/
ponedjeljak, 28.08.2006.
Za točno tjedan dana....
ponedjeljak, 28.08.2006.
Za točno tjedan dana....
|
.....žestoko ću paničariti .....slušati ću Wake me up when September ends .....ždrati ću čokoladu od 300 grama .....pitati ću se kamo je ljeto nestalo .....s užasom ću upisivati stvari u stolni planer .....navijati ću sat za iduće jutro znajući da ću slabo spavati tu noć ......tražiti ću čiste čarape ......i identifikator za odjeću za index, vjerojatno natpis Don't panic. .....naizmjence ću biti uvjerena da će sve biti u redu i da će to biti najgrozniji tjedan ove godine ......razmišljati ću gdje bih mogla naći materijale za voodoo lutke ......ritmički ću lupati glavom u stol odbrojavajući sate do prvog ispita Rujan. UGH. |
- 08:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 25.08.2006.
Švabe dolaze
|
Kad jednoga dana turizam procvjeta i navale Švabe u rekordnom broju, cijela će zemlja samo od ljeta živjeti kao bubreg u loju. A dok se to ne dogodi, dolazit će nam mladi švapski parovi u kasnim 20ima, koji su pola godine štedjeli da bi platili apartman u Gradu 600 Eura. I to zadnja 2 tjedna u kolovozu. Par o kojem pričam je simpa, upoznah ih online i provedoh gradom prije par dana. Koncentrirali smo se na najvažnije povijesno-kulturne stvari i uspjeli ih sve obići za ravno 3 sata. Nakon toga sjeli smo na kavu i raspravljali o paškom siru, hrvatskom jeziku, povijesnim problemima i izoliranim otocima. Ona je novinarka, ogledni primjerak njemačko-protestantske učinkovitosti. On je tetoviran, što ne znači da mu ne paše čvrsta ženska ruka. Nism im spomenula da se apartman moglo naći i za manje novaca. Pogotovo zato što im se svidjelo kako je čist. A sviđa im se i sunce, more, jeftine cigarete i povijesne znamenitosti. Osobito kad na njima ne visi ogromna reklama za Sparkasse. I to što se voda može piti iz špine. Za razliku od Španjolske, Italije i Grčke. Koja je vraški skupa. Ispunjavamo sve uvjete za masovni turizam. Kad čovjek razmisli o tome dođe mu toplo oko srca. |
- 02:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.08.2006.
Hrvati nisu glup narod
|
Bila jednom jedna putnička agencija u Francuskoj. Jednog dana zahavljujući providnosti, kozmičkom humoru, krivom skretanju, avanturizmu ili neznanju ljudovi se došli raspitat o lijepim mjesitma za ljetni odmor. Putnička agencija izvukla je sve najljepše i najsjajnije brošure, začinila ih bajkama, mitovima i legendama i uspjela bukirati čitav bus ljudi za Hvar. I to Francuza. A svi smo čuli horor priče o njima. Uglavno, agencija je odahnula, trljala ruke i tapšala se po leđima, jer su našli odvjetnike, umjetnike, doktore i razne druge -ike i -e koji imaju para. Jedino što bi sada moglo poći ukrivo je da u odredištu netko od ugostitelja uvrijedi Francuze svojim traktor-manirama. A svi smo čuli horor priče o našim ugostiteljima. Ali agencija i partneri odlučiše o tom ne razmišljati. Kao ni o mogućim pritužbama i odštetama. I tako, bus ove subote iskrca ljude željne sunca i mora, no čim su uspjeli udahnuti zrak u kojem su se slijegali ispušni plinovi, do jednog je turista doletjela novinarka RTLa i gurnula mu krušku pod nos s pitanjem "Osjećate li se sigurno ovdje??" Stanimo ovdje na tren. Osobno,da sam bilo gdje na svijetu, čak i u zemljama koje bezrazložno favorizirm, nakon ovog pitanja bih se zabrinula i provjerila kad je prvi let iz države. Agencija vjerojatno nije o ovome ni razmišljala. Kome trebaju ugostitelji kad imamo novinare? Razlog zašto je novinarka napravila budalu od države pred ovim čovjekom je jednostavan. Grupa tih intelektualno naprednih i novčano rastoršnih turista je ujedno i grupa homića. (u pozadini se čuje vrisak čitatelja Aaaaaaaaaaa! ) Što je siroti turist odgovorio na ovu nebulozu ? Rekao je: "Homoseksualnost je prihvaćena u svijetu. Hrvati nisu glup narod. No, ako bude neprilika, odrastao sam i mogu se braniti." Zanemarimo na tren njegov optimizam i zahvalimo nebesima što mu novinarka nije objasnila da su Crkva i Torcida zgroženi njihovim dolaskom. (Iako ne kužim zašto Torcida. Možda Franceki navijaju za Dinamo, gadovi purgerski.) Ranije tog dana na radiju se također pričalo o nesretnim Jean-nešto- ima. Ljude iz hotela je zabrinjavalo što još nisu odredili što će s doručkom. Da li nemoralnjake staviti odvojiti od drugih gostiju ili ne ? Što će reći roditelji s malom djecom ? Hoće li ovi bolesnici imati orgiju u hodniku hotela već ujutro, ili će otići na neku plažu, ili se možda pipati na rivi dok babe i didovi dobivaju infarkt??? Već je ponedjeljak, a ništa se ne čuje. Možda se bezrazložno brinem. Možda ovaj tjedan prođe u miru i tišini i dokaže profesionalnost, toleranciju, odraslost i inteligenciju domaćeg stanovništva. Al za svaki slučaj primam oklade. Stavljam 20 kn na manji incident sredinom tjedna. (A "Hrvati nisu glup narod" printat cu na majicu.) |
- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.08.2006.
Pun nos svega
|
Sluz je moja pregolema Želudac mi tišti Kišem,kašljem nemrem spati U prsima mi pišti Brzib glube brehlade. Bogotovo ljetne. Nebrirodne su.  |
- 02:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.08.2006.
Kiša
|
Gle poveliko drvo divlje i nepoznate šljive poslije kiše Već danima je mokro, kao i sve ostalo Pa kišem Plaže,komadi,vrućina, alkohol i fjaka Svakog su turističkog mjesta strana jaka Al čim se sunce samo na par dana skrije Nestane sve čarolije Ono je opet kao prvo seoce gdje se sijeno kotrlja po cesti, u kojem živi par tisuća ljudi, puno pasa, i naše drvo Dosta mi je popluna i vesta usred kolovoza Vratite mi paklene vrućine !  |
- 20:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 11.08.2006.
Matem...fuj
|
Matematika me u životu uvijek pratila u stopu. Bacala duge sjene uvijek kad mi krene. Ubila je mnogo neurona koji su umrli pokušavajući stvoriti veze, potrošila mnogo novca i vremena koje se moglo provesti na puno ugodnije načine. Tijekom 12 godina školovanja najviše me naživcirala od svih predmeta. Trebalo mi je užasno puno vremena da nešto shvatim, a svaki put kad bi mi se upalila žarulja iznad glave mozak bi odlučio da mu je dosta za taj dana i više se ništa nije moglo pohraniti u njega. O samopoštovanju neću. Ali došao je i tome kraj. Upisala sam fax, a na faxu nije bilo matematike. Jedino statisktika na prvoj godini, koju sam nekim čudom a) shvatila 2) objašnjavala kolegici. Ja. Objašanjavala nekom drugom. Nešto vezano s brojevima. Ha ! Koji kozmički slapstick. Nakon toga, poput mnogo drugih stvari, (opća kultura, strani jezici, hrvatski jezik) moje znanje matematike topilo se kao snjegović u Španjolskoj. Nedavno sam primjetila da to baš i nije dobro, jer bez pomoći kalkulaora i mobitela više ne mogu množiti i dijeliti. Da se 56 dobije ako se 7 pomnoži sa 9 ili sa 9 sa 6 ? Kako se ono dijele decimalni brojevi ? Jesam li dobro zbrojila cijene šećera u prahu, pudinga, majice i čipsa? Nedavno sam gledala popodnevnu seriju u kojoj su roditelji pokušavali objasniti sinu množenje razlomaka. Bilo mi je smiješno dok se nisam pokušala prisjetiti da li se nazivnik množi s nazivnikom, a onaj gore s onim drugim gore, ili se to radi unakrsno. Nakon par dana sam konačno popustila i otišla na tavan potražiti malu ali ubojitu knjigu s kojom sam provela mnoge lijepe trenutke- Repetitorij matematike za osnovnu školu. Ah,da, zaboravih napomenuti da, iako je matematika odavno nestala iz moga života, još uvijek trpim posljedice njene strahovlade. Imam noćne more o nekom matematički orijetiranom ispitu kojeg nisam položila tijekom faxa i to sam tek nedavno skužila, a diplomski je relativno blizu i..... Redovito se budim uspaničena. Ali to spada u traume. O tome drugi put. |
- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.08.2006.
Godišnjica mature
|
Petu godišnjicu mature proslavili smo sa stilom u pizzeriji u in dijelu grada. Mladi i stari turisti gledali su nas upicanjene i sigurno se divili zlatnoj mladeži koja se skupila da bi jela i pila i bila budna do jednoznamenkastih sati, dok je mjesec obasjavao more. Strength in numbers Pojavilo nas se 16, od 30 iz razreda. Nije loše, ali moglo je i bolje- na 3 godišnjici bilo nas je 20. Dečki tvrde da su krive ženske i njihovo "ja nju ne volim, ali ako dođe ta i ta onda ću doći". Gore izrečeni stav je potpuno bezveze i djelomično jest kriv za slabašan odaziv, no drugi razlog nedolaska bila je činjenica da neke jednostavno nije bila briga. Treći razlog su bile neodgodive obaveze. What's new, Pussycat ? Kako je primjetio moj Prijevoznik, djeca su izrasla u ljude. Dvije cure su već u braku i imaju djecu. Najkrhkija cura u razredu se konačno udebljala i sad ima više kila od mene. I to joj odlično stoji. Nekoliko ljudova je prešlo na druge faxeve, neki su već pred postdiplomskim. Communication let me down Da, super je vidjeti sve, čak i one s kojima se nisi družio. Ipak, nezgodno je okrenuti se na desnu ili lijevu stranu, osobi do sebe prepričati što si sve radio u zadnjih par godina, te zatim do kraja večeri kružiti stolom i stalno raditi isto. Ne bi mi smetalo ponavljati se kao papagaj da a) nisam, čini se, potpuno profulala fax 2) sam u međuvremenu imala nekoliko hobija i dečki, te da sam putovala svijetom i ostvarila zavidne akademske uspjehe c) je svima očito da će mi akademski uspjesi donijeti brdo love, još putovanja svijetom i blistavu karijeru. Kvragu, da sam bar imala ljetni posao stvari bi djelovale bitno zanimljivije. Jedino s čim se mogu pohvaliti jest da sam actually posjetila srednju školu. Što nitko nije napravio, ali su rekli da budu. Rekla bih da su me gledali čudno zbog toga. Ovako sam, crveneći se, ponovila priču svog života, te zatim prebacila na drugu temu, što neki put nije bilo lako. (Kad trebaš pričat s ljudima s kojima se nisi družio mozak ti se, naravno, blokira.) Dok sam se ja tako sramotila naokolo, u pozadini su se čule riječi astrofizika, stipendija, Ericsson, salsa te Engleska. Jadno. Plus, nisam na rastanku zagrlila nekog tko uskoro putuje. Arrrrghg. Summa summarum Drago mi je da sam išla. Bog zna što će bit za 5 godina. Iskreno se nadam da ću na idućoj godišnjici moći jesti svoju pizzu/reznace sa škampima/lignje sa blaženim osmjehom dok se razbacujem pustim podacima iz svog godišnjica-CV-a. U sebi, naime, razmišljam kao John Mayer u No such thing. I'd like to think the best of me Is still hiding Up my sleeve Nadam se da će na okrugloj godišnjici biti kao što John kaže. I just can't wait til my 10 year reunion I'm gonna bust down the double doors And when I stand on these tables before you You will know what all this time was for |
- 02:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 04.08.2006.
Susjed (2)
|
Susjed živi u NjemačkoGovorećojZemlji i svake godine dolazi u svoju vikendicu, vrlo blizu naše kuće. Vikendicu koristi njegova brojna rodbina, željna sunca,mora i opuštanja. Ipak, Susjedov dolazak cielo je ljeto tema špekulacija i izvor zabrinutosti. Svake godine priejtim da ću početi spavati u dnevnoj sobi, jer moj prozor gleda na Susjedov vrt. A u vrtu je uvijek živahno. Svake godine Susjeda je nemoguće ne-zamijetiti. On je stalno oko kuće, radi, priča, popravlja, savjetuje, ugošćuje susjede, prepričava, izdaje zaduženja, pozdravlja. Njegov glas zvučna je kulisa koju se nikako ne može maknuti, efekt koji se konstantno ponavlja, sveprisutan je i nezaobilazan poput zraka, trave ili Amerike. Zamislite kako se moja obitelj iznenadila kad se ove godine Susjed pojavio s obitelji. Posve nečujno. I sada, dok sjedim kraj svog prozora i tipkam ovo, on je u svom dvorištu,ali kao i da nije. Uopće ga se ne čuje. Svi smo zabrinuti i pitamo se što mu se to dogodilo od lani. |
- 22:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
