Meditacija je osluškivanje svoga unustrasnjega (višega) bića. Najviši oblik meditacije je davati sve od sebe. Pri tom davanju, približavanju svoga JA svakom djelovanju koje je uključeno, ljudi umiruju svoja čula, i otvaraju svoju ličnost struji univerzalne sustine. Tada poruke i upravljanje našega podsvjesnoga duha, mogu preći u stadij svjesnoga doživljavanja.
Mnogi od "naših" najstarijih predaka (mnogi geneticari i arheolozi se slažu oko toga da je svako ljudsko biće poteklo iz Afrike, te su svi homo sapiensi bili žitelji Afrike prije 40.000 - 60.000 godina) koji su živjeli u dubokoj unutrašnjosti Afrike, dobro su shvaćali princip meditacije. Živjeli su za meditaciju i od meditacije. Njihova shvaćanja su se fokusirala na zapažanjima prirodnih zakona, i provođenju istih tih zakona u njihovu svakodnevnicu, živote.
"U dubokim meditacijama postoji mogućnost da se poništi vrijeme, da se istovremeno sagleda sav bivši, postojeći i budući zivot, i tu je sve dobro, sve savršeno, sve je brahman." (H. Hesse, "Siddartha")
Meditacija nije bila nešto što su samo u određenom vremenskom razdoblju upražnjavali; oni su to, dapače, činili automatski, kao prirodni dio njihovog egzistiranja, preživljavanja. Meditiacija je bila prisutna u svakoj njihovoj akciji i navici, u svakom njihovom idealu čovjeka kao živoga bića. Sigurno su imali prednosti od krajnjega davanja svega od sebe, pri svakom svjesnom angažiranju. Ljudi i danas od takvog jednog davanja mogu imati koristi. Poštenje, ispravnost i moralno vodstvo su stvari na kojima se konstantno treba raditi, pri odbacivanju neižbjezne korupcije.
Post je objavljen 01.02.2008. u 23:14 sati.