Petu godišnjicu mature proslavili smo sa stilom
u pizzeriji u in dijelu grada.
Mladi i stari turisti gledali su nas upicanjene
i sigurno se divili zlatnoj mladeži koja se skupila da
bi jela i pila i bila budna do jednoznamenkastih sati,
dok je mjesec obasjavao more.
Strength in numbers
Pojavilo nas se 16, od 30 iz razreda.
Nije loše, ali moglo je i bolje- na 3 godišnjici
bilo nas je 20.
Dečki tvrde da su krive ženske i njihovo
"ja nju ne volim, ali ako dođe ta i ta onda ću doći".
Gore izrečeni stav je potpuno bezveze i djelomično
jest kriv za slabašan odaziv, no drugi razlog nedolaska
bila je činjenica da neke jednostavno nije bila briga.
Treći razlog su bile neodgodive obaveze.
What's new, Pussycat ?
Kako je primjetio moj Prijevoznik, djeca su izrasla u
ljude. Dvije cure su već u braku i imaju djecu.
Najkrhkija cura u razredu se konačno udebljala i sad
ima više kila od mene. I to joj odlično stoji.
Nekoliko ljudova je prešlo na druge faxeve, neki
su već pred postdiplomskim.
Communication let me down
Da, super je vidjeti sve, čak i one s kojima se nisi družio.
Ipak, nezgodno je okrenuti se na desnu ili lijevu stranu,
osobi do sebe prepričati što si sve radio u zadnjih
par godina, te zatim do kraja večeri kružiti stolom i stalno
raditi isto.
Ne bi mi smetalo ponavljati se kao papagaj da
a) nisam, čini se, potpuno profulala fax
2) sam u međuvremenu imala nekoliko hobija i dečki, te
da sam putovala svijetom i ostvarila zavidne
akademske uspjehe
c) je svima očito da će mi akademski uspjesi donijeti
brdo love, još putovanja svijetom i blistavu karijeru.
Kvragu, da sam bar imala ljetni posao stvari bi djelovale
bitno zanimljivije.
Jedino s čim se mogu pohvaliti jest da sam actually
posjetila srednju školu. Što nitko nije napravio, ali
su rekli da budu. Rekla bih da su me gledali čudno zbog toga.
Ovako sam, crveneći se, ponovila priču svog života, te
zatim prebacila na drugu temu, što neki put nije bilo
lako. (Kad trebaš pričat s ljudima s kojima se nisi družio
mozak ti se, naravno, blokira.)
Dok sam se ja tako sramotila naokolo, u pozadini su se
čule riječi astrofizika, stipendija, Ericsson, salsa te Engleska.
Jadno.
Plus, nisam na rastanku zagrlila nekog tko uskoro putuje.
Arrrrghg.
Summa summarum
Drago mi je da sam išla.
Bog zna što će bit za 5 godina.
Iskreno se nadam da ću na idućoj godišnjici moći jesti
svoju pizzu/reznace sa škampima/lignje sa blaženim osmjehom
dok se razbacujem pustim podacima iz svog godišnjica-CV-a.
U sebi, naime, razmišljam kao John Mayer u No such thing.
I'd like to think the best of me
Is still hiding
Up my sleeve
Nadam se da će na okrugloj godišnjici biti kao što John kaže.
I just can't wait
til my 10 year reunion
I'm gonna bust down
the double doors
And when I stand on
these tables before you
You will know what
all this time was for
Post je objavljen 07.08.2006. u 02:11 sati.