/
ponedjeljak, 25.09.2006.
Plavuše
ponedjeljak, 25.09.2006.
Plavuše
|
Što su mi skrivile i kako se nosim s njima Nedavno sam razmišljala o svojoj dugogodišnjoj podozrivosti prema plavušama. Pokušala sam shvatiti što me to smeta na njima i zašto. Nisam do kraja riješila problem, ali sam uspjela spoznanti etiologiju.. Kao i mnoge druge stvari u mom životu i ovo je počelo traumom u djetinjstvu. Osnovna škola je za mene bila živi užas. Bila je puna ljudi koji me ili nisu voljeli ili su me ignorirali. U mom razredu bila je jedna od onih plavuša koje danas nazivam supersoničnima. Imala je plave oči, dugu plavu kosu i ogromne cice. Znala je baš sve baš uvijek. Profesori su ju obožavali, a sumučenici su joj zavidjeli. Ona je bila potpuno svjesna svoje briljantnosti i praktički je vladala razredom i školom. Samo što nisu prostirali crveni tepih pred nju svaki dan. U tom svijetu nije bilo mjesta za mene. Nisam bila ni dio njenih dvorskih dama, niti odani podanik. Bila sam nezadovoljni seljak koji je gunđao u sebi, vječito po strani. I ja sam bila kao nešto pametna, ali ni približno toliko uspješna kao Ona. Naravno, u to vrijeme nisam znala da su joj starci za vratom i da je ona tako prokleto savršena zato što mora biti, a ne zato što želi. Naime, starci su zabrljali s njene dvije starije sestre, pa su se posebno potrudili da Ona bude tako genijalna kao što je oduvijek bila. To saznah tek nedavno. U srednjoj školi je opet u mom razredu bila jedna od tih i takvih. Izgledala je kao Barbika, iako nije imala ni dugu kosu ni ogromne cice, znala je baš sve i loše je svirala gitaru. A imala je i sapuničasto ime. I mlađu plavu sestru, kao prva Barbie. Stalno (ali stalno) se igrala sa svojom kosom i baš uvijek provjeravala svoj odraz u svim reflektirajućim površinama. Ne šalim se. Kad sam promjenila razred nova Supersonična Plavuša nije bila plava već svijetlo smeđa, niti tako genijalna kao prethodne,ali zadržala je neke plavušaste karakteristike. Gle čuda, na faksu me dočekala još jedna plava štreberka, no ova se nije puno izdvajala iz svoje štreberske klike, tako da me nije posebno traumatizirala. Osim svojim postojanjem. Koje je dokazalo da me plavuše slijede posvuda. Nakon dugih godina školovanja i života u sjeni odmah se zabrinem kad sretnem neku curu plave kose i plavih očiju, čiji otac dobro zarađuje i koja je bila odlična u školi. Možete se kladiti da je baš svima zgodna, čak i ako joj crte lica nisu posebno originalne, te da joj se svi oduvijek dive zbog njene genijalnosti i predviđaju joj ogroman uspjeh u bilo čemu. A ona, vjerujući u to, zaista uspješno kroči ovim svijetom, dok ja posrćem na svakom koraku. Ah da, ona quintessential Plavuša iz osnovne je završila medicinu. Naravno. A one dvije iz srednjih škola pravo. Osnovna plavuša se vratila u grad. Počeh odbrojavati dane dok ne čujem da je dobila Nobelovu nagradu.  |
- 02:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 22.09.2006.
Definicija (2)
|
Couldntbebothered-itis - stanje u koje zapadaju apsolventi. Prepoznaje se po ovim simptomima: ništa im se ne da, odgađaju preostale ispite, gledaju popodnevne sitcome na RTLu te osjećaju da im stražnjica polako ali sigurno atrofira. Nezgodno je ako se na ovo stanje nadoveže briga za budućnost i ostatak života, jer tada upadneš u depru. Briga za budućnost izazivaju rodbina, susjedi i prijatelji jakim zanimanjem za tijek faksa te post-faksovne aktivnosti. Prate ga grč šake od držanja daljinskog ili miša te žderanje čokolade. |
- 22:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.09.2006.
Zašto volim Hornbya
|
Umjesto pridjeva punih divljenja evo nekoliko citata iz njegove knjige A long way down. Da lakše shvatite. How do people, like, not curse ? How is it possible? There are all these gaps in speech where you just have to put a "Fuck". I'll tell you who the most admirable people in the world are: newscasters. If that was me, I'd be like, "And the motherfuckers flew the fucking plane right into the Twin Towers". How could you not, if you're a human being? Maybe they're not so admirable. Maybe they're robot zombies. razmišljanja teengerke nakon čitanja par strana Svjetionika Virginie Woolf ...in the olden days anyone could get a book published because there wasn't so much competition. So you could march into a publisher's office and go, you know, I want this published, and they'd go, Oh,OK then. Whereas now they'd go, No, dear, go away, no one will understand you. Try pilates or salsa dancing instead. osjećaj koji dobijete kad netko kritizira vašu omiljenu glazbu It's music rage, which is like road rage, only more righteous. When you get road rage, a tiny part of you knows you're being a jerk, but when you get music rage, you're carrying out the will of God, and God wants these people dead. zaključci sredovječnog muškarca Quite clearly, I need two heads, two heads being better than one and all that. One would have to be the old one just because the old one knows people's names and phone numbers, and which breakfast cereal I prefer, and so on; the second would be able to observe and interpret the bahaviour of the first, in the manner of a television wildlife expert. Asking the head I have now to explain it's own thinking is as pointless as dialling your own telephone number on your own telephone: either way you get an engaged signal. Ex-wives: really, everybody should have at least one. |
- 17:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 15.09.2006.
Promjene
|
M. je jedna od onih supersoničnih plavuša. U školi je imala sve 5, dečka kad nitko nije, profesori su ju voljeli, kolege joj zavidile.Čak je bila cheerleaderica. Imala je cilj i samouvjereno koračala prema njemu i u njenoj teenagerskoj glavi nije bilo nikakvih nejasnoća. I bila je snob za robu-uvijek je kupovala marke. Da sam ju poznavala tada vjerojatno bi mi išla na najzadnji živac. Prije 5 godina par tjedana ju je dijelilo od upisivanja druge godine faksa iod useljavanja u dom. Danas se družimo bez obzira na njenu supersoničnu prošlost. Pri kraju je faksa, ima mlađeg dečka koji ju ponekad nervira i sanja o tome da emigrira u Sjeverniju Zemlju. Ovaj grad joj je premali. I dalje je snob za robu. ** N. je išla s M. u razred. Prije 5 godina davala je preostale ispite s prve godine faksa koji ju nije zanimao, patila je zbog toga što su joj starci super konzerve i što ništa nije išlo onako kako je ona to željela. Čak je i dečko kojem se sviđala nije primjećivao. M. nije vidjela više od godinu dana. Danas ima novu vjeru, dobro se slaže s roditeljima i još godinu-dvije dijeli je od diplome. ** Prije 5 godina prvi put sam provodila ljeto van županije u kojoj živim. Nadala sam se da će N. imati uspješan rujanski rok. Upisala sam faks rezervni faks. Netko se zatreskao u mene. Dva dana nakon što je počela ozbiljna akcija oteta su 4 aviona i srušene 2 zgrade. Bila sam sigurna da počinje 3. svjetski rat. Tipično, baš kad sam se počela zabavljati. Danas sam pri kraju svog rezervnog faksa (kuc u drvo). Imam psa. Netko me voli. Zadnjih mjesec dana bavim se mišlju o bježanju iz grada. |
- 09:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.09.2006.
New CD out now
|
On je visok, vitak, zgodan; ima kovrčavu kosu i čokoladni glas. Talentirani je gitarist i genijalan tekstopisac. Dobio je 2 Grammya i ima tek 29 godina. Ime mu je John Mayer. Otkrila sam ga prije nekoliko godina, nakon što sam nelegalno nabavila njegova dva najvažnija albuma, Room for squares i Heavier Things. Zadivili su me njegovi tekstovi koji precizno, iskreno i s puno duha govore o propalim spojevima (My stupid mouth), krizi srednjih srednjih godina (Why Georgia),osjećaju da vam nešto nedostaje (Something's missing),vezama, partijanericama, svađama s curom, praznicima, nostalgiji za djetinjstvom ('83), godišnjicama mature, seksu (Your body is a wonderland), disfunkcionalnim obiteljima (Daughters) i mnogim drugim stvarima. Zbog toga obično tupim ljudima kako je tip super, a ljudi me samo blijedo gledaju ne shvaćajući zašto se toliko uzbuđujem. U zadnje vrijeme stalno sluša novi album Keanea, nastupa sa svojim blues triom i piše blog za svoj službeni site. Uskoro kreće na turneju sa Sheryl Crow. Novi album Johna Mayera, Continuum, izlazi 12.9. Obavezno poslušajte.  |
- 09:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 08.09.2006.
Tračevi
|
Tračaju me, a nisam bogata ni slavna. To mi, posve prirodno, ide na jetricu. Bogati i slavni mogu tužiti tračere. Tračeri u svoju obranu mogu reći da javnost ima pravo/želi znati. Kad ste obična osoba iz malog grada možete jedino izrađivati voodoo lutke i uzvraćati istom mjerom. Tračanje je sastavni dio života i ne može se suzbiti. Već godinama susjedi, poznanici i rođaci nemaju materijala o meni. Sigurno već misle da sam antisocijalna. Mislila sam da sam se uspjela zaštititi, no mali grad je uzvratio udarac. Ipak, u malom gradu relativno je lako saznati što se priča i tko priča. Kad saznate tko, iznenedite sami sebe kako kreativno-zlobni možete biti. Stvar je potekla od prijeteljice koja se,pretpostavljam, polu-ozbiljnozafrakavala pred muškom trač-babom. Trač-baba je bio toliko babast da sam saznala sve o nagađanjimau vrlo kratkom roku. Prvih 2 sata bila sam užasno uvrijeđena. Sada prijateljici tek užasno zamjeram izbor trač-partnera. Na stranu to da takav trač može čovjeku otežati život. Posebno u malom gradu. Još se ništa nije dogodilo,pa valjda nije bilo velike štete. Povremeno ipak kreativno-zlobno maštam. Pouka priče- tko se trača laća od trača i pogiba. (recite to 3 put brzo!) Razmislite o tome drugi put kad vas jezik ponese. |
- 19:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.09.2006.
Ball game
|
Nedjelja popodne, baseball utakmica. Otac i ja jedini gledatelji koji nisu u rodu s nekim od igrača. Domaćini uvjerljivo gube. Trener gostiju hitlerovski reži, a u pauzama režanja zabavlja suprugu. Supruge domaćina prate rezultat i igru te znaju sva pravila, ali međusobno pričaju o porodima i odgoju djece. Loptice svako malo lete van terena, neugodno blizu naših glava i gube se u travi i grmlju. Igrači koji idu po njih hodaju ili voze se biciklom vrlo polako. Vruće je. Nekih 45 minuta prije kraja pojavljuje se Kolegica s cimerima. Di si, kako si, što si radila i koje ispite si prijavila. Ostatak utakmice pratim rastreseno. September is in da house.  |
- 08:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 01.09.2006.
Grijesi prošlosti
|
Poštovani gospodine P, Vidjela sam Vas nedavno na TVu, pa sam Vam se poželjela javiti. Izgledali ste sjajno. S lakoćom ste šarmirali novinarku i učinili emisiju zanimljivom. Bravo. Nekoliko dana sam razmišljala i poželjela podijeliti s vama neke stvari kojih niste bili svjesni. 1.Tijekom godina utjecali ste na mene više nego što znate 2.Bila sam užasno zatreskana u Vas. Dosta dugo. Ako niste do sad, predlažem da sjednete. Da nastavim ovu tužnu štoriju...drago mi je što nikad niste saznali. Ovako se mogu osramotiti pred cijelim svijetom, a ne samo pred Vama, što bi bilo puno bolnije. Osim toga, da ste znali vjerojatno biste me izbjegavali. Kako, zašto ? Bili ste drugačiji od svih muškaraca koje sam poznavala. Dragi,ljubazni,bilo vam je stalo do nas klinaca. Shvaćali ste nas ozbiljno, poticali. Bili ste svjetolsnim godinama ispred mene, znali ste toliko toga i živjeli onako kako sam ja oduvijek htjela. Kao Bowiev tip sa zvijezde, ušli ste kroz ona vrata i samim svojim prisustvom objavili da postoji nešto drugačije i bolje. Neki novi svjetovi. I nikad niste skužili zašto sam Vas slijedila naokolo. Potrudili biste se provesti vrijeme sa mnom, oborili me svojim riječima. Drugi put biste samo projurili kraj mene i slomili mi srce svoim nemarom. Ostala bih u vašoj zvjezdanoj prašini dok ste jurili s mjesta na mjesto i dok su vam svi prilazili i htjeli razgovarati. Svaki put bih odlučila da neću više za Vama blejati ko ovca... do idućeg puta kad bih vas vidjela i koljena bi mi počela klecati. Htjela sam da shvatite da sam posebna, kao u pjesmi Pretendersa. Da me razaberete u masi, da vas zaslijepim svojim genijem. Nadala sam se da bi mogli biti pravi prijatelji jednog dana kad "odrastem". A onda ste otišli iz grada. Tu i tamo biste mi obećali da ćemo se vidjeti i razgovarati. Samo jedanput jesmo. Prije nekoliko godina smo se sreli i tada sam konačno odustala od Vas. Više mi nije bilo stalo. Pametan ste čovjek. Vratili ste se kuć i postali najveća žaba u lokvi.Radite ono što najbolje znate i mladi Vas i dalje obožavaju. Svaka čast. Otkako ste otišli dogodilo mi se dosta čudnih stvari. Ostala sam u gradu. Upisala blesav faks. Upoznala nekoga tko je nemoguće dobar prema meni. Sad sam na prekretnici. Treba odlučivati o mnogo toga. Bilo bi mi drago da mi kažete koju pametnu,ali znam da do toga neće doći. Želim Vam sreću,kreativnost i ljubav. Budite i dalje najbolji razlog za odrastanje. Hvala Vam što ste ukrasili moj svijet. |
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
