Njih dvojica su prekinuli nakon gotovo 20 godina prijateljstva.
Njihovoj bromansi, kako bi rekli Ameri, iznenada je došao kraj.
Taj kraj poremetio je sve, i navike, i rasporede i planove.
Stvorio je klanove, razdijelio skrbništvo među prijateljima, podvostručio
količinu vremena potrebnu za druženje.
Ono što me silno iznenadilo, osim prekid samog, su tehnikalije.
Nisam znala da i dečki to rade. Također nisam znala da rade to baš kao
i cure- nakon dugog nezadovoljstva, u afektu, u suzama; i da zatim
dugo pate poslije toga. (Ali se prave da ne pate- po tome se razlikuju od cura.)
Sad su došli do onog dijela u prekidu kad se prave da se ne vide tijekom mimoilaženja na cesti.
Meni cijelo vrijeme nije jasno zašto i kako. Najradije bih ih ispljuskala, pa zatvorila
u sobu na 48 sati dok se ne pomire i dok mi ne vrate naše zajedničke vikende.
Razmišljam o tome tko je kriv i stalno stajem na drugu stranu.
Razlog se može sažeti u dvije riječi- nepomirljive razlike. Karakterne, dakle.
Jedan (Mirko) je htio nešto od drugog, a drugi (Slavko) to nije dao.
Prvi kaže, više-manje, kako mu drugi ne poklanja dovoljno pažnje i kako je on to trpio godinama, pa puknuo
kao balon od žvakaće.
Cijela situacija mi je glupa, frustrira me i dođe mi da učinim nešto konstruktivno.
Prvog (Loleka) bih mogla tresti dok ne poplavi "Pa znaš kakav je, što sad dramiš??"
Zatim bih urlala na drugog (Boleka) dok ga vučem za uho: "Zar ti nije stalo do prijatelja? Pa baci mu kost tu i tamo, čovječe!!"
Pitanje mjeseca jest: je li u redu očekivati da se osoba s kojom si blizak promijeni?
Netko stalno kasni, netko manijakalno čisti, netko je hipohondar, netko je škrt, a neki se jednostavno ne znaju izražavati. I možda su malo emocionalno blesavi. I što sad s njim?
Sada sam i sama u situaciji da bi me prijateljica mogao napucati jer smo karakterno različiti.
Odavno mi se to nije desilo. Malo me pogodila ta ideja.
Rekla bih da se inače dobro slažemo, ali temperamenti nas sve češće sapliću. Stalno se saplićemo u iste stvari,
zapravo.
Prijateljica mi predbacuje, pa ja onda tek bježim što dalje je moguće jer ja to doživljavam kao nelogično, temperamentno, posesivno ponašanje.
I onda je došlo do toga- hajde MIki reci, bi li ili ne bi?
A ja sam, hladna kao krastavac poručila- ja nemam problem, ti imaš problem. Promijeni sebe.
Post je objavljen 08.05.2014. u 10:59 sati.