petak, 01.02.2008.

Rasta meditacija

Meditacija je osluškivanje svoga unustrasnjega (višega) bića. Najviši oblik meditacije je davati sve od sebe. Pri tom davanju, približavanju svoga JA svakom djelovanju koje je uključeno, ljudi umiruju svoja čula, i otvaraju svoju ličnost struji univerzalne sustine. Tada poruke i upravljanje našega podsvjesnoga duha, mogu preći u stadij svjesnoga doživljavanja.

Mnogi od "naših" najstarijih predaka (mnogi geneticari i arheolozi se slažu oko toga da je svako ljudsko biće poteklo iz Afrike, te su svi homo sapiensi bili žitelji Afrike prije 40.000 - 60.000 godina) koji su živjeli u dubokoj unutrašnjosti Afrike, dobro su shvaćali princip meditacije. Živjeli su za meditaciju i od meditacije. Njihova shvaćanja su se fokusirala na zapažanjima prirodnih zakona, i provođenju istih tih zakona u njihovu svakodnevnicu, živote.

"U dubokim meditacijama postoji mogućnost da se poništi vrijeme, da se istovremeno sagleda sav bivši, postojeći i budući zivot, i tu je sve dobro, sve savršeno, sve je brahman." (H. Hesse, "Siddartha")

Meditacija nije bila nešto što su samo u određenom vremenskom razdoblju upražnjavali; oni su to, dapače, činili automatski, kao prirodni dio njihovog egzistiranja, preživljavanja. Meditiacija je bila prisutna u svakoj njihovoj akciji i navici, u svakom njihovom idealu čovjeka kao živoga bića. Sigurno su imali prednosti od krajnjega davanja svega od sebe, pri svakom svjesnom angažiranju. Ljudi i danas od takvog jednog davanja mogu imati koristi. Poštenje, ispravnost i moralno vodstvo su stvari na kojima se konstantno treba raditi, pri odbacivanju neižbjezne korupcije.

- 23:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #