/
ponedjeljak, 31.07.2006.
Klasika
ponedjeljak, 31.07.2006.
Klasika
|
Bila jednom ženska po imenu Helen. Snimala je dokumentarce o Africi za BBC. Nakon toga počela je pisati kolumnu za Independent. Kasnije je ta kolumna uobličena u knjigu kojom je autorica namlatila hrpetine love i za koju je dobila toliko pohvala da su joj sigurno naotekli glava i ego. Još gore-knjiga je postala klasik. Dok je knjiga bila sveprisutna i nezaustavljiva uglavnom nisam imala želje da ju pročitam. Možda me odbijala i korica hrvatskog izdanja, sa grudnjakom,ružem i ostalim stvarima koje jednostavno vrište chick-lit. Sasvim sigurno sam bila sumnjičava zbog cijele fame. U međuvremenu sam ostarila i dopustila sebi chick-lit u obliku Jessice Adams (zabavno) te tart-noira Lauren Henderson (jako zabavno). Neki dan sam u knjižnici tražila knjigu koja će stati u moju vrlo malu torbicu i odlučila da je konačno došlo vrijeme za obračun s Bridget. Bridget Jones, naravno.Sjećate se nje. (Tko bi ju mogao zaboraviti. Gledala sam prvi film kad je izašao,najbolje se sjećam Colina Firtha i njegove kravate na sobove.) Pažljivim čitanjem korica uvidjeh da je prvi dio izašao prije ravno 10 godina (!!). I, kako se Bridge drži danas? Jako dobro,rekla bih. Knjiga je smiješna i zabavna i pročitah ju za 2 dana. Jako dobro napisano. A ono o čemu piše? Hmm. Dakle, Helen Fielding se ruga određenom načinu života, ali ga i bolno točno opisuje. Govori o svijetu 30-godišnjakinja koje čitaju self-help knjige, stalno su na dijeti, idu u shopping iz krivih razloga,imaju čudne obitelji i prijatelje, ozbiljno shvaćaju ženske časopise i iznad svega pokušavaju shvatiti muškarce (bezuspješno). Općenito, žive gotovo jednako zbunjeno kao kad su bile teenagerke. Sad dolazi problemčić. Moja generacija je odmalena dobivala iz medija i okoline informacije da žene zaista danas tako žive.  Kako onda shvatiti knjigu kao karikaturu i smijati joj se ? Na pragu zrelosti (khm) i apsolventskog staža odlučih paziti da ne postanem karikatura i da jednog dana ne završim kao Bridge. Počela sam paničariti nakon a) mnogih šala o udaji u zadnje vrijeme 2) što mi je jedna 29-godišnjakinja rekla da imam puno godina, a mlađa sam od nje ( i to joj nikad ikad neću oprostiti) U tu svrhu posudih danas u knjižnici Bridget Jones: The edge of reason. |
- 23:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 28.07.2006.
Music is power (2)
|
Dva tipa, dvije gitare i plastične čase s vodom, irske pjesme za opijanje. Ljetna večer, velika vrućina, puno turista i dobra atmosfera. Primjetivši interes ženskadije za Irca Juniora počeh razmišljati o tome kako već stoljećima glazba pomaže ljudima da se bogate, da tuguju, vesele se, putuju, drogiraju se, budu privlačniji i više cool,upoznaju mnogo ljudi i žene se više puta. Gledajući njih dvojicu ipak prvo pomislite kako je glazba genijalan izum jer izaziva dobro raspoloženje i uljepšava odmor u stranoj zemlji/kraj dana/početak tjedna. Kladim se da se Irci iz priče zbog te svoje moći osjećaju samozadovoljno. |
- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.07.2006.
Bodulska Dinastija
|
Mislila sam da sam se izvukla. Prošao je čitav tjedan dana i nitko nije ništa spominjao. A zatim je došlo iznenada i bolno, poput bumeranga. Da, bila bih se izvukla, da nije te moje potpuno filmske sreće. Što, gdje,kako? Vrlo jednostavno-pravila sam se pametna. Drage moje kolegice, rekoh svojim kolegicama jednog vrućeg dana, ajmo tamo i tamo se kupat. Može, rekoše one u glas, pa smo otišli. Tamo i tamo je inače ljupko mjestašce na obali, nedaleko od još manjeg mjestašca u kojem mi je djedovina. Zgodan način za ubit vrijeme, pocrnit i vidjet drži li se još nova stara kuća i slične stvari. Sad bi bilo dobro za spomenut da su odnosi između djedovine i očevine raštimani i da je sve skupa poprilična Dinastija. Otiđdosmo, pocrnismo, vidjesmo i šmugnušmo, sve vrlo inkognito. Ili sam bar tako mislila. Otočka tajna služba me ne samo prepoznala, već i javila, vrlo brzo i učinkovito velikom broju ljudi da su me a) vidjeli u selu te da b) nisam posjetila rodnu livadu. Sigurno je to došlo i do djedovine te sad obitelj Colby ima još jedan dokaz da im je unuka totalno bezveze i bezosjećajna što se djedovine tiče. Čuvaj se boduslkog tam-tam-a. |
- 21:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 21.07.2006.
Kuća
|
Nijanse žute i roze su trenutno in u stambenoj izgradnji. Alarmantan broj obiteljskih kuća koje su se izgradile u zadnjih par godina su upravo tako obojane. (I sve imaju isključivo bijelu pvc stolariju.) Kad se gradila moja kuća u modi su bile kombinacije bijele i crvene. To je bilo prije 20 godina i kuće su bile prilično dosadne u svojoj jednostavnosti. Današnje kuće su projektirane kreativnije i gušt ih je za gledati. Unatoč svim tim pozitivnim pomacima moram priznati da je kuća koja se meni osobno užasno sviđa prilično....jednostavna. Nalazi se 10ak minuta hoda nizbrdo od moje kuće. Okružena je borovima, palmama i čempresima i uvijek mi se činilo da je nekom greškom sagrađena tako daleko od mora. Ima zidovi djelomično ukrašene kamenom, velike prozore i iako prolazim kraj nje godinama vidjela sam samo 3 strane. Vjerojatno ona četvrta, glavna, nije ništa posebno, ali samo pogled na nju izaziva bezrazložno mnogo dobrih vibracija. Vozeći se po glanoj cesti pripremam se za virkanje preko zida da uhvatim što više pojedinosti. Gledajući ju mogu se zamisliti baš u takvoj kući, sagrađenoj na obali, kako doručkujem na balkonu dok prži ljetno sunce, vidim derneke koji traju do kasno u noć, kićenje bora u velikoj i ugodnoj dnevnoj sobi, mačke i pse kako trčkaraju po dvorištu, lijene vikende i valjanje po ogromnom krevetu, kave sa obitelji, pranje auta i građenje kućica za ptice, popriličnu udaljenost od prvih susjeda, pečenje kolača i sađenje palmi........ A zatim auto odjuri dalje i sve to nestane. Ali osjećaj je vraški dobar. |
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 17.07.2006.
...pa do rođendana
|
Prošlo je i to. Mjesec dana iščekivanja, jedan dan prejedanja, standardni zabrinjavajući broj zakašnjelih čestitki (i to od bliskih prijatelja)..... i stvar je prošla. Schulss. Finito. End. Sada imam sindrom dana poslije Božića. Osim toga imam i određen broj godina koje sugeriraju zrelost, a u izravnoj su suprotnosti s mojim djetinjarijama. O svemu tome nekom drugom prilikom- sad je vrijeme za fun facts oliti što se sve dogodilo na meni taj jako važan datum 1769 -posvećena prva katolička misija u Californii 1875 -finaliziran novi francuski ustav 1918 - pogubljena obitelj Romanov 1926 - u National Geographicu pojavile su se prve podvodne fotke u boji 1935 - u Oklahoma Cityu instaliran prvi automatski parking meter 1945- Amerikanci eksplodirali prvu atomsku bombu 1969 - lansiran Apollo 11 1951-objavljen Lovac u žitu 1981- Nissan mijenja ime svojiih automobila Datsun u Nissan Top liste Some Enchanted Evening - Perry Como Teddy Bear - Elvis Presley Bye Bye Love - The Everly Brothers Bette Davis Eyes - Kim Carnes Police- Every Breath You Take Billy Idol- Eyes Without a Face Buffalo Stance - Neneh Cherry Depeche Mode-Enjoy the Silence |
- 21:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 14.07.2006.
Samo što nije
|
Ne znam tko je izmislio običaj darivanja ljudi samo zato što im je rođendan, ali treba ga pohvaliti. Obraćanje pažnje na rođendan usrećuje jednu osobu i užasava mnoge, posebno kad slavljeniku ne mogu jednostavno dati keš. Zbog toga rođendan kao takav dobiva težinu-povezan je sa stresom. U to ime evo moje top liste darova IDEALNI (tj. neostvarivi) 1. zdravlje 2. videokonferencija 3. dobitak na lotu 4. ugovor za izdavanje knjige 5. popodne s Ewanom McGregorom DOSTIŽNI (tj. mogući) 1. puno kolača 2. CD ili DVD 3. gornji dio kupaćeg u skladu s donjim 4. novi kompjuter (malko nategnuto) 5. duga ljetna suknja |
- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.07.2006.
Od rođendana.....
|
Poštovani čitatelji, ulazimo u uzbudljivu završnicu povijesno važne epohe-vaša autorica Candy uskoro slavi četvrtasti rođendan. Tijekom idućeg tjedna očekuje ju trošenje (nikad većeg ) rođendanskog dara u obliku casha, kontemplacije o budućnosti izazvane raznoraznim idejama rodbine, izlet u društvu kolega supatnika, prejedanje kolačima i sladoledom, te neizostavna Quarter Life Crisis. Hoće li Candy preboljeti činjenicu da još uvijek nije bogata ili barem slavna ? Hoće li iskoristit sve svoje skrivene potencijale za zaradu? Ima li uopće skrivenih potencijala? Hoće li poći težim i kamenitijim putem i konačno početi raditi ono o čemu cmizdri godinama, ili će izabrati liniju manjeg otpora ? Hoće li se preseliti i početi i službeno živjeti u grijehu ? Kada će konačno postati cool ? Odgovor na ova i druga pitanja potražite u idućem Candy postu, na istom Candy kanalu, u isto Candy vrijeme. |
- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 07.07.2006.
Djeca, odrasli i igračke
|
Ljetno popodne u gradu. Turisti, penzioneri, psi isplaženih jezika. Ispred mene na cesti mama i kćeri blizanke od 9 ili 10 godina. Uocih ih krajickom oka, podigoh pogled i pomislih da nesto nije u redu sa svijetom oko mene. Obje blizanke imale su cupave roze gumice koje su drzale dugu plavu kosu u visokim repovima. Obje su imale rozo bijele majice na špaline i plisirane roze minice. Na nogama su imale identične roze prozirne sokne te posve iste bijele balerinke. S gnušanjem pogledah majku. Jest da su joj kćeri u dobi kad su rozo i bijelo must have boje, no njoj je to sve vjerojatno užasno slatko. Ući u dućan i kupiti posve jednake komplete za svoje jadne kćeri, već hendikepirane činjenicom da imaju klona. Pomislih na dvije stvari- 1.Sestre blizanke iz svog razreda, koje čak ni profesori nisu mogli razlikovati i koje se nikad ikad nisu oblačile isto. Dobra lekcija o identitetu. 2. Na jedan posjet Turbo Limaču. Dobrica, Michelangela i ja smo jedne osobe starije od 20 godina koje radovito dolaze u Turbo Limač diviti se plišanim igračkama, priborima za male kemičare te Disneyevim junacima na svim mogućim proizvodima. Jednom prilikom uočili smo školsku torbu, pernicu, bilježnice, bocu za vodu i razne druge stvari na Spidermana. Michelangela je odmah rekla da bi ona svom djetetu pokupovala cijelu kolekciju, te bi joj dijete bilo najcool u školi. Iz toga je krenuo razgovor o djeci, odraslima, igračkama koje današnji odrasli nisu imali kao djeca, infantilnim odraslima i drugim stvarima. Dobrica je zaključila da bi ona vjerojatno vodila ovaj razgovor sa svojim djetetom -Mama, ja bi onu drugu Barbicu -Ali srce, mami se sviđa ova....... Možda je i mama s početka priče trebala kupiti Barbicu po svom ukusu, pa ne bi došlo do napada rozitisa. |
- 23:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.07.2006.
Pred-ispitne valerijane
|
-čokolada stvarno puno čokolade. I bombona. -vađenje čičaka iz psećeg krzna imajte flastere pri ruci za ugrize. -strip što veći to bolji -50 sklekova od kojih te sve boli, al bar ne razmišljaš o ispitu -Roseanne -film u kinu -nabrajanje gorih stvari na svijetu -prekrivanje bubuljice korektorom kreativno. Umjetnički, gotovo. -slušanje najoptimističnijeg albuma najdražeg benda Keep on rockin' in the free world. -uspoređivanje samo s ispitno jadnijima od sebe -traženje čistih čarapa -vizualizacija intervjua s Johnom Cusackom kojeg ćete voditi nakon diplome |
- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
