Kako sanjati ...danas
Voljela bih moći imati danas, one SNOVE...
Voljela bih bezbrižno ,opet trčati, zelenim ,
cvjetnim, livadama djetinjstva...
Naivna biti i vjerovati...da svi ljudi su dobri ...
I Svijet pun LJUBAVI ...
Prijatelji, istinski prijatelji...
Voljela bih ponovo biti, ona mala, crna, kovrčava Cigančica,
kako su me zvali moji najbliži...
Penjati se po drveću,
loveći prvu rumenu trešnju na samom vrhu stabla...
Uvijek me privlačilo nedostižno...
Samoj sam sebi pomicala granice....tražila više...
Čitala, upijala, maštala ...trudila se, radila...učila....
MAŠTALA.....
Nisam bila zadovoljna postignutim....
Znala sam da mogu još....željela ispitati granice...
Otkriti do kuda mogu ići....
SPOZNAJA da mogu sve što zacrtam i sve
što želim, ako sam dovoljno vrijedna i uporna,ako imam
znanje i pruži mi se mogućnost...znači ,malo i SREĆE,
a SREĆA prati hrabre, spoznala sam...
Sve to sam osjetila, mogla....
A kako sanjati ...DANAS...
Kad snovi, kao kule od karata, se ruše iz dana u dan,
kad znanje, trud, upornost nisu vrline...
Kad u Svijetu ,u kojem živimo nema pravde...
Ili ,pravda je na strani DRUGIH....
A DRUGI su neki tamo ljudi ....koji ne znaju što su
snovi ,koji ne znaju što je ljubav i ne znaju što
ČOVJEKA čini ČOVJEKOM,
Da znaju, onda bi onih svojih deset mjesečnih
plaća od ukupno 440.000 tisuća kuna podjelili na sto ljudi,
da mogu dostojanstveno živjeti i još dvjesto nešto manjih
mjesečnih plaća na 1.500 ljudi ...
I neka tu bude početak...
Dok LJUDI ponovo ne postanu LJUDI
Sanjat ću o snovima male Cigančice...
Koja je micala granice ...
i nije prestala sanjati...
O Svijetu punom LJUBAVI....
Post je objavljen 13.04.2013. u 15:46 sati.