Selo u prelijepom, zelenom,Zagorju.Idealno mjesto
za miran život.... Mala skladna obitelj,
Štef, Barica i Asi. Asi je zlatna retriverica,
plaha,nježna,poslušna...Štefova maza i ljubimica...
Barica zna biti i ljubomorna malo...ali ne ozbiljno....
....U frizerskom sam salonu, mom omiljenom...
na ravnanju kose,mojih nestašnih kovrča...
pa tko je još vidio nestašne kovrče u pedesetim...
moram to izravnati ...onda izgledam ozbiljnije...poslovnije
...malo strožije, a zbog posla to tako mora biti...i ako ,
muškarcima se više sviđaju kovrče...ma ko šiša muškarce!
Odjednom,u sred friziranja, Jasni zvoni telefon ...
Nestala je Asi...Nema je nigdje...
Štef i Barica svuda su je tražili...Štef plače...
Asi mu je ljudbimica...Kako će sad...
Tko će s njim šetati...plesti mu se oko noga
kad ga Bara naljuti...radovati mu se...
Jasna je komirana...Jasna je frizerka,
Štefova i Baricina kćer...Svi telefonom pokušavaju
rekonstruirati događaje tog jutra....Svima padaju
na pamet crne misli i slutnje...Kombi koji je tog jutra dovezao
prasice za Štefa otišao je, a da nisu stigli sjetiti
se i provjeriti je li možda Asi ušla neprimjetno u kombi i odvezla se...
Ma to se činilo nemogućim...Ne,ne!...Asi
nije mogla sama otići...Da nije oteta?....O Bože!!!...
Samo to se moglo dogoditi ...Asi je oteta!?...
Nas tri žene s na pola napravljenim frizurama,
živo smo se uključile u priču i već smo
krenuli za kombijem...u mislima, naravno...
bile smo sigurne da je Asi u kombiju...
i da je taj zločesti čovjek
koji je prodao prasice Štefu oteo Asi...
Rekla sam Jasni da mi pošalje slike Asi , pa će
ih moja ćerka, koji volontira u jednom poznatom prihvatilištu,
azilu za pse,poslati slike mailom i razglasiti svima koje
znamo na području gdje je Asi nestala i gdje ju je mogao odvesti bijeli kombi....
Došla sam doma i već s vrata svima pričala o Asi ...
Zazvonio je telefon...Jasna...
Ne trebate ništa poduzimati ...našli smo Asi....
Koje oduševljenje...veselje....a nisam ni upoznala Asi...
Ja sam bila sretna...a dan mi je usput ,bio koma...
Odjednom sve mi je super!
Asi je pronađena!!!
....Štef je kilometar i pol od kuće, gdje su živjeli on Barica
i Asi ,imao klijet...Ključ klijeti visio je na ulazu kod vrata...
Kad bi vidjela da štef uzima ključ , Asi je znala kuda idu...
Nije bilo dileme...Ide se prema klijeti...
I ovaj put bilo je tako...Štef je uzeo ključ i krenuo...Asi je
išla ispred...Voljela je ići po zelenom,
šumovitom,brežuljku do klijeti ...
Sama ,u miru,sa svojim gazdom...
Polako su grabili prema klijeti...Asi je bila prva ...
Štef je odjednom zastao i osluškivao....Čuo je zvuk auta...
Mora da su prasice ...rekao je u sebi i pošao u susret kombiju...
Zaboravio je pozvati Asi....
Obavio je posao oko prodaje i malo se izgubio u računu i plaćanju...
Kad je kombi nakon sat vremena otišao...primjetio je da nema Asi...
Počeo ju je tražiti...Sve je pretražio...Prošla su još dva sata...
Sad već očajni Štef pomišljao je na najgore...Oči su mu suzile...
Vrijeme je promicalo...sad je već i četiri sata prošlo...Krenuo je
ka klijeti...Trebalo je pješačiti kroz drveće i šumu dobrih kilometar i
pol....Tužan i bez nade da će skoro naći Asi, pognute glave probijao
se kroz šumu i izišao na mali proplanak....Zanijemio je...U daljini,
pored klijeti , mirna i nepomična ,stajala je Asi...
Strpljivo je čekala svog gospodara da dođe po nju i da se
zajedno vrate doma...Štef je ponovo plakao...sad od prevelike radosti...
A kako smo tek svi mi bili radosni...
Uskoro ćemo upoznati Asi :-)))
Post je objavljen 11.04.2013. u 22:38 sati.