Mislila sam da sam se izvukla.
Prošao je čitav tjedan dana i nitko nije ništa spominjao.
A zatim je došlo iznenada i bolno, poput bumeranga.
Da, bila bih se izvukla, da nije te moje potpuno filmske
sreće.
Što, gdje,kako?
Vrlo jednostavno-pravila sam se pametna.
Drage moje kolegice, rekoh svojim kolegicama jednog vrućeg
dana, ajmo tamo i tamo se kupat.
Može, rekoše one u glas, pa smo otišli.
Tamo i tamo je inače ljupko mjestašce na obali,
nedaleko od još manjeg mjestašca u kojem mi je djedovina.
Zgodan način za ubit vrijeme, pocrnit i vidjet drži li se još
nova stara kuća i slične stvari.
Sad bi bilo dobro za spomenut da su odnosi između
djedovine i očevine raštimani i da je sve skupa poprilična
Dinastija.
Otiđdosmo, pocrnismo, vidjesmo i šmugnušmo, sve vrlo
inkognito. Ili sam bar tako mislila.
Otočka tajna služba me ne samo prepoznala, već i javila,
vrlo brzo i učinkovito velikom broju ljudi da su
me a) vidjeli u selu
te da
b) nisam posjetila rodnu livadu.
Sigurno je to došlo i do djedovine te sad obitelj Colby
ima još jedan dokaz da im je unuka totalno bezveze i
bezosjećajna što se djedovine tiče.
Čuvaj se boduslkog tam-tam-a.
Post je objavljen 24.07.2006. u 21:50 sati.