utjecajna linija

utorak, 23.04.2013.

KRILA

U vremenu ovome, neizvjesnosti i tuge,
kad jad i bijeda napada sve,
a osobito nas, još uvijek ljude...
dogodila mi se, neobična priča....................

Nebo, plavo, plavobjeličasto s pjenušavim bjeličastim,
pahuljastim, oblacima i sunce žuto i zlatno ,
toplo i nježno prigrlilo nas na zemlji, rosnoj i vlažnoj,
nas male i uplašene, nas koji stalno prolazimo
kroz neke krize, strahove, borbe, vidljive i nevidljive,
stresove,šokove....

Ne znamo kako smo sve ovo upoće i preživjeli...
Generacija 1960 i neka....
Uz sve što je prošlo, moramo naučiti kako živjeti ,
bez novaca ,bez posla,bez sebe........
Ide nam to, ide i to dobro....a onda poziv, iz vedra neba!
Onog plavobjeličastog...
„Čuli smo da tražite posao,da volite raditi i da znate raditi...
mi smo tvrtka koja cijeni te kvalitete i evo pozivamo vas,
da radite za nas...okupljamo ljude koji vole i znaju raditi,
ima nas...rastemo iz dana u dan, plaća je u skladu
s vašim sposobnostima i vrijednostima ,rezultatima rada,naravno"...
Ne mogu vjerovati! To postoji kod nas?!
Pa to sam samo u Americi doživjela davne 1980 i neke....
Raspričala sam se...rekla što sam sve završila ,koje diplome
imam, iskustvo u radu..na kojim projektima,navila sam se ..
da nebi što propustila...oni se smiju,“Vjerujemo" ,kažu,
"Vjerujemo sve, ali sve to vi ćete imati priliku pokazati i dokazati“...
opet moja nevjerica...“Kako je ovo moguće?!!
„ A mislila sam da toga nema kod nas?!“...Smiju se....
"Pa to je najnormalnije, tu nema ništa čudno"...
Nema, nema, kažem ja,u sebi, ali to nisam već dugo doživjela,
odavno nisam osjetila da se vrijednosti prepoznaju, nagrađuju...
već sam naučila raditi kao rob i ništa ne očekivati...
pogotovo u zadnje vrijeme..
Kad napraviš posao i pošalješ račun i kad nakon dva mjeseca
zamoliš da ti ga plate (a trebali su po Ugovoru najkasnije nakon 21 dan)
napadnu vas....
" Što vi hoćete,pa danas ljudi nemaju što raditi!!!"...
kao trebam biti sretna što radim, pa makar za badava...
A sad ovo!? Ovi prekrasni ljudi!
Puni razumijevanja,dragi i blagi...već sam se spremila ...
idem s njima, raditi za badava, ako treba ,kad su ovako dragi i prekrasni......

"Mama,idemo piti čaj, već je 7,30", kaže moja gotovo punoljetna kćer ...
"Probudi se "...
AHHHHHHHHHH........SAMO SAN.................NE..........................................!
A DOBILA SAM KRILA...............................................!
.......................................................................................
Prošle su više od četiri godine otkad sam ovo napisala...sve je isto i još
gore...samo sad se ne plaća ni nakon godinu i dvije....a moje cure su
postale punoljetne....
Ne sanjam više ...živim zbilju...

Zar je novost da nema ništa novo?

Nije.

Stara stvar je da je sve po starom :-)))

magle dolaze • 24.04.2013. u 09:01

ja sam isto čitajući već počeo slaviti što se konačno u ovom čemernom društvu počinju dešavati pozitivnosti i onda si mi to sve dramaturški srezala s tim krajem...kvrapcu i zapošljavanje i ta zbilja i sve! pa šta je tako teško uzeti osobu na posao i dati joj priliku? najgore mi je kad u poslu pričam sa ugostiteljima o tome pa kad krenu:

-a nije lako zaposliti nekoga...to su doprinosi, pa plaća, pa ovo, pa ono...

uvijek u sebi pomislim-gospodo vi ste retardirani i da blog da vaše dijete
ne moglo nač posao pa da osjetite na vlastitoj koži tu vašu ignoranciju!

blogdogg • 24.04.2013. u 10:23

Treba sanjati... zaista treba... Nada je uvijek tu.. uz nas... i u nama!

Pozdrav!

SvemirskePjesme • 24.04.2013. u 14:57

Ne znam....valjda sam imala strašnu sreću s izborom niše za životni poziv, pa mogu malo optimističnije svjedočiti o stvarnosti. O stvarnosti u kojoj se napor ipak isplati, isticanje i razmišljanje cijene. Ne idealno, ne bez pristojnog postotka utjecaja svih balkanskih veza i marifetluka i sigurno ne adekvatno brzo, ali ipak bar nekako i nekada. S druge strane, slušajući prijatelje iz privrede, pa i oca i Dragog, koji raspolažu nekim društvenim novcima, situacija je zbilja katastrofalna, love zbilja nema nigdje i dubioze su sve veće. A i dalje se svi prave blesavi i guraju pod tepih, "do idućeg mjeseca, godine...". Hoću reći, nije štos u neljudima poslodavcima, ne pretežno, zbilja je izgleda crna rupa pod nama zastrašujuće duboka.

podijeljena1 • 24.04.2013. u 17:38

pozdrav

don branko • 24.04.2013. u 17:42

Problem je točka na kojoj je nužno nešto činiti na drugi način da bi se dobio drugi rezultat. Možeš li nabrojiti deset opipljivih i neopipljivih stvari koje su tu kao posljedica dosadašnjeg rada, možeš li na tim temeljima početi nešto novo od čega se da živjeti...?
Vidim u tebi snagu, struku, djecu uz tebe. Ima puno toga što nije isplivalo.... Možeš li dohvatiti kormilo u ruke i kretanje prilagodit na način da te vodi zacrtanim ciljevima?

Violette • 24.04.2013. u 18:55

MAGLE DOLAZE - a opet poslije magle mora i sunce doći.Kad, tad! Lp

BLOGDOGG-istina je ,netko samo kad dođe u probleme počne shvaćati druge...na žalost...Lp

SVEMIRSKE PJESME-znam,treba se nadati i sanjati,a opet živjeti u zbilji i snalaziti se ...Lp

PODIJELJENA 1-ja jesam borac i kažem da ću se boriti do kraja pa što god bilo...takva sam...ali situacija za privatnike koji hoće raditi i znaju raditi je katastrofalna...ja sam optimist...uvijek...ali ni od tog se ne može dugo živjeti:-)) mora se nešto skoro dogoditi...sve više i više ljudi su u problemima,ne svojom krivnjom...Lp

DON BRANKO-Pozdrav dragom Donu...

VIOLETTE-radim na tome ,pronalazim načine kako opstati i preživjeti... bit će bolje ,još uvijek vjerujem u to :-) Lp

builderica • 24.04.2013. u 20:27

Ja sam utopistična:)

viam inveniam • 24.04.2013. u 21:16

mozda i opet za 10 godina iskopas taj tekst..

Euro • 25.04.2013. u 07:42

VIAM INVENIAM -ma i ja sam ,a valjda nas ima stotinu u HR :-))

EURO- volim tvoj optimizam :-))

builderica • 25.04.2013. u 09:36

Hmmm, ne... Kada je magla, jest sunce... Rijetko je maglovito kada je oblačno. Samo ga mi ne vidimo od magle. Ali, tu je ono...
To je stalna borba...

Na rijekama, ako se magla ne raziđe da podneva, onda vjerojatno i neće...inače, moguće je da si u magli, a da je kilometar dalje čisto i sunčano.

Dakle: Ne treba čekati da se raziđe- treba ići dalje, naprijed.
Jedino što ti pri tome treba je dobar radar.

magle dolaze • 25.04.2013. u 18:17

bit ce bolje. tebi sigurno hoce.

espadrila • 25.04.2013. u 21:25

MAGLE DOLAZE- da da radar sam pripremila...bit će nešto :-)) ići dalje...slažem se...

ESPADRILA- hvala na pozitivnoj energiji :-)

builderica • 25.04.2013. u 21:59

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv