/
petak, 30.06.2006.
Kako se ohladiti
petak, 30.06.2006.
Kako se ohladiti
|
Ovog ljeta mogli biste..... -hodati samo u gaćama -držati gaće u frižideru prije oblačenja -stavljati ledene obloge.... posvuda -ne jesti ništa toplo -ne kuhati -ošišati se na 0.5 cm (pogotovo žene) -hodati bosi, makar uskoro izgledali ko Fred Kremenko -unajmiti nekog da vas slijedi naokolo i maše lepezom -polijevati se vodom iz šlaufa -primati sladoled intravenozno -spavati na pločicama u kući Slobodno dodajte na popis... |
- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.06.2006.
?
|
Svake nedjelje u crkvi je nekoliko mladih mama. U velikoj većini slučajeva dolaze same. Svaka ima jedno ili dvoje djece mlađe od 5 godina, koje skaču,vrište,žvaču dudu, bacaju igračke ili umiru od dosade, ovisno o dobi i preferencama. Pastva koluta očima ili se rastapa od slatkoće. Pitanje: Zašto muž nije mogao pričuvati djecu, kad je već ostao doma, te tako omogućio supruzi da a) čuje misu, kad je već došla na nju b) izbjegne ružne vibre kršćanskog naroda ? |
- 23:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 23.06.2006.
Ljeto
 |
- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.06.2006.
Englezi dolaze
|
Prošlog tjedna u Grad je došao Englez. Kao čovjek s viškom love i 5 tjedana godišnjeg, Englez boluje od Palin-zavisti, te svake godine posjećuje 4-5 zemalja. Ove godine po drugi put je bio u Hrvatskoj. Prije nego što je došao raspitivala sam se o pizzerijama i restoranima, sastavljala u glavi popis stvari koje treba vidjeti. Konačno, u Petak, nešto prije nego što ću se otputiti na susret s Mr. Mobile-om, spomenuh u smsu vezanom uz Fawlty towersda ću upoznati pravog pravcatog Engleza. Onaj s kim sam se dopisivala, Piano man, na to je odgovorio samo sa "Ostavi novčanik doma :-)" Naravno, ovo se može posve krivo protumačiti. Prvo što mi je palo na um kad sam to pročitala bilo je da su Britanci široke ruke, a ja to ne znam. Drugo što mi je palo na um bilo je da ustvari ne znam mnogo o tipu, jer je Englez takav kakav je. Pristojan, uvijek dobro raspoložen i nikad preosoban. Zatim me oblio znoj, jer su serijski ubojice uglavnom fini i pristojni kompjuteraši, s cvikama i dobroćudnim licem, te blagim viškom kilograma. Već sam se zamišljala kao slučaj u onim jezivo lošim rekonstrukcijama na Novoj TV, kad uočih da je vrijeme za izlazak iz kuće. Englez je bio, naravno, skroz ok i simpa, ali i vrlo englezast. S ponosom mu pokazah gradsku knjižnicu,centar gradskog svijeta, koja se dosta svidjela mom prethodnom gostu Japancu. Englez je rekao da je "nice". Tijekom daljenjeg obilaska spomenuo je da je grad pun francuskih turista starije dobi i da mu idu na živce jer su nadmeni i zaklanjaju mu pogled na sve. Spomenuo je da radi s tri Fracuza, od kojih su 2 svaršeno normalna, a treći je ..."Francuz". Arogantan do srži. Zatim smo pričali o Njemcima, koji su također nagrnuli u centar u velikom broju. Naravno, Engelzi ih smatraju uštogljenima i preefikasnima i ježe ih se. Sprdaju se na njihov račun zbog činjenice da Njemci ujutro istrče iz hotela i zauzmu sve ležaljke stavljajući ručnike na njih. A tu su, naravno, i jeftine naci-šale u tabloidima vezane za Svjetsko prvenstvo. Vrijeme je letilo dok smo se zabavaljali i dok sam u sebi užasnuto brojala greške prouzrokovane zahrđalim engleskim. Nije me, naravno, častio ničim, uključujući ni kartu od 5 kuna za etno izložbu. Pa napisah Piano manu "Dobro da sam ponijela novčanik :P" Na što je on odgovorio "Jesan ti reka. To je sve bez šoldi, golo i boso. Opljačakli bi vlastitu mater i kraljicu." Što su ti stereotipi. |
- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 16.06.2006.
Urota
|
Prvi je s tim počeo Profa iz Engleskog, ako se dobro sjećam. Jednog prohladnog dana primjetio je da izgledam tanje. Nakon njega nešto slično je izvalila i moja Zubarica, te nastavljala to izvaljivati u redovitim intervalima. (I dan danas to radi. Opet mi je to rekla prošli tjedan.) Tada sam i posumnjala u istinitost tvrdnje-ako sam stvarno mršavija baš svaki put kad dođem kod nje to znači da me uskoro neće biti. Požalila sam se Mami, a ona je, naravno, stala na njihovu stranu. Onda je to isto rekla i Baka. Tada se to pripisivalo novootkrivenoj boleštini i stresu vezanom za maturu. Zatim je srednja završila, ali biseri nisu prestajali. Bivši sumučenici, profe i susjede koje rijetko viđam su stalno meni osobno ili mojima spominjali da sam jako smršala, iako zaista ne znam s čim me to susjedi uspoređuju. Nedavno mi je prekipjelo -kolegica mi je rekla da sam jako mršava i da imam tanke noge, a ona je samo 2 kile teža od mene- mjerile smo se na Supervagi ! Iskreno ne znam kad sam to bila deblja, jer mi sva odjeća i dalje stoji, osim nekih pretjerano suženih stvari koje je trebalo razvaljivati. I nije mi jasno kako to mršavim kad jedem svašta nezdravog u čudne sate. Ako netko od vas ima sličan problem, molim, javite se i rasvjetlite mi ovu enigmu umotanu u misterij zagonetke. |
- 23:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 12.06.2006.
Ovo mi je škola
|
Moja srednja škola se jako ušminkala. Novi ulaz,namještaj, nove boje na zidovima, u hodniku kompjuteri, trofeji i reprodukcije poznatih slikara. Čak i reklama za Vip.  Prostor knjižnice, prostora za čistačice i pušione su pregrađeni i preuređeni. Time se dobio prostor za primanje roditelja. Knjižnica ima nekoliko kopjutera na kojima tijekom svakog malog odmora visi grozd učenika. Imaju čak i aparat za vodu. Izvana uglavnom isto. Panično štrebanje 10 minuta prije kraja sata,novi grafiti. Neki profesori su se vidljivo ofucali, za neke je vrijeme očito stalo. Kad smo odlazili iz škole sumučenici i ja smo obećali da ćemo navratiti. To smo čak i mislili, ali iz nekog razloga na kraju to nismo napravili. Prošlog petka konačno odlučih održati obećanje. Učinilo mi se prikladno, s obzirom da postajem (eeeeeek!!) apsolvent. Učinilo mi se sve kao anomalija prostorno vremenskog kontinuuma. Više manje rade iste stvari na uglavnom isti način s drugim ljudima. A van perivoja njihove bivše generacije rade u Tcomu, pjevaju u klapama, pišu diplomski i žene se. Krajnje čudno. Osim toga, čini mi se da su se hodnici nekako smanjili. |
- 12:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 09.06.2006.
School's out .... 4EVER
|
Zadnji dan predavanja. Kraj akademske godine. Nova generacija apsolvenata se rađa. Meni je sve ravno. Iako je ovo možda zadnja akademska godina koju ću imati u životu ne hvata me paranoja jer smo (mi kolege u grupici Parcijala ) to sve već doživjeli lani, pa se ne možemo zabrinuti, iako bi trebali. Zarađivanje za život, ostatak života i ostale grozne stvari, jelte. Lani ni moja generacija nije imala osjećaj it's over u početku, ali on se brzo iskristalizirao. Predavanja su završila, ljudi nisu znali što će sa sobom, nije im se dalo učiti. Onda ih se dobar dio zaposlio tako da ne izgledaju kao playboyi ili Dustin Hoffman u Diplomcu, te su zaboravili na fax. Do danas ih je diplomiralo oko 5. Nismo išli na apsolventsko, svi tako ne-dogovorni kakvi jesmo, ali smo umjesto toga imali večeru.O kojoj se priča još i danas. Generacija 2006 također ne ide na apsolventsko, te radi večeru. Kolege nas (Parcijalu) pitaju idemo li i mi, pa se čude kad im kažemo da ne idemo. Nije baš kao da smo se nešto strašno sprijateljili, ali dobro. Zabrinjavajuć broj ljudi žali što smo upisali To, a ne ono što su zaista htjeli. Neki već rade planove za budućnost- krećem se među budućim asistentima, kulturnim udrugnjacima i vlasnicima auto škola. Što opet, simptomatično, nema veze sa faxom. A dosta nas će o budućnosti.........razimišljati sutra. |
- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.06.2006.
Fatalna nesreća
|
Na desnoj stranici Crne kronike slika zguzvanog zelenog Audia. Ispod njega kratak clanak u kojem je pogrešno naveden jedan inicijal imena i dob. U članku također piše da su putnici iz drugog auta van životne opasnosti. Također netočno. I to je sve. Nakon 30 godina života jednu kuću dalje od Bake, Gospodin i Gospođa Susjed više nisu među nama. Baka je u šoku. Sigurno zamišlja sve grozne stvari koje mogu zadesiti umirovljenike koji putuju autom. Brzo organiziran sprovod, 2 lijesa, dvije kćeri pod sedativima. Gospodin Susjed bas i nije bio omiljen. Naravno, takvo nesto se na sporovodu ne govori glasno. Sjetim se Gospodje Susjed kod Bake na kavi i tek tada u potpunosti shvatim da ih više nema. |
- 18:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 02.06.2006.
Sex simbol u mirovini
|
Oduvijek me fascinirao Hollywood. To nije samo kvart na brdu u kojem su filmski studiji, to je stanje uma. Sociološki fenomen. Pun je ljudi koji jedni drugima otežavaju život, a zarađuju na činjenici da ljudi van Hollywooda nekog vole ili barem toleriraju. S tim da se voljenje postiže pranjem uma. Ako si glumac, uspješan k tome, na tvoj uspjeh utječe SVE. Boja kose, friz, leće ili naočale, manager, agent, odvjetnik, dadilja, vozač, tjelohranitelj, novinari na drvetu ispred tvoje kuće, ono što jedeš, govoriš, mjesta na koja ideš,ljudi s kojima se družiš. Sve to šalje poruku o tebi, koju zatim mnoštvo ljudi interpretira na mnoštvo načina (dobar primjer-Tom Cruise), i to odlučuje o tvojoj poslovnoj budućnosti. Niti jedan detalj nije presitan. Svako toliko na nekoga se skrene pažnja jer je drugačiji od drugih- on uspijeva zahvaljujući ili unatoč tomu, u naizgled posve konfekcijskom svijetu. Prije 7 (već??!!) godina Angelina Jolie bila je the next big thing. Cura od koje se puno očekuje. I postala je velika, veća od života. Angelina, na koju se pale svi, bez obzira na sexualnu orijetnaciju, koja ima mozak koji radi na tajanstvene načine, koja se stalno tetovira, koja je u seksu koristila noževe, koja se svađa s poznatim ocem, koja spava sa ženama i toga se ne srami. Ludo sexy, žena od stava i akcije, takin shit from no one. Ona koja se ljudo zaljubi i uda za filmskog partnera i tada ta veza traje koliko i svijeća zapaljena na oba kraja. Ona mršavih nogu i velikih šaka, dobitnica Oscara koja od tog Oscara nije snimila pristojan film, koja iskače iz svih novina, časopisa, TV emisija, grmova i konzervi. Angelina Jolie, svačiji wet dream. Odjednom je netko u taj san umiješao kvasac i sve se otelo kontroli- odjednom se stvorilo dijete, pa dečko, pa još jedno dijete, pa još jedno dijete. I onda procitam na T-portalu Jessica Alba-nasljednica Angeline Jolie. I bude mi mučno. Kao prvo, ne sviđa mi se ideja o "naslijeđivanju" ljudi koji su još živi i rade. Kao drugo, nitko ne može imati "nasljednika". Mogu se samo uočavati sličnosti. Kao treće, kakve to veze imaju Alba i Jolie, osim što su obje zgodne ??? Zgrožena idejom zapitala sam se otkud sad to i shvatila da se u zadnje vrijeme o Angelini piše na sve ozbiljniji način, u sve kraćim člancima, otkad se stišao skandal oko BP-ovog razvoda. Kao da su svima najdražu Anđu otpisali. Više nije divlje dijete Hollywooda. Zašto ? Može biti zato što se ljudi mijenjaju i odrastaju. (Primjer: Madonna 1992-pevaljka koja promovira knjigu Sex Madonna 2002-kraljica Engleske ) A može biti i zato što je ljudima postalo neugodno sliniti nad humanitarkom,budućom udavačom i majkom troje male djece. |
- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
