Marketing
Klasika
Bila jednom ženska po imenu Helen.
Snimala je dokumentarce o Africi za BBC.
Nakon toga počela je pisati kolumnu za Independent.
Kasnije je ta kolumna uobličena u knjigu kojom je
autorica namlatila hrpetine love i za koju je dobila
toliko pohvala da su joj sigurno naotekli glava i ego.
Još gore-knjiga je postala klasik.
Dok je knjiga bila sveprisutna i nezaustavljiva uglavnom
nisam imala želje da ju pročitam.
Možda me odbijala i korica hrvatskog izdanja, sa
grudnjakom,ružem i ostalim stvarima koje jednostavno
vrište chick-lit.
Sasvim sigurno sam bila sumnjičava zbog cijele fame.
U međuvremenu sam ostarila i dopustila sebi chick-lit
u obliku Jessice Adams (zabavno) te tart-noira
Lauren Henderson (jako zabavno).
Neki dan sam u knjižnici tražila knjigu koja će stati u
moju vrlo malu torbicu i odlučila da je konačno došlo
vrijeme za obračun s Bridget.
Bridget Jones, naravno.Sjećate se nje.
(Tko bi ju mogao zaboraviti.
Gledala sam prvi film kad je izašao,najbolje se sjećam
Colina Firtha i njegove kravate na sobove.)
Pažljivim čitanjem korica uvidjeh da je prvi dio izašao prije
ravno 10 godina (!!).
I, kako se Bridge drži danas?
Jako dobro,rekla bih. Knjiga je smiješna i zabavna i pročitah
ju za 2 dana. Jako dobro napisano.
A ono o čemu piše?
Hmm. Dakle, Helen Fielding se ruga određenom načinu života,
ali ga i bolno točno opisuje. Govori o svijetu 30-godišnjakinja
koje čitaju self-help knjige, stalno su na dijeti, idu u
shopping iz krivih razloga,imaju čudne obitelji i prijatelje,
ozbiljno shvaćaju ženske časopise i
iznad svega pokušavaju shvatiti muškarce (bezuspješno).
Općenito, žive gotovo jednako zbunjeno kao kad su bile teenagerke.
Sad dolazi problemčić. Moja generacija je odmalena dobivala
iz medija i okoline informacije da žene zaista danas tako žive. 
Kako onda shvatiti knjigu kao karikaturu i smijati joj se ?
Na pragu zrelosti (khm) i apsolventskog staža odlučih
paziti da ne postanem karikatura i da jednog dana ne
završim kao Bridge. Počela sam paničariti nakon
a) mnogih šala o udaji u zadnje vrijeme
2) što mi je jedna 29-godišnjakinja rekla da imam puno
godina, a mlađa sam od nje
( i to joj nikad ikad neću oprostiti)
U tu svrhu posudih danas u knjižnici
Bridget Jones: The edge of reason.
Post je objavljen 31.07.2006. u 23:53 sati.