utjecajna linija

četvrtak, 25.04.2013.

Netko tko me dobro poznaje

Svanulo je, toplo i sunčano, proljetno, jutro...
Plan je prvo otići na Stenjevec i obići gradilište.
Gradi se obiteljska kuća, završava se armiranobetonska
konstrukcija...Radim stručni nadzor nad
izgradnjom...Sve ide po planu i ako smo izgubili
gotovo četiri mjeseca...Nije se moglo raditi cijeli
prosinac, sječanj, veljača i gotovo cijeli ožujak.
Radnici betoniraju jedan zid,napada snijeg, pa
onda drugi zid, pa ponovo padne snijeg i sve tako...
Investitoru se ne žuri i ne forsira radove na hladnoći,
dapače, nije dao ni da se radi po snijegu i ako su radovi
uz određene uvjete mogući...
Sad su krenuli punom parom...
Sa kuće se pruža prekrasan pogled na Zagreb
i ako je akcent na pahuljastim bijelim oblačićima...

Razgovor s radnicima, pregled svih radova koji su u tijeku,
provjera nacrta armature, stubište se radi konzolno i svako
gazište se posebno "štrika"...jedan radnik slaže oplatu i armaturu,
za jedan krak, tri dana...
Sa Stenjevca odlazim prema Mikulićima...
Zvala me gospođa Maja, netko me je preporučio za legalizaciju,
neće mi reći tko (ne znam zašto) i moli me da dođem
danas jer joj je mama doma.Radi se o legalizaciji dodatnog
dijela koji je izgrađen uz postojeću kuću...
Prolazim kroz Mikuliće...Izgradnja je zbrda-zdola ,kao
u gotovo svim prigradskim mjestima uz Zagreb. Šteta!
Izmjenjuju se raskošne vile i male trošne kućice.
Ovih drugih je više.
Ima svega i svašta, ali priroda je još prelijepa,
cvijeće ,trava, drveće...sve miriše na proljeće...
Tražim ulicu...pa kuću...i tu sam...
Mala trošna kućica u cvijeću .
Teže otvaram vrata na ogradi i javljam se
telefonom da sam došla...
Sa dvorišne strane dolazi mi u susret sitna starija ženica,
zbunjena i nasmješena. Pozdravljamo se srdačno i
poziva me u kuću.
Divim se njenom malom vrtu i cvijeću o kojem brine,
to se vidi,sa velikom pažnjom i ljubavlju.
Kućica u koju ulazim je mala i trošna.
Od poda do stropa je jedva nešto više od dva metra.
Nudi me sokom i kavom, zahvaljujem joj i kažem da
odmah krenemo na posao... vidim da se upravo
spremala objedovati ,a i ja nisam imala puno vremena.
Pokazuje mi mali dograđeni dio uz kuću koji bi trebalo
legalizirati...Ukupno nekih šesnaest kvadrata, tu joj
je spremište ,ostava i prostor za sve što ne može stati
u kućicu, jer kuća ima na dva kata sveukupno četrdeset
kvadrata, dvadeset kvadrata u prizemlju i dvadeset na katu.
Bože dragi mislim se ,pa kome smeta ovih šesnaest
kvadrata koje je napravila u dvorištu,niti se ne vide s ulice,
niti kome može smetati.
A da se napravi red trebalo bi cijelo naselje uz tu ulicu
ponovo izgraditi...
Ženica je sva zbunjena, neugodno joj je ,zaboravila je
gdje je ostavila dokumentaciju od kuću. Dozvola za gradnju,
a koja nije ni postojala nego se u to vrijeme iz 1938 godine
sve rješavalo tako što je povjerenstvo od Općinske uprave,
na licu mjesta i nakon obavljenog očevida izdavalo
građevinsku dozvolu.
Na kraju kad se malo oslobodila stresa i nervoze,
kad je vidjela da sam strpljiva i dobronamjerna ,
skupila je i pronašla svu potrebnu dokumentaciju.
Da je dograđeni dio bio samostalno izveden,odvojen
od postojeće kućice za koju postoji dozvola,nebi
trebalo snimiti i postojeću kućicu,ovako,
pošto i dograđeni dio i kućica imaju zajednički zid treba se
raditi i geodetski snimak za sve i izvedeno stanje kućice
i dograđenog dijela pošto su jedna cjelina.
Kad sam to rekla gospođi već joj je bila muka.
Rekla je da nema novaca i pitala koliko će to koštati.
I što joj reći...Muž joj je umro prije dvije godine.
Još se nije oporavila od njegove smrti. U kućici
je živjela sa njim i sa kćerkom jedinicom koja
sad ne živi sa njom. Sama je...Mirovina mala...
Rekla sam da ću kolegu geodetu zamoliti da umanji
cijenu i da ćemo joj to napraviti za najnižu
moguću cijenu...Najviše bih voljela da joj napravimo
sve bez naknade...Ali,koliko još ima ovakvih slučajeva...
I možemo li svima napraviti bez naknade...
Koliko njih neće uspjeti ni skupiti novce za legalizaciju...
Pitam se,zašto se uopće dozvolilo da se ilegalno
sagradi ili dogradi, proširi, zašto se nije reagiralo
pravovremeno pa ilegalne gradnje nebi ni bilo...
......................................................................
Još ne znam tko me je preporučio gospođi Maji...
Mislim da je to netko tko me dobro poznaje...

25.04.2013. u 21:59 • 10 Komentara • Print • #

Divno, imaš predivan pristup, znanje, struku.
Ja bi naplatila svoj rad. Pošteno, možda uz ugovor na rate. Ljudi se dobro osjećaju kad plate za ono što je njima važno.

Violette • 26.04.2013. u 06:54

nesto bi te zamolio..
imas ti neki e mail imam osobno pitanje u vezi legalizacije..
Ili mi se javi na moj mail:
eurosmijeh@freenet.de

trebam savjet pa ako mozes bio bi ti zahvalan..

Unaprijed hvala

Euro • 26.04.2013. u 07:49

Trenutno sam poslom vezan za neka gradilišta gdje mi je potreban bio geodet...Nema ih ni za lijek...Legalizacija ih potpuno zaokupila...a radovi stoje...

Da, ima dosta sličnih slučajeva kao ovaj ali teško je prosuditi ... Po savjesti ... tako je najbolje ...

Srdačan pozdrav

Emmet • 26.04.2013. u 08:40

Stavila sam fotografiju Rozy da ti vidiš kako izgleda. Dvije godine živi s nama, stvarno nam na jedan tih način obogaćuje dane. Uvodi zdrave navike u moj dom. Tjera me da iz ljubavi prema njoj, njegujem zdrave navike.

Violette • 26.04.2013. u 09:08

Čuj... ja tu, u mašti, imam vilu s olimpijskim bazenom, može pomoć kod legalizacije?

Šta moram imat' od papira?
Nemaš, valjda, bager?

Ha,ha...

Šalu na stranu.
Treba pomoći uvijek kada ne odmažeš drugomu radi toga.

U tom slučaju treba odraditi bajdbuk :-))

magle dolaze • 26.04.2013. u 12:10

Točno je da ne možemo pomoći svim potrebitim, to je ionako posao države, ali svejedno je svaki puta lijepo pomoći nekome. Lijepa je i ljudska gesta, a i sami se dobro osjećamo, zar ne?!

podijeljena1 • 26.04.2013. u 12:34

VIOLETTE- hvala, u pravu si ,smanjit će se cijena i dati u ratama...:-))lijep pozdrav

EURO- pozdrav blogeru koji zna uvijek nasmijati :-) lp

EMMET-istina,krenule legalizacije i geodeta ni za lijeka...naravno,po savjesti..lijep pozdrav

MAGLE DOLAZE-da mi je barem bager u glavi:-)) lp

PODIJELJENA1- istina je, tako mi je drago kad vidim da sam nekom pomogla,makar i ja bila možda i u još većim problemima:-)...nekad je potrebno tako malo da se čovjek osjeća čovjekom u pravom smislu te riječi...lijep pozdrav:-)

builderica • 26.04.2013. u 14:41

ajooj builderice kako su te doveli na tanak led!? svaka ti čast! imam prijateljicu koja je u sličnoj frci-radi na kreditima i ljudima objašnjava i loše strane ,a politika banke je sasvim suprotna-reći što manje, uzeti što više. divim se ljudima koji u ovim vremenima žrtvuju svoju zaradu da bi pomogli nekome. malo ima takvih ljudi.

blogdogg • 26.04.2013. u 19:47

Da sam na mjestu starice ne bih to legalizirao! Vidiš ja imam drukčiji
problem. Naime susjed je prije 8g podigao objekat garaža-radionica
cirka 100m2 pola metra od ogradnog zida a ispred moje kuće.
Tužio sam ga i izdato mu je riješenje o rušenju. No nitko nije rušio pa je
sada legalizirao. Otišao sam u ured a tamo ista gospođa koja je nekad
napisala i riješenje o rušenju i veli mi sad ima pravo??

fra gavun • 27.04.2013. u 22:08

Lijepi su mi ti predjeli nad Zagrebom, šteta što nije bil oviše plana pri izgradnji naselja. Ni meni nije jasno kako se može i cijela kuća napraviti ilegalno.

gogoo • 01.05.2013. u 23:44

utorak, 23.04.2013.

KRILA

U vremenu ovome, neizvjesnosti i tuge,
kad jad i bijeda napada sve,
a osobito nas, još uvijek ljude...
dogodila mi se, neobična priča....................

Nebo, plavo, plavobjeličasto s pjenušavim bjeličastim,
pahuljastim, oblacima i sunce žuto i zlatno ,
toplo i nježno prigrlilo nas na zemlji, rosnoj i vlažnoj,
nas male i uplašene, nas koji stalno prolazimo
kroz neke krize, strahove, borbe, vidljive i nevidljive,
stresove,šokove....

Ne znamo kako smo sve ovo upoće i preživjeli...
Generacija 1960 i neka....
Uz sve što je prošlo, moramo naučiti kako živjeti ,
bez novaca ,bez posla,bez sebe........
Ide nam to, ide i to dobro....a onda poziv, iz vedra neba!
Onog plavobjeličastog...
„Čuli smo da tražite posao,da volite raditi i da znate raditi...
mi smo tvrtka koja cijeni te kvalitete i evo pozivamo vas,
da radite za nas...okupljamo ljude koji vole i znaju raditi,
ima nas...rastemo iz dana u dan, plaća je u skladu
s vašim sposobnostima i vrijednostima ,rezultatima rada,naravno"...
Ne mogu vjerovati! To postoji kod nas?!
Pa to sam samo u Americi doživjela davne 1980 i neke....
Raspričala sam se...rekla što sam sve završila ,koje diplome
imam, iskustvo u radu..na kojim projektima,navila sam se ..
da nebi što propustila...oni se smiju,“Vjerujemo" ,kažu,
"Vjerujemo sve, ali sve to vi ćete imati priliku pokazati i dokazati“...
opet moja nevjerica...“Kako je ovo moguće?!!
„ A mislila sam da toga nema kod nas?!“...Smiju se....
"Pa to je najnormalnije, tu nema ništa čudno"...
Nema, nema, kažem ja,u sebi, ali to nisam već dugo doživjela,
odavno nisam osjetila da se vrijednosti prepoznaju, nagrađuju...
već sam naučila raditi kao rob i ništa ne očekivati...
pogotovo u zadnje vrijeme..
Kad napraviš posao i pošalješ račun i kad nakon dva mjeseca
zamoliš da ti ga plate (a trebali su po Ugovoru najkasnije nakon 21 dan)
napadnu vas....
" Što vi hoćete,pa danas ljudi nemaju što raditi!!!"...
kao trebam biti sretna što radim, pa makar za badava...
A sad ovo!? Ovi prekrasni ljudi!
Puni razumijevanja,dragi i blagi...već sam se spremila ...
idem s njima, raditi za badava, ako treba ,kad su ovako dragi i prekrasni......

"Mama,idemo piti čaj, već je 7,30", kaže moja gotovo punoljetna kćer ...
"Probudi se "...
AHHHHHHHHHH........SAMO SAN.................NE..........................................!
A DOBILA SAM KRILA...............................................!
.......................................................................................
Prošle su više od četiri godine otkad sam ovo napisala...sve je isto i još
gore...samo sad se ne plaća ni nakon godinu i dvije....a moje cure su
postale punoljetne....
Ne sanjam više ...živim zbilju...

23.04.2013. u 23:28 • 13 Komentara • Print • #

Zar je novost da nema ništa novo?

Nije.

Stara stvar je da je sve po starom :-)))

magle dolaze • 24.04.2013. u 09:01

ja sam isto čitajući već počeo slaviti što se konačno u ovom čemernom društvu počinju dešavati pozitivnosti i onda si mi to sve dramaturški srezala s tim krajem...kvrapcu i zapošljavanje i ta zbilja i sve! pa šta je tako teško uzeti osobu na posao i dati joj priliku? najgore mi je kad u poslu pričam sa ugostiteljima o tome pa kad krenu:

-a nije lako zaposliti nekoga...to su doprinosi, pa plaća, pa ovo, pa ono...

uvijek u sebi pomislim-gospodo vi ste retardirani i da blog da vaše dijete
ne moglo nač posao pa da osjetite na vlastitoj koži tu vašu ignoranciju!

blogdogg • 24.04.2013. u 10:23

Treba sanjati... zaista treba... Nada je uvijek tu.. uz nas... i u nama!

Pozdrav!

SvemirskePjesme • 24.04.2013. u 14:57

Ne znam....valjda sam imala strašnu sreću s izborom niše za životni poziv, pa mogu malo optimističnije svjedočiti o stvarnosti. O stvarnosti u kojoj se napor ipak isplati, isticanje i razmišljanje cijene. Ne idealno, ne bez pristojnog postotka utjecaja svih balkanskih veza i marifetluka i sigurno ne adekvatno brzo, ali ipak bar nekako i nekada. S druge strane, slušajući prijatelje iz privrede, pa i oca i Dragog, koji raspolažu nekim društvenim novcima, situacija je zbilja katastrofalna, love zbilja nema nigdje i dubioze su sve veće. A i dalje se svi prave blesavi i guraju pod tepih, "do idućeg mjeseca, godine...". Hoću reći, nije štos u neljudima poslodavcima, ne pretežno, zbilja je izgleda crna rupa pod nama zastrašujuće duboka.

podijeljena1 • 24.04.2013. u 17:38

pozdrav

don branko • 24.04.2013. u 17:42

Problem je točka na kojoj je nužno nešto činiti na drugi način da bi se dobio drugi rezultat. Možeš li nabrojiti deset opipljivih i neopipljivih stvari koje su tu kao posljedica dosadašnjeg rada, možeš li na tim temeljima početi nešto novo od čega se da živjeti...?
Vidim u tebi snagu, struku, djecu uz tebe. Ima puno toga što nije isplivalo.... Možeš li dohvatiti kormilo u ruke i kretanje prilagodit na način da te vodi zacrtanim ciljevima?

Violette • 24.04.2013. u 18:55

MAGLE DOLAZE - a opet poslije magle mora i sunce doći.Kad, tad! Lp

BLOGDOGG-istina je ,netko samo kad dođe u probleme počne shvaćati druge...na žalost...Lp

SVEMIRSKE PJESME-znam,treba se nadati i sanjati,a opet živjeti u zbilji i snalaziti se ...Lp

PODIJELJENA 1-ja jesam borac i kažem da ću se boriti do kraja pa što god bilo...takva sam...ali situacija za privatnike koji hoće raditi i znaju raditi je katastrofalna...ja sam optimist...uvijek...ali ni od tog se ne može dugo živjeti:-)) mora se nešto skoro dogoditi...sve više i više ljudi su u problemima,ne svojom krivnjom...Lp

DON BRANKO-Pozdrav dragom Donu...

VIOLETTE-radim na tome ,pronalazim načine kako opstati i preživjeti... bit će bolje ,još uvijek vjerujem u to :-) Lp

builderica • 24.04.2013. u 20:27

Ja sam utopistična:)

viam inveniam • 24.04.2013. u 21:16

mozda i opet za 10 godina iskopas taj tekst..

Euro • 25.04.2013. u 07:42

VIAM INVENIAM -ma i ja sam ,a valjda nas ima stotinu u HR :-))

EURO- volim tvoj optimizam :-))

builderica • 25.04.2013. u 09:36

Hmmm, ne... Kada je magla, jest sunce... Rijetko je maglovito kada je oblačno. Samo ga mi ne vidimo od magle. Ali, tu je ono...
To je stalna borba...

Na rijekama, ako se magla ne raziđe da podneva, onda vjerojatno i neće...inače, moguće je da si u magli, a da je kilometar dalje čisto i sunčano.

Dakle: Ne treba čekati da se raziđe- treba ići dalje, naprijed.
Jedino što ti pri tome treba je dobar radar.

magle dolaze • 25.04.2013. u 18:17

bit ce bolje. tebi sigurno hoce.

espadrila • 25.04.2013. u 21:25

MAGLE DOLAZE- da da radar sam pripremila...bit će nešto :-)) ići dalje...slažem se...

ESPADRILA- hvala na pozitivnoj energiji :-)

builderica • 25.04.2013. u 21:59

utorak, 16.04.2013.

Tko otvara nove firme?!

Eto kažu, jedne se firme zatvaraju ali se,bogme,
druge otvaraju...Trljaju ruke oni iz Ministarstava
kojekakvih...
Kao ima ljudi pametnih, pa smisle novi posao i trče
otvorit firmu, kao svi ovi drugi su toliko glupi pa su
propali,zato što nisu znali voditi posao ili su odabrali
krivi posao.
Propali su zato što nemaju pojma kako se radi ,
uložili su znanje i imanje i sad su propali, mogu se
slikat ili slobodno "upucat"...Neki i to pokušavaju...
neki su već dva puta bezuspješno pokušavali,
kao Marija ,nije joj uspjelo,pa su joj rekli da je
toliko nesposobna da se ni ubiti ne može i ne zna...
Strašno...Ali je istina.
Ima raznih razloga zbog kojih se zatvaraju i nekad
uspješne tvrtke, koje su vodili , kvalitetni ljudi, što je šteta,
velika...Neki dan sam čula da je poznati zagrebački postolar,
a radio je i torbice, zatvorio obrt nakon više od 50 godina rada..
cijela obitelj od djeda pa do unuka bavila se tim poslom...
Tužno je to...
Ne bi fiskalne blagajne bile problem da nije recesija...
Slažem se da svatko treba platiti svoje obveze,ali tko
brine o tome, ako onaj ko treba platiti svoje obveze
državi ne može naplatiti svoja potraživanja od drugih...
Nitko...To je jedan od najvećih razloga zatvaranja tvrtki.
Nemogućnost naplate odrađenog posla...
Jedan veći nenaplaćen posao uništi malu, ozbiljnu kvalitetnu tvrtku,
jer država hoće svoje ,a naplata ne stiže i što preostaje...
"ključ u bravu"...
I što se događa...Država blokira tvrtku u trenutku kad
je nemogućnost naplate onemogućila plaćanje nagomilanog PDVa,
a PDV dostigao granicu toleriranog.
Sve u tvrtci stane....plaće se ne isplaćuju...poslovi koji su
u tijeku i naplaćuju se idu državi...nenaplaćeno ostaje nenaplaćeno
i tko zna do kada...jer neki neće nikad naplatiti svoja potraživanja...
A koga to i briga...
Državi treba novac i uzima ga bespoštedno ...Kaže gospodin Linić,
,nek se srami ko ne plaća PDV!
I što rade ljudi da bi koliko toliko preživjeli i neku crkavicu izvukli
od poslova koje ugovore. Otvaraju nove firme. Tako imaju
firme za "Platiše" i "Neplatiše"-koji će možda nekad i platiti ali skoro,
sigurno ne!
Već su se svi izvježbali i mogu prepoznati a naravno i provjeriti ,
tko je potencijalni "Platiša", e taj ide u tu novu firmu , jer od nečeg
se mora živjeti i mora se raditi .A radišni ljudi hoće i žele raditi.
E dragi moji ,to su vam ,uglavnom te nove firme koje niču,kako
bi se nešto spasilo i nebi nastavilo u većem broju kopati po kontejnerima,
jer i to će uskoro biti posao za koji će se morati plaćati PDV.
Jer sve mora biti pošteno, pa i zarada iz iskopanog kontejnera,
treba se prijaviti...
Tek da se zna!

16.04.2013. u 15:39 • 17 Komentara • Print • #

Čini mi se velikim opterećenjem razmišljat hoće li se zaraditi za plaće, doprinose, ostale troškove poslovanja. A još imati rizik da mi se ne plati za učinjen posao.... Najgore što to oduzima mir.
Volim mali posao, gdje ako i dođe do nenaplaćenih potraživanja, prekidaju se odnosi i kreće dalje.
Možda je danas važna prilagodba, kao da se pliva. Stalno u pokretu i osluškivanju. I mijenjati...... Ideje, strategije, modele poslovanja.

Violette • 16.04.2013. u 20:01

Violette -sasvim si u pravu...upravo to rade oni najuporniji ,oni koji ne mogu i ne žele priznati poraz tek tako i to mjenjanje,prilagodba ,nove strategije je jedini
način da se ostane na površini,ali je jako teško...svakodnevno sam u kontaktu s ljudima...rijetki još opstaju...dobro si to opisala i razumjela...lijep pozdrav :-)

builderica • 16.04.2013. u 20:11

Hm, sa prošlim postom uspjela si kod Linića.
Vidjeti ćemo što će sa ovim biti... mislim da već pripremaju plaćanje u roku od 40 dana, ha,ha... Ma on tebe stvarno čita ! :-)))

magle dolaze • 17.04.2013. u 10:49

Strašno je što vama poduzetnicima rade, bez srama i imalo dalekovidnijeg pogleda. ili više i ne postoji takva mogućnost u državnoj blagajni? Ne znam, meni oduvijek pošalju plaću i gotovo, ali svejedno ne mogu ne pomisliti svaki puta od kuda. I dokle?! Kao priča o kravici koju nisu hranili. Vjerujem da vas posebno boli licemjerje i laži oko poreza i njegova trošenja. Prijatelj mi je sitni obrtnik s desetak godina staža i pokazivao mi je neki dan samo koliko ta fiskalizacija košta i što su sve, uključujući i dvije nove obvezne vrste naljepnica za izlog smislili da tko zna sve tko iz toga izmuze novac. Ne pitajući odakle i kako. Ne mogu ne primjetiti ipak, kako su nekon svega toga nagrađeni s preko 30% glasova, baš kao i oni koji su ovo skuhali. Možda smo mi malo mazohističan narod?

podijeljena1 • 17.04.2013. u 12:48

MAGLE DOLAZE- e magle maglovite...sve znaju....pozdravi Linića...mislim da i on tebe čita ...sav je maglom ovijen :-)) veliki pozdrav šaljem:-)

PODIJELJENA 1- drago mi je uvijek pročitati tvoj komentar,to radiš tako da se uživljavaš u problematiku do kraja i tvoje razmišljanje mi je blisko ,podržavam te u svemu...mene moje iskustvo, a valjda i godine su malo skulirale , znam da svim glupostima treba doći kraj...treba to doživjeti i naravno boriti se na svoj način :-) veliki pozdrav šaljem:-)

builderica • 17.04.2013. u 20:08

to licemjerje države da te s jedne strane moljakaju, hajde stegnimo biče bolje i to, a sa druge strane ona se ne odriče ničega i ne da ti da se razviješ i staneš na noge i ne samo to...u isto to vrijeme na tebe šalje represiju u vidu prometne policije i sve to skupa te čini fiktivnim vječitim dužnikom i svojim podanikom. jednom sam htio tužit državu Hrvatsku naprosto zato što sam rođen u njoj ,a ne u Švedskoj ili negdje gdje se bolje živi. mislim da bih uspio dokazati da je moja država ta koja je moj loš gospodar i u čije ime me se laže već 30 godina da se strpim, a meni je sve gore i gore.

blogdogg • 17.04.2013. u 22:09

BLOGDOGG - i tvoje komentare volim,uvjek su orginalni i iskreni prije svega,tako te i doživljavam, istina je to što si rekao i stvarno je za tužbu..sa svojih 25 godina iskustva u struci ,od toga sam deset privatnik,sa referencama kojima se klanjaju u Americi gdje sam živjela i radila dvije godine (nostalgija me vratila) ja se sada borim za posao i dokazujem ko pripravnik...i gdje je tome kraj...ono što me drži je moj optimizam...ništa više...veliki pozdrav tebi:-)

builderica • 17.04.2013. u 22:44

jos treba uvesti porez na skupljanje flasa..Onaj Linic vise ne zna sto ce smisliti..

Euro • 18.04.2013. u 07:16

EURO- već je najava da se neće više moći tek tako skupljati boce...trebat će
očito prijaviti obrt ko misli baviti se s time... kao da se ljudi iz objesti i neznam čega bave skupljanjem boca,..ne znam da li uopće ti ljudi ,tamo gore, mogu pogledati ,malo dolje i vidjeti našu realnost i život naš svagdašnji ...

builderica • 18.04.2013. u 07:27

Ha, ha, ama SVI su oni maglom obavijeni :-)

Ja sam za njih vedar, sunčan dan, vidljivost dobra...

magle dolaze • 19.04.2013. u 18:01

Kada je u pitanju naplata, država je sebe debelo zaštitila... a ostali se snalaze kako znaju i umiju.

Teobaldin teatar • 20.04.2013. u 23:23

Država se pretvorila u zlu maćehu!

Emmet • 22.04.2013. u 11:55

MAGLE DOLAZE- vidim ja po tvom postu vidljivost itekako dobra:-))

TEOBALDIN TEATAR- istina draga Teobalda,ali ni ta zaštita je neće spasiti....samo je prividna...a ljudi tonu...na žalost...

EMMET-goru od one iz "Ljepotice i zvjeri" ili "Pepeljuge"... i završetak neće biti dobar za nas jer mi ipak nismo likovi iz bajki...

builderica • 22.04.2013. u 20:42

Eh,da...skida mrak .-)))))))))))))))

magle dolaze • 22.04.2013. u 23:53

Truli je kapitalizam, kako smo to nekada znali reči posprdno, učio dva stolječa kako poslovati. Učio je i na greškama i na znanju. No osnova je bila da je plačanje poreza obveza od koje nitko nemože pobječi. Nisu li i Ala uhvatili na porezu a ne na pokojnicima? Mi smo iz agrarne zemlje poslije drugoga rata uskočili u nešto što je trebalo biti socijalizam i 45 godina smo učili kako ne raditi a živjeti. Postojala je i ona krilatica: Nitko me nemože tako malo platiti, koliko ja mogu malo raditi! Naučili smo da trgovac nije dobar trgovac ako u par godina nije sagradio velebnu palaču. Naučili smo da birtijaš nije dobar birtijaš, ako u godinu dana nije priskrbio barem Mečku. Sječam se jedne davne reportaže o Engleskoj i ljudima koji su vodili privatne hotelčiće, trgovinice ili pabove. Porodični se imetak stjecao kroz generacije a ne kroz godinu poslovanja.
Iz takvog našeg pogrešnog sistema, vođenog pogrešnim ekonomijama (nije li država propala kada je postala prezadužena?) mislili smo da preko noći možemo uskočiti u kapitalizam i živjeti sretni, zadovoljni i bogati. Na žalost, pljačke i sve ono što je uslijedilo dovelo je u do propasti svega što je još moglo profitabilno raditi. Dobili smo državu sirotinje, beskučnika, ljudi koji rade za minimalce ili i bez toga, a država ipak mora na neki način živjeti.
Vjerujem da još postoji mogučnost izlaza, ali sa ljudima koji bi na temelju svoga znanja poveli, a ne na račun stranačke pripadnosti.
Ovo o čemu pišeš samo je posljedica opčeg stanja u državi.

More ljubavi • 23.04.2013. u 20:49

MORE LJUBAVI- U pravu si kao i uvijek...na žalost nećemo još dugo biti država u kojoj će radišni i vrijedni,sposobni ljudi moći raditi i živjeti od svog rada..samo to želim...takav je bio i moj otac...ali u njegovo vrijeme mogao je živjeti od svog rada i to pristojno...kod nas što više radiš to manje imaš ,naravno ako misliš i želiš pošteno raditi...vjerujem da će jednom morati i tome doći kraj...jer dok sve ne dođe na svoje mjesto nema nam ni naprijed...lp

builderica • 23.04.2013. u 21:46

imam tri potala zajednica emanuel putevimilosti
molitveinfo
blog rktkarizma cetirigospe vapajgolgote
rijeczivota

don branko • 24.04.2013. u 18:01

subota, 13.04.2013.

SNOVI

Kako sanjati ...danas

Voljela bih moći imati danas, one SNOVE...
Voljela bih bezbrižno ,opet trčati, zelenim ,
cvjetnim, livadama djetinjstva...
Naivna biti i vjerovati...da svi ljudi su dobri ...
I Svijet pun LJUBAVI ...
Prijatelji, istinski prijatelji...
Voljela bih ponovo biti, ona mala, crna, kovrčava Cigančica,
kako su me zvali moji najbliži...
Penjati se po drveću,
loveći prvu rumenu trešnju na samom vrhu stabla...
Uvijek me privlačilo nedostižno...
Samoj sam sebi pomicala granice....tražila više...
Čitala, upijala, maštala ...trudila se, radila...učila....
MAŠTALA.....
Nisam bila zadovoljna postignutim....
Znala sam da mogu još....željela ispitati granice...
Otkriti do kuda mogu ići....
SPOZNAJA da mogu sve što zacrtam i sve
što želim, ako sam dovoljno vrijedna i uporna,ako imam
znanje i pruži mi se mogućnost...znači ,malo i SREĆE,
a SREĆA prati hrabre, spoznala sam...
Sve to sam osjetila, mogla....
A kako sanjati ...DANAS...
Kad snovi, kao kule od karata, se ruše iz dana u dan,
kad znanje, trud, upornost nisu vrline...
Kad u Svijetu ,u kojem živimo nema pravde...
Ili ,pravda je na strani DRUGIH....
A DRUGI su neki tamo ljudi ....koji ne znaju što su
snovi ,koji ne znaju što je ljubav i ne znaju što
ČOVJEKA čini ČOVJEKOM,
Da znaju, onda bi onih svojih deset mjesečnih
plaća od ukupno 440.000 tisuća kuna podjelili na sto ljudi,
da mogu dostojanstveno živjeti i još dvjesto nešto manjih
mjesečnih plaća na 1.500 ljudi ...
I neka tu bude početak...
Dok LJUDI ponovo ne postanu LJUDI
Sanjat ću o snovima male Cigančice...
Koja je micala granice ...
i nije prestala sanjati...
O Svijetu punom LJUBAVI....

13.04.2013. u 15:46 • 8 Komentara • Print • #

1 izrazito plemenit text u kojemu se na neki način opraštaš od nekih intimnih dubina o kojima si maštala i sanjala. u formi izmjenjuješ slobodni stih i naraciju ,a finale sa pravednijom razdiobom novca, predpostavljam da ide u džep ovih 12 sretnika koji su se večeras preko naših leđa dokopali boljeg života. jako cijenim što si to sakrila i rekla na 1 puno senzibilniji način.

blogdogg • 15.04.2013. u 00:11

Kad bih ti barem mogao reći da nisi u pravu ...Ali svijet uistinu jest takav:nepravedan, bešćutan, ponekad zao, surov...
Međutim, to je SVIJET a ja ti tvrdim (ZNAM) da postoje ljudi koji kao i ti snivaju iste snove, vole iste stvari i čeznu za istim vrijednostima.
JA SE ČESTO PITAM, GDJE SU (SMO) NESTALI, ZAŠTO SE NJIHOV (NAŠ) GLAS NE ČUJE?

Emmet • 15.04.2013. u 12:57

Ja bih rekao, odličan tekst zrele žene! Svjesna ovoga danas s žalom za
za...ali nećemo o tome jer broditi se mora. LP.:)

škrpun • 15.04.2013. u 13:33

Ljudi nikada neće postati ljudi kakve prizivaš. Nisu takvi u osnovi. Nisu nikada niti bili. Baš nikada, osim u kratkim i zapravo beznačajnim bljeskovima kolektivnog zanosa izazvanih slučajno, katastrofom ili nekom majstorskom manipulacijom. Tek spinom dakle moguće je zamisliti i pokušati oformiti humanije društvo. Nešto humanije od nekih poznatih, ili poput najhumanijih poznatih. I tada se taj spin, zanos nastao njegovim djelovanjem, ali, jednako važno, i stvorenim mogućnostima, može uobličiti u sustav koji obvezuje sve. Da MORAJU zatomiti makar vrhove svoje egositičnosti. Naime povijest je pokazala da ipak prvo treba nahraniti egoističnost, postići mogućnost da neki imaju jako puno, kako bi ostali imali dovoljno, kako bi se uspjela izbalansirati ta dva suprostavljena pola. Na koncu, dopusti da se, makar ne do kraja, ne složim kako se snovi, trud i rad na sebi, ne isplate i ne cijene. Možda neko vrijeme, možda ponegdje, ali u konačnici i globalu ipak isplivaju. Jer mora tako biti, tek ljudi koji imaju snove i znaju mogu mijenjati svijet, a on dobije tu potrebu uvijek. Makar povremeno!

podijeljena1 • 15.04.2013. u 17:40

A što bismo mi bili bez snovfa i nastojanja da ih ostvarimo?

Valcer • 15.04.2013. u 21:41

Sve znati, svega biti svjestan, nenaivan, al ipak sanjati....odlika je zrelih ljudi koji su ostali u svojoj biti djeca...s odraslim navikama.

Sarah Bernardht • 16.04.2013. u 08:33

lijepe snove cigancici...

Euro • 16.04.2013. u 10:28

Šuti i guraj dalje.
Ima toga još za proživjeti.

Šuti i guraj :-)))

magle dolaze • 16.04.2013. u 13:37

četvrtak, 11.04.2013.

Asi

Selo u prelijepom, zelenom,Zagorju.Idealno mjesto
za miran život.... Mala skladna obitelj,
Štef, Barica i Asi. Asi je zlatna retriverica,
plaha,nježna,poslušna...Štefova maza i ljubimica...
Barica zna biti i ljubomorna malo...ali ne ozbiljno....

....U frizerskom sam salonu, mom omiljenom...
na ravnanju kose,mojih nestašnih kovrča...
pa tko je još vidio nestašne kovrče u pedesetim...
moram to izravnati ...onda izgledam ozbiljnije...poslovnije
...malo strožije, a zbog posla to tako mora biti...i ako ,
muškarcima se više sviđaju kovrče...ma ko šiša muškarce!
Odjednom,u sred friziranja, Jasni zvoni telefon ...
Nestala je Asi...Nema je nigdje...
Štef i Barica svuda su je tražili...Štef plače...
Asi mu je ljudbimica...Kako će sad...
Tko će s njim šetati...plesti mu se oko noga
kad ga Bara naljuti...radovati mu se...
Jasna je komirana...Jasna je frizerka,
Štefova i Baricina kćer...Svi telefonom pokušavaju
rekonstruirati događaje tog jutra....Svima padaju
na pamet crne misli i slutnje...Kombi koji je tog jutra dovezao
prasice za Štefa otišao je, a da nisu stigli sjetiti
se i provjeriti je li možda Asi ušla neprimjetno u kombi i odvezla se...
Ma to se činilo nemogućim...Ne,ne!...Asi
nije mogla sama otići...Da nije oteta?....O Bože!!!...
Samo to se moglo dogoditi ...Asi je oteta!?...
Nas tri žene s na pola napravljenim frizurama,
živo smo se uključile u priču i već smo
krenuli za kombijem...u mislima, naravno...
bile smo sigurne da je Asi u kombiju...
i da je taj zločesti čovjek
koji je prodao prasice Štefu oteo Asi...
Rekla sam Jasni da mi pošalje slike Asi , pa će
ih moja ćerka, koji volontira u jednom poznatom prihvatilištu,
azilu za pse,poslati slike mailom i razglasiti svima koje
znamo na području gdje je Asi nestala i gdje ju je mogao odvesti bijeli kombi....

Došla sam doma i već s vrata svima pričala o Asi ...
Zazvonio je telefon...Jasna...
Ne trebate ništa poduzimati ...našli smo Asi....
Koje oduševljenje...veselje....a nisam ni upoznala Asi...
Ja sam bila sretna...a dan mi je usput ,bio koma...
Odjednom sve mi je super!
Asi je pronađena!!!

....Štef je kilometar i pol od kuće, gdje su živjeli on Barica
i Asi ,imao klijet...Ključ klijeti visio je na ulazu kod vrata...
Kad bi vidjela da štef uzima ključ , Asi je znala kuda idu...
Nije bilo dileme...Ide se prema klijeti...
I ovaj put bilo je tako...Štef je uzeo ključ i krenuo...Asi je
išla ispred...Voljela je ići po zelenom,
šumovitom,brežuljku do klijeti ...
Sama ,u miru,sa svojim gazdom...
Polako su grabili prema klijeti...Asi je bila prva ...
Štef je odjednom zastao i osluškivao....Čuo je zvuk auta...
Mora da su prasice ...rekao je u sebi i pošao u susret kombiju...
Zaboravio je pozvati Asi....
Obavio je posao oko prodaje i malo se izgubio u računu i plaćanju...
Kad je kombi nakon sat vremena otišao...primjetio je da nema Asi...
Počeo ju je tražiti...Sve je pretražio...Prošla su još dva sata...
Sad već očajni Štef pomišljao je na najgore...Oči su mu suzile...
Vrijeme je promicalo...sad je već i četiri sata prošlo...Krenuo je
ka klijeti...Trebalo je pješačiti kroz drveće i šumu dobrih kilometar i
pol....Tužan i bez nade da će skoro naći Asi, pognute glave probijao
se kroz šumu i izišao na mali proplanak....Zanijemio je...U daljini,
pored klijeti , mirna i nepomična ,stajala je Asi...
Strpljivo je čekala svog gospodara da dođe po nju i da se
zajedno vrate doma...Štef je ponovo plakao...sad od prevelike radosti...
A kako smo tek svi mi bili radosni...
Uskoro ćemo upoznati Asi :-)))

11.04.2013. u 22:38 • 13 Komentara • Print • #

Divna priča a pogotovo kad je riječ o plemenitim životinjama. Ljudi bi
od njih puno stvari trebali učiti. LP.:)

fra gavun • 12.04.2013. u 06:12

Divna priča, moja Rozy je isto tako pametna i draga.

Violette • 12.04.2013. u 06:42

Paaaa, tu bi Štef mogao koješta naučiti :-)))

magle dolaze • 12.04.2013. u 08:48

Hvala Bogu da je Asi dobro, živa i zdrava! Uh, koje olakšanje kada sam stigla do sretnog završetka ove priče...Pozdrav, L+B+G

luki 2 • 12.04.2013. u 10:11

asi je kraljica!

blogdogg • 12.04.2013. u 11:43

Ko kaže da muškarci više vole kovrče?

Emmet • 12.04.2013. u 11:46

Lijepo ispričano, a prasci uvijek sve zakompliciraju. (Sutra ću vidjeti djelić Zagorja).

gogoo • 12.04.2013. u 12:59

a ona onako nevino sjedi dok su se svi uspaničili radi nje :)

Neverin • 12.04.2013. u 13:07

Podsjeti me na moju zgodu iz Gorskog kotara. Zapadao snijeg do jaja a ročnom vojniku pobjegao službeni pas stražar dok je čistio boks. Krenuo sam kroz šumu i snijeg za tragovima, a njima nikad kraja. A onda nakon sat vremena slijeđenja tragova pomislih: Pas je naučio gdje mu je mjesto i sigurno se bude vratio. Jasno da se nakon par sati vratio.

More ljubavi • 12.04.2013. u 21:08

A pas druga Tita Polak se tri puta vraćao kad su ga prodali za hvat drva, barem je tako pisao France bevk u čitanci

Sredovječni udovac • 12.04.2013. u 22:34

Jooooooooj...........sve mogu , ali tugu za psom ne mogu podnijeti! Znam sve o toj vrsti tuge

Annaboni • 13.04.2013. u 20:34

FRA GAVUN - u pravu si ,sigurna sam da su psi ,a tako i životinje viša vrsta od ljudi...sve više me stvarnost u to uvjerava...lijep pozdrav:-)

VIOLETTE- vjerujem , šnaucericu ima moja prijateljica ,maznijeg i privrženijeg stvora nisam vidjela ,tako ozbiljni a opet slatki i dragi...lijep pozdravu :-) ....i Rozy svakako:-)

MAGLE DOLAZE - u pravu si i naučio je Štef ,naplakao se u jednom danu ....kako od tuge tako i od radosti...:-) lijep pozdrav..

LUKY2- i ja sam to rekla Luky , već sam bila gotovo izgubila nadu i lađe mi potonule...Asi je sve popravila :-) lijep pozdrav

BLOGDOGG- stvarno je kraljica ,smirena ,ponosna ,dostojanstvena i strpljiva ,čekala je...bez osude , znala je da će dočekati...koja mudrost ,vidjet ćemo je drugi tjedan,ima dvije godine i ide na redovno cjepljenje u ZG...lijep pozdrav :-)

EMMET- ja kažem,valjda sam u takvom okruženju:-)) lijep pozdrav...

GOGGO- e ti stvarno uživaš prijatelju ,a evo i vrijeme ti ide na ruku ,sretno i svako dobro :-)

NEVERIN- da za ne vjerovati...u stilu one" Tko čeka taj dočeka" :-))
...lijep pozdrav

MORE LJUBAVI- oni su čarobni ,posebni ,kao i ova priroda koja nas okružuje ,a koju ne primjećujemo...toliko je u njoj istinske ljepote...lijep pozdrav

SREDOVJEČNI UDOVAC-vjerujem,sve vjerujem jer su posebni,funkcioniraju na višim razinama od nas...definitivno....lijep pozdrav i sve najbolje želim...

ANNABONI-vjerujem da ti je onda teško...ja sam do sada osjetila djelić,pa kad se sjetim...molim Boga da se ne ponovi...lijep pozdrav i sve najbolje želim...

builderica • 14.04.2013. u 18:40

U pogledu nijeme životinje riječi su što ih samo duša mudraca može uistinu razumijeti. A današnjica je, na žalost, umorila mudrace u nama.

Pozdravljam:)

viam inveniam • 14.04.2013. u 19:42

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30