/

ponedjeljak, 25.09.2006.

Plavuše

Što su mi skrivile i kako se nosim s njima Nedavno sam razmišljala o svojoj dugogodišnjoj podozrivosti prema plavušama. Pokušala sam shvatiti što me to smeta na njima i zašto. Nisam do kraja riješila problem, ali sam uspjela spoznanti etiologiju.. Kao i mnoge druge stvari u mom životu i ovo je počelo traumom u djetinjstvu. Osnovna škola je za mene bila živi užas. Bila je puna ljudi koji me ili nisu voljeli ili su me ignorirali. U mom razredu bila je jedna od onih plavuša koje danas nazivam supersoničnima. Imala je plave oči, dugu plavu kosu i ogromne cice. Znala je baš sve baš uvijek. Profesori su ju obožavali, a sumučenici su joj zavidjeli. Ona je bila potpuno svjesna svoje briljantnosti i praktički je vladala razredom i školom. Samo što nisu prostirali crveni tepih pred nju svaki dan. U tom svijetu nije bilo mjesta za mene. Nisam bila ni dio njenih dvorskih dama, niti odani podanik. Bila sam nezadovoljni seljak koji je gunđao u sebi, vječito po strani. I ja sam bila kao nešto pametna, ali ni približno toliko uspješna kao Ona. Naravno, u to vrijeme nisam znala da su joj starci za vratom i da je ona tako prokleto savršena zato što mora biti, a ne zato što želi. Naime, starci su zabrljali s njene dvije starije sestre, pa su se posebno potrudili da Ona bude tako genijalna kao što je oduvijek bila. To saznah tek nedavno. U srednjoj školi je opet u mom razredu bila jedna od tih i takvih. Izgledala je kao Barbika, iako nije imala ni dugu kosu ni ogromne cice, znala je baš sve i loše je svirala gitaru. A imala je i sapuničasto ime. I mlađu plavu sestru, kao prva Barbie. Stalno (ali stalno) se igrala sa svojom kosom i baš uvijek provjeravala svoj odraz u svim reflektirajućim površinama. Ne šalim se. Kad sam promjenila razred nova Supersonična Plavuša nije bila plava već svijetlo smeđa, niti tako genijalna kao prethodne,ali zadržala je neke plavušaste karakteristike. Gle čuda, na faksu me dočekala još jedna plava štreberka, no ova se nije puno izdvajala iz svoje štreberske klike, tako da me nije posebno traumatizirala. Osim svojim postojanjem. Koje je dokazalo da me plavuše slijede posvuda. Nakon dugih godina školovanja i života u sjeni odmah se zabrinem kad sretnem neku curu plave kose i plavih očiju, čiji otac dobro zarađuje i koja je bila odlična u školi. Možete se kladiti da je baš svima zgodna, čak i ako joj crte lica nisu posebno originalne, te da joj se svi oduvijek dive zbog njene genijalnosti i predviđaju joj ogroman uspjeh u bilo čemu. A ona, vjerujući u to, zaista uspješno kroči ovim svijetom, dok ja posrćem na svakom koraku. Ah da, ona quintessential Plavuša iz osnovne je završila medicinu. Naravno. A one dvije iz srednjih škola pravo. Osnovna plavuša se vratila u grad. Počeh odbrojavati dane dok ne čujem da je dobila Nobelovu nagradu.

- 02:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #