateljima, podvostručio količinu vremena potrebnu za druženje. Ono što me silno iznenadilo, osim prekid samog, su tehnikalije. Nisam znala da i dečki to rade. Također nisam znala da rade to baš kao i cure- nakon dugog nezadovoljstva, u afektu, u suzama; i da zatim dugo pate poslije toga. (Ali se prave da ne pate- po tome se razlikuju od cura.) Sad su došli do onog dijela u prekidu kad se prave da se ne vide tijekom mimoilaženja na cesti. Meni cijelo vrijeme nije jasno zašto i kako. Najradije bih ih ispljuskala, pa zatvorila u sobu na 48 sati dok se ne pomire i dok mi ne vrate naše zajedničke vikende. Razmišljam o tome tko je kriv i stalno stajem na drugu stranu. Razlog se može sažeti u dvije riječi- nepomirljive razlike. Karakterne, dakle. Jedan (Mirko) je htio nešto od drugog, a drugi (Slavko) to nije dao. Prvi kaže, više-manje, kako mu drugi ne poklanja dovoljno pažnje i kako je on to trpio godinama, pa puknuo kao balon od žvakaće. Cijela situacija mi je glupa, frustrira me i dođe mi da učinim nešto konstruktivno. Prvog (Loleka) bih mogla tresti dok ne poplavi "Pa znaš kakav je, što sad dramiš??" Zatim bih urlala na drugog (Boleka) dok ga vučem za uho: "Zar ti nije stalo do prijatelja? Pa baci mu kost tu i tamo, čovječe!!" Pitanje mjeseca jest: je li u redu očekivati da se osoba s kojom si blizak promijeni? Netko stalno kasni, netko manijakalno čisti, netko je hipohondar, netko je škrt, a neki se jednostavno ne znaju izražavati. I možda su malo emocionalno blesavi. I što sad s njim? Sada sam i sama u situaciji da bi me prijateljica mogao napucati jer smo karakterno različiti. Odavno mi se to nije desilo. Malo me pogodila ta ideja. Rekla bih da se inače dobro slažemo, ali temperamenti nas sve češće sapliću. Stalno se saplićemo u iste stvari, zapravo. Prijateljica mi predbacuje, pa ja onda tek bježim što dalje je moguće jer ja to doživljavam kao nelogično, temperamentno, posesivno ponašanje. I onda je došlo do toga- hajde MIki reci, bi li ili ne bi? A ja sam, hladna kao krastavac poručila- ja nemam problem, ti imaš problem. Promijeni sebe. Oznake: prijateljstvo, prekid |
- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
