|
|
Petu godišnjicu mature proslavili smo sa stilom u pizzeriji u in dijelu grada. Mladi i stari turisti gledali su nas upicanjene i sigurno se divili zlatnoj mladeži koja se skupila da bi jela i pila i bila budna do jednoznamenkastih sati, dok je mjesec obasjavao more. Strength in numbers Pojavilo nas se 16, od 30 iz razreda. Nije loše, ali moglo je i bolje- na 3 godišnjici bilo nas je 20. Dečki tvrde da su krive ženske i njihovo "ja nju ne volim, ali ako dođe ta i ta onda ću doći". Gore izrečeni stav je potpuno bezveze i djelomično jest kriv za slabašan odaziv, no drugi razlog nedolaska bila je činjenica da neke jednostavno nije bila briga. Treći razlog su bile neodgodive obaveze. What's new, Pussycat ? Kako je primjetio moj Prijevoznik, djeca su izrasla u ljude. Dvije cure su već u braku i imaju djecu. Najkrhkija cura u razredu se konačno udebljala i sad ima više kila od mene. I to joj odlično stoji. Nekoliko ljudova je prešlo na druge faxeve, neki su već pred postdiplomskim. Communication let me down Da, super je vidjeti sve, čak i one s kojima se nisi družio. Ipak, nezgodno je okrenuti se na desnu ili lijevu stranu, osobi do sebe prepričati što si sve radio u zadnjih par godina, te zatim do kraja večeri kružiti stolom i stalno raditi isto. Ne bi mi smetalo ponavljati se kao papagaj da a) nisam, čini se, potpuno profulala fax 2) sam u međuvremenu imala nekoliko hobija i dečki, te da sam putovala svijetom i ostvarila zavidne akademske uspjehe c) je svima očito da će mi akademski uspjesi donijeti brdo love, još putovanja svijetom i blistavu karijeru. Kvragu, da sam bar imala ljetni posao stvari bi djelovale bitno zanimljivije. Jedino s čim se mogu pohvaliti jest da sam actually posjetila srednju školu. Što nitko nije napravio, ali su rekli da budu. Rekla bih da su me gledali čudno zbog toga. Ovako sam, crveneći se, ponovila priču svog života, te zatim prebacila na drugu temu, što neki put nije bilo lako. (Kad trebaš pričat s ljudima s kojima se nisi družio mozak ti se, naravno, blokira.) Dok sam se ja tako sramotila naokolo, u pozadini su se čule riječi astrofizika, stipendija, Ericsson, salsa te Engleska. Jadno. Plus, nisam na rastanku zagrlila nekog tko uskoro putuje. Arrrrghg. Summa summarum Drago mi je da sam išla. Bog zna što će bit za 5 godina. Iskreno se nadam da ću na idućoj godišnjici moći jesti svoju pizzu/reznace sa škampima/lignje sa blaženim osmjehom dok se razbacujem pustim podacima iz svog godišnjica-CV-a. U sebi, naime, razmišljam kao John Mayer u No such thing. I'd like to think the best of me Is still hiding Up my sleeve Nadam se da će na okrugloj godišnjici biti kao što John kaže. I just can't wait til my 10 year reunion I'm gonna bust down the double doors And when I stand on these tables before you You will know what all this time was for |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |