Darovi
I kao i obično kratki fanfic prije novog poglavlja "Feniksa". Htjela sam napraviti predah od angsta i tragičnosti prijašnjih kratkih fanfica, a da budem iskrena i 6. sezone Buffy koja je sad na TV-u kod nas. Tako prvi put stavljam priču iz kategorije fluffa (fluffy - lepršavo, lagano). Kao što naziv govori to je svijet Buffyversa gledan kroz ružičaste naočale. Svi problemi, gubici i bol kojim su scenaristi Buffyversa opteretili naše omiljene likove u fluffu su kirurški odstranjeni oštrim skalpelom pisca fanfica. Istina zbog toga nema one napetosti i drame po kojoj je poznat Buffyverse, ali ponekad želiš pročitati priču gdje happy nije samo kraj ili samo trenutak savršene sreće (heh!).
Ova priča je zapravo jedini fluff koji sam dosad prevela, vjerojatno jer obožavam Noć vještica, a i Angel je tako sladak u ovoj priči. Nema baš objašnjenja kako, ali Angel je nekako sredio svoje proklestvo tako da više ne može izgubiti dušu, a dobio je još koju ljudsku sposobnost osim savjesti - otkrit ćete u priči. Mala referenca na Noć vještica u 2. sezoni. Ovo je budućnosti otprilike 10 god nakon 2. sezone (4., 5., 6. i 7. se nisu dogodile) i opisuje samo jednu noć - Noć vještica. Happy Halloween!
- Dar ili kvar! - ovaj prijevod izraza "Trick or treat!" sam pročitala u jednoj knjizi Raya Bradburya i puno više mi se sviđa nego "Maškare!" kako to obično prevode. Svaka čast na prevođenju u duhu jezika, ali tako se sasvim izgubi značenje izraza
Darovi
(Treats)
by Eliz
Zašto je Noć vještica tako omiljena?
Angel je razmišljao o prazniku, kad je zazvonilo zvono na vratima. "Ha?" Brzo je podigao pogled i ugledao bljesak plave kose svog potomka dok je jurio prema kućnim vratima.
"Mama! Gdje su slatkiši?"
Angel je uzdahnuo i ustao upalivši stolnu lampu.
Uz kućna vrata se pojavilo malo, preplanulo lice, razbarušene kose boje žita. "Tata? Nisam te vidio." Angelov sin je izgledao malo zbunjeno.
"Maškare su pred vratima. Gdje je mama?"
"Mislim da je s tvojom sestrom," rekao je Angel, idući prema predvorju. Našao je skrivenu staklenku sa slatkišima - Buffy je tako dobro poznavala njihove vragolane - i odnio staklenku goblinima koji su vani čekali. Mala čudovišta su mu bila jedva do koljena. Nasmješio se i podijelio im čokoladu, pa ih gledao kako ponovno nestaju u noći... prema roditeljima koji su ih čekali na kraju kućnog prilaza. Zatvorio je vrata njihovog udobnog, četverosobnog, predgadskog doma s procvalim vrtom... i ponovno sakrio slatkiše dok njegov sin nije gledao.
"Taa-taa!!"
Imun na tako prozirno moljakanje, Angel je prekinuo svog sina strogim pogledom. "Dobit ćeš svoj dio kad izađemo vani. Onda, hoćeš li biti spreman?"
Kao odgovor s kata se začuo Buffyin glas . "Michael! Jesi li obukao svoj kostim? "
"Sad ću mama!" Michael se nasmješio ocu. "Bit ću gotov za minutu. Nemojte otići bez mene!"
"Nema šanse," odgovorio je Angel, mrseći sinove zlatne pramenove. Michael je imao jedanaest godina, ali je naslijedio očevu visinu i majčin brzi um pa se Angelu uvijek činilo da je stariji. "I pobrini se da i Gabe bude spreman."
Michael mu odgovori salutiranjem. "Njegov kostim je tako OBIČAN. Pih.. Odakle mu uopće zamisao?"
"Sjećam se da to ima veze s kostimom kojeg je jednom obukla tvoja kuma," rekao je Angel, kratko se nasmješivši kad se sjetio te davne Noći vještica.
Nekoliko trenutaka nakon što se Michael bučno uspeo na kat, na stepenicama su se začuli mekani koraci. Angel je hitro pogledao gore.
Pojavila se njegova lijepa žena s njihovom malom kćerkom u naručju. "Moje dame," promrmljao je i približio se Buffy, naginjući se nad nju s toplim smješkom.
Nasmješila se gore prema njemu. "Jedna dama... i jedna bubamara."
"Molim?"
Okrenula je njihovu kćerku prema njemu da je vidi. Sarah zagugutala prema ocu malo se ritnuvši s nogicom, sva obučena u crvenu tkaninu s crnim točkama. Angel ju je pregledao i ponovno pogledao Buffy. "Rekao bi da je to prilično velika bubamara," zadirkivao je, prstom škakljući kćer po stomaku. Oduševljeno se protegla, energično se ritajući uz bezubi smijeh.
Nagnuo se da poljubi svoju ženu, koja je uzdahnula kad su im se usne srele, omekšale i stopile. Samo ih je uporno mrmorenje njihovog trećeg dijeteta konačno uspjelo razdvojiti. Buffy je naslonila čelo uz njegovu bradu, dahom mu grijući vrat. Uvijek je govorila kako voli svježinu njegove kože. Govorila je da ju je to tjeralo da ga ugrije. A bila je odlična u tome.
"Veseliš li se ovome?"
"Reći ću ti kad vidim koliko će grozno biti OVE godine," rekao je šaljivim tonom.
Buffy se zahihotala, a Sarah se pridružila. "Snaći ćeš se," izjavila je. "Hoće li ti biti previše voditi i Sarah?"
Angel je nagnuo glavu, hvatajući još jedan, prekratak poljubac. "Djeca mi nikad neće biti previše."
"Hoćeš li četvrto?"
"Uh... "
"Šalim se." Buffy ga je poljubila u vrh nosa i prebacila Seru na bok odlazeći prema kuhinji. Angel je požurio za njom.
"Volio bih još jedno dijete," izlanuo je naglo se zaustavivši na vratima.
Zastala je s vađenjem bočice iz hladnjaka za Seru i nasmješila mu se preko ramena. "Znam Angel - to nije trebao biti test. Nakon troje djece, za koju si tako gorljivo... čekao, mislim da si prošao."
"Zaista? Odlično, to je odlično," rekao je Angel revno, čekajući da nastavi. Kad nije nastavila, bez riječi joj je pomogao da zagrije mlijeko i stavi ga u malu termosicu, tako da ima Sarah dati što jesti ako postane mrzovoljna u obilasku susjedstvom. Sjetio se njihove prve godine s Michaelom, kad on i Buffy nisu mogli dočekati da ga kostimiraju u graškovu mahunu... na koju je odmah povratio. Pažljivo su ga očistili i onda otišli s njim u obilazak izazivajući uzdahe sa svojim dražesnim, savršenim dijetetom. Kad je danas gledao na to, činilo mu se malo šašavo. Noć vještica je za stariju djecu... za djecu koja su bar naučila hodati, i djecu koja su mogla pojesti slatkiše koje su skupila. Ali Buffy je ugledala kostim za bebe, i bum! Vodili su malu bebu na obilaske. Ovo je bila prva godina da je to bila bubamara. Iako Angel to nikad ne bi priznao Buffy, ne bi želio da mu sin nosi nešto tako... ženskasto. Ali bilo je savršeno za njihovu kćer.
Buffy mu je u džepove kapute ugurala jednu pelenu, malu bočicu i igračku koja je služila za umirivanje. Pričekala je da obuče svoj crni kaput i onda mu dala Sarah. Ona je mrmorila hvatajući njegove prste s malim rukama. Pomislio je po tisućiti put kako je ona nešto najčudesnije na svijetu.
"Dečki! Jeste li spremni? Otac vas čeka! " Buffy je pozvala prema katu, s zadovoljstvom slušajući topot nogu kao odgovor. Prvi se pojavio Gabe, držeći se za rukohvat dok je silazio. Bio je odjeven u klasični kostim duha, upotpunjen s velikim, sjajnim natpisom 'Bu!' sprijeda. Kostim je za njega napravila njegova teta Willow i bio je veoma ponosan što ga nosi bez obzira što na to kaže njegov kretenski brat. To je rekao Buffy nekoliko puta s uvjerenošću netipičnom za šestogodišnjaka. Buffy mu je vjerovala. Bio je čvrst, nije se dao pokolebati. Kad naraste znati će steći poštovanje. Čučnula je uz njega i nacerila mu se. "Tvoja teta Willow će doći kasnije i bit će joj drago što nosiš taj kostim," pohvalila ga je.
Činilo joj se da se smije ispod plahte. "Ovo je nalboli kos'm,", istaknuo je Gabe. Nedavno je izgubio dva mliječna zuba u natezanju zbog kojeg su njegovom bratu zabranili da izlazi van. Ali toliko su čekali ovaj praznik pa su Buffy i Angel popustili Michaelu.
Sljedeći se pojavio Michael, s impresivnim režanjem i mahanjem krznenim šapama. Vukodlak je bio prijedlog njegovog ujaka i njegovi roditelji su ispočetka čudno reagirali, ali su ipak pristali. To je bio malo pretopao kostim za kalifonijski Sunnydale, ali on je htio da izgleda kako treba. Angel mu je nekoliko puta predložio da ide bez krzna, samo s maskom, ali on je svaki put odbio.
"Moj slatki mali vukodlak," tepala je Buffy dok mu je namještala uši i kvrcnula ga prstom po njušci.
"Mama! Nisam sladak, nego strašan! " pobunio se, ali je pustio majku da ga uredi.
Nakon što ih je istetošila i s ljubavlju dala kćeri posljednji poljubac u ružičasti obraz, izgurala ih je kroz vrata. "Ne jedite slatkiše dok ih ne odobrim ja ili otac! Pogledajte lijevo i desno kad prelazite ulicu! Slušajte oca!"
Angel je čuo klik vrata koja su se zatvorila i shvatio da je sad sam s njima. Kako je Buffy i dalje Ubojica vampira i mora štititi svijet 364 dana u godini, a zna se da Ubojica nema posla na Noć vještica, njih dvoje su već davno odlučili da je njegova dužnost voditi potomke u potjeru za slatkišima. Svake godine mu je to bio veći izazov. Prošle godine, dvoje. Sada, troje. Uvijek se malo razmetao jer mu Buffy svaki put davala priliku da se izvuče, a on bi je uvjerio da može sam. I svake godine mu se činilo da je uspio za dlaku. Pa dobro... ove godine će sve proći glatko.
*****
"Dar ili kvar! " viknuli su njegovi dječaci u nasmješeno lice susjede. Gđa Crandle je obožavala Michaela i Gabea, iako se vrlo riječito čudila što oca nikad nije vidjela danju, znao je da su sigurni kad se ona brine za njih. Kad bi on i Buffy izašli sami navečer, a Willow, Cordy, Oz ili Doyle su bili zauzeti, Gđa Crandle je bila savršeno rješenje. Živjela je u skromnoj kući na ulici do njihove, tako da se njezino dvorište spajalo s dvorištem Summersovih. Angel je bio siguran da stara žena opazila s prozora na katu kako su njegovi i Buffyini prozori prebojani crnom bojom. Trebalo bi imati jaku volju da se uspije ne komentirati takvu pojedinost, a Gđa Crandel se nikad nije ni pokušavala suspregnuti. Ponovno je počela o tome upravo sada.
"O, gospodine Summers! Drago mi je što vas vidim... nakon toliko vremena. Često navratim kod vas da provjerim kako je vaša draga žena, a vas danju nikad nema."
"Pa, ja radim, znate," rekao je Angel osječajući se neugodno što laže pred djecom. Oni zapravo nisu znali za vampirsku situaciju. On i Buffy su planirali reći Michaelu kad navrši 12 god., ali otežavali su im ljudi poput Gđe Crandle. Dječaci su znali da njihov otac cijeli dan mora biti sam. Angel im je objasnio da uglavnom radi... I često je radio - istraživao je o stvorenjima koje bi on i Buffy mogli sresti na patroliranju. Osim toga, dječaci su sad provodili većinu dana u školi, a uvijek su provodili mnogo vremena s ocem nakon sumraka. I obično bi im Buffy, kad bi došli kući i nešto pojeli, rekla gdje je otac i oni bi odjurili, obično u podrum, da se igraju s njim. To mu je bio najdraži dio dana.
Gđa Crandle očito nije završila i namjerno je sporo davala slatkiše da bi si dala vremena. "I naravno, svaki put kad vas nedjeljom pozovem na čaj, vi nikad ne možete doći," zaigrano ga je grdila, s jednim okom budno čekajući njegovu reakciju.
"Gledajte- "pokazao joj je svoju kćer, "nije li Sarahin kostim... ?" pustio je Gđi Crandle da dovrši s pridjevima od 'dražestan' do 'krasan'.
"Tata," Gabe je uporno potezao njegove crne hlače. "Tata."
Angel je povukao Sarah od Gđe Crandle i čučnuo uz sina. "Što je?" upitao je tiho, naginjući glavu uz njega.
Trenutak kasnije šarmantno se nasmješio Gđi Cradle. "Pitao sam se bi li vam mogli zasmetati na trenutak?" rekao je glatko, kimnuvši prema Gabeu.
I sama roditelj, odmah je shvatila. "Naravno, samo uđite." Pokazala im je rukom u kuću, a Angel je zahvalio svojoj sretnoj zvijezdi za poziv koji mu je ne misleći ponudila. Inače bi moglo ispasti neugodno.
Michael je upao unutra, režeći i njušeći dok je opušteno išao po dnevnom boravku. Angel je bio malo iznenađen. Zar je njegov sin tako često bio ovdje? Predao je Sarah na brigu Gđe Crandle kako bi pomogao Gabeu da skine plahtu i onda ga gledao kako se uspinje stepenicama prema kupaonici.
Zvono na vratima prisililo je gđu Crandle da mu vrati kćerku. "O bože, bolje da otvorim. Raskomodite se - brzo ću se vratiti."
Angel se zaposlio pregledavajući Sarah, želeći biti siguran da je suha i vesela. Promatrala je njegove prste, očito zadovoljna. Michael je lutao dnevnim boravkom. Za nekoliko minuta, Gabe se vratio mnogo sretniji. "Gotov sam, tata."
"Odlično. Sad... " Angel se okrenuo da bi ugledao izraz tužne krivnje na Michaelovu licu. Uh oh. "Što se dogodilo?" upitao je sumljičavo.
Kad se približio, Michael se pomaknuo u stranu da bi otac mogao vidjeti što je učinio dok se motao sobom. Uspio je slučajno zalijepiti lizalicu na krem trosjed Gđe Crandle. Crvenu lizalicu. "O... bravo. Michael, zar ti majka nije rekla da ne jedeš slatkiše dok ih ne odobrimo? " upitao je strogo, dignuvši ljepljivu crvenu masu s tkanine, trgnuvši se na veliku mrlju.
Michael je pognuo glavu, vidljivo uznemiren. Angel je pokušao maramicom obrisati mrlju , a onda ju je uzdišući prekrio s nekoliko jastuka. "Da nikad nisi rekao mami što sam učinio, u redu? " rekao je, što je Michaelu izmamilo mali zavjerenički osmjeh. "Samo nemoj više jesti slatkiše dok ne dođemo kući, razumiješ?"
"Dobro, tata. Obećajem." Michael se uozbiljio.
Angel je pomagao Gabeu da ponovno navuče kostim kad se vratila Gđa Cradle. "Pa, čini se da smo spremni za pokret." izjavio je srdačno, nadajući se da će ga olako pustiti.
Dok ih je ispraćala, morala je još nešto dobaciti. "Recite ženi da vas je lijepo vidjeti svih zajedno - dok su ljudi još budni."
"Sigurno ću joj reći," protisnuo je, tjerajući djecu dalje od kuće. Kad su se ponovno našli na ulici provjerio je jesu li svi spremni za nastavak obilaska. Obišli su samo pola četvrti, a već mu je bilo dosta uvrnutog praznika. Jedva je čekao da se vrati. Međutim, njegovi sinovi su bodro išli, a on im nije htio skraćivati nešto što su toliko voljeli.
Kuća do kuće Gđe Crandl je bila loše osvjetljena, ali ga je njegov podmladak uvjerio da stanari daju slatkiše. Michael i Gabe su samopouzdao krenuli ispred njega prema pragu.
Svi su se malo trgli na iznenadno škripanje. Vrata kuće su se otvorila u dugom, sporom polukrugu... i iza njih se pojavila žena s šiljatim šeširom i jednostavno užasnim plastičnim nosom, držeći u ruci metlu. "Kako ste, moji ljepotani? Jeste li se došli prestrašiti?" potakla ih je, upirući koščatim prstom prema Gabeu i Michaelu. Pokazala je prema garaži koja je bila pretvorena u neku vrstu mini - opsjednute kuće. Angel je nesigurno promatrao svoju djecu dok su slušali stravični zbor zvukova - stenjanje, škripanje, vrisak, jezivo hihotanje. Nakon dvije sekunde, Gabe mu se raširenih očiju pripipio uz nogu kao priljepak, a Michael je otrčao niz ulicu. Angel je požurio za njim, koliko je brzo mogao s sinom koji mu je još visio na nozi.
Sustigao ga je na rubu pločnika, gdje je, unatoč strahu, poslušno čekao jer su ga učili da sam ne prelazi cestu.
"Pa, to mjesto nije bilo baš zanimljivo, zar ne?" namjerno nemarnim tonom je upitao svog starijeg sina.
"Nee... mi bi ga bolje napravili," odgovorio je Michael s potresenim smješkom.
"Točno. Možda bismo mogli ti i ja sljedeće godine učiniti nešto slično u našoj garaži - uplašiti svih, a?" Angel je pitao, znajući da mu neće biti tako strašno ako se počne zanimati za to.
"Dobro, tata."
Angel se posvetio svom mlađem sinu. "Gabe... "
"U redu je. Dobro mi je ovdje," prošaptao je Gabe.
"Je li se čvrsto držiš? " Angel je naučio iz sličnih situacija da ga ne smije tjerati da se odmah pusti.
"Aha. " I to je sve što će čuti od sina dok ne bude spreman da nastavi sam. Pokazujući Michaelu da ga prati, nastavio je niz ulicu sad noseći dvoje djece. Vidio je da je ovo kraj obilaska.
*****
Skoro su obišli četvrt, Gabe se još uvijek pripijen uz Angela, kad im je crna mačka pretrčala preko puta nestajući u grmlju do njih. Na oprezu, Angel se na trenutak zaustavio, gledajući što je uplašilo mačku.
"To je loša sreća," poluglasno ga je obavjestio Michael.
"Imaš pravo, prijatelju," rekao je glas iz tame. " To sigurno."
U Angelovu tijelu se napeo svaki mišić. O bože. Ne ovdje. Ne kad je sa djecom, a njegova žena nije tu da mu pomogne. Ne ovo. "Odlazi, " zapovjedio je u tihu noć oko njih, svijestan Michaelovog zbunjenog pogleda.
Spike je iskoračio iza vrtne ograde, a njegova zalizana plava kosa se gotovo sjajila odbijajući svijetlost ulične rasvjete. "Ni u kojem slučaju, stari dečko," rekao je. "Ne dok se ne pozdravim sa svima."
"Čestitam. Upravo jesi." Angel je malo premjestio Seru, mahnito se pitajući je li mu Buffy stavila kolac u džep, skupa s stvarima za dijete. Inače bi to učinila, ali oboje su uzeli zdravo za gotovo da vampiri NE izlaze na Noć vještica.
S licem u sjeni, Spike se cerio pokazujući očnjake i Angel se očajnički borio da ne pokaže svoje vampirsko lice.
"Tata! Što se događa?" kukao je Michael. Gabe se još držao njegove noge kao majmunčić i šmrcao kao da će svakog trena zaplakati. Sarah je neočekivano zaspala u očevim rukama... bezbrižna. I nema razloga da ne bude bezbrižna. Angel je štitio svoju obitelj.
Na Michaelove riječi, Spike se sumnjičavo zagledao u njih četvoro, a onda kratko pognuo glavu. Kad ju je podigao, koža mu je bila glatka, a oči svijetlo plave. "Tata?"
Čučnuo je na Michaelovu razinu, gledajući dječaka u oči - Angelove oči.
"Znači, istina je," uzviknuo je Spike ponovno se uspravivši. "A po toj kosi, rekao bih s Ubojicom. Izgleda da si uspio zaobići to smješno prokletstvo, a, prijatelju?"
"Odlazi, Spike. Neću ti ponavljati treći put."
"Hajde, daj... sve ovo je vrlo zanimljivo, ali ne mjenja razloge zašto sam ovdje. Saslušaj me, stari prijatelju."
Angel je isfrustrirano zašrgutao zubima, ali Sarah se nije nimalo uznemirila. Ignorirajući Spikea na trenutak, pogledao je njezino malo, slatko lice i shvatio da ovdje ne može ništa početi. Bolje da odvede Spikea na svoje i Buffyino područje gdje mu ona može pomoći.
"Govori onda."
*****
Kad je Buffy otvorila vrata da ih pozdravi, sigurno nije očekivala da će Spike biti s njima. Slatkim osmjehom skrivajući svoje zaprepaštenje, ležerno je posegnula za sakrivenim kolcem u pojasu na leđima.
"Hej!" uzviknuo je Spike, dižući prazne ruke uvis. Michael je ušao u kuću, Angel je položio Sarah u slobodnu Buffyinu ruku. Gabe, već umoran od držanja za oca, pustio se i pošao u kuću za svojim starijim bratom.
Sa djecom sigurnima u kući, gdje Spike nije mogao ući, i s naoružanom i opasnom Buffy, Angel se osjećao mnogo bolje. " Bolje ti je da bude dobro, Spike." hladnog pogleda ga je potakao da govori.
"Pakao," uzdahnuo je Spike. "Kad sam vidio kako je u Noći vještica... podsjetilo me kad smo je zadnji put nas troje zajedno slavili. Pomislio sam kako je to bila lijepa promjena od uobičajenog dosađivanja. "
"I... ?" Angel je osjetio kako mu se promjenilo lice, očnjake kako mu bodu donju usnu. "I to je dovoljan razlog za plašenje moje obitelji?"
"Pa, nisam to htio, razumiješ?" rekao je pomirljivo Spike. "Samo sam htio vidjeti kako vam ide, Ubojici i tebi... Nisam očekivao da ćete se skrasiti... i imati djecu... " Spike se strpljivo, pomirljivo nasmješio. "Samo sam vas htio pozdraviti. Rastali smo se u prilično dobrim odnosima, zar nije tako?"
"Tako je."Buffy nije zvučala uvjereno, ali niti neprijateljski. Angel je vratio lice u običajeni izgled.
"Tako, tako, tako treba... svi ćemo se smiriti," rekao je Spike, " i čak sam vam donio nešto." Otvorio je torbu koja mu je visila na ramenu i izvadio zatvorenu aluminijsku posudu. "Pita od bundeve. Znam da je Ubojica vampira voli."
"Pita od bundeve!" uskliknuli su mali glasovi s unutrašnje strane vrata i Angel je se sjetio da su od majke naslijedili tek za bundeve. Buffy i on su se pogledali i odlučili za primirje.
"U redu. Ali ne sviđa mi se ovo. Napravi jedan pogrešan pokret i postat ćeš wc susjedskim mačkama."
Spike je napravio grimasu. "Sad, TO je neljubazna misao. Tko želi pite?"
*****
I tako su jeli pitu sa smrtnim neprijateljem. Buffy i Angel su sjedili na trijemu sa Spikeom, dok su Michael i Gabe sjedili odmah do unutrašnje strane vrata, a Sarah je spavala u kolijevci u dnevnom boravku.
Na Spikeovu šalu "Netko bi pomislio da mi ne vjerujete ili nešto, " jedino je dobilo jednake poglede od Ubojice vampira i svog sire-a.
Kad su pojeli pitu, Buffy i Angel su poslali sinove u krevet s strogim upozorenjem da ne jedu slatkiše do sutra. Onda su neko vrijeme čavrljali s Spikeom. Činilo se da iskreno uživa u njihovom društvu i zabavljao ih je pričama što je radio zadnjih desetak godina. Kad je Sarah oko ponoći počela plakati, Buffy se ispričala i otišla da je smiri. "Zbogom, Ubojice," rekao je Spike kad je ušla unutra. "Imaš lijepu djecu."
"Hvala, Spike. Bilo je... zgodno," završila je nesigurno i nestala u kući. Sarahin plač se utišao i Angel je čuo kako Buffy tiho pjevuši njihovoj kćeri dok ju je nosila uza stepenice da je spremi u krevet.
Angel je ustao, gledajući kako se i Spike uspravlja na noge. "Onda..."
"Onda..."
Dva vampira su stajali u tami ispred Angelove i Buffyine kuće, gledajući jedan drugog. "I što sad?" konačno je upitao Angel.
"Valjda idem, " odgovorio je Spike. "Volim se kretati, znaš. Nisam namjeravao ostati dugo ovdje... samo sam usput navratio."
"Fino."
"Da... pa... pazi na sebe, Angel," rekao je Spike, iznenadivši svoga sire-a, prije nego je skočio s trijema u tamu.
Angel je ugasio svijetlo na trijemu i zamišljeno ušao u kuću, zaključavši vrata. Skupio je prljave tanjure i posudu od pite i ostavio ih da se peru u stroju za pranje suđa. Dok se vraćao, slučajno je ugledao staklenku za maškare s preostalim slatkišima.
*****
"Uhh.. mislim da će mi pozliti."
"Angel, lijepo sam ti rekla da ne pojedeš sve noćas," Buffy ga je podsjetila, ležeći na boku i podupirući glavu jednom rukom, na krevetu, kasnije te noći.
"Tada mi se nije činilo loše," pobunio se, držeći se za stomak. "Znaš kako volim stvari s maslacem od kikirikija..."
Smješkala se njegovoj nelagodi. "Znam. Samo sam mislila da si mogao malo vježbati samokontrolu. I sam znaš da ne smiješ pojesti toliko obične hrane."
Angel je mučno uzdahnuo.
Nakon nekog vremena, Buffy mu je počela nježno masirati stomak. Odmah je utihnuo, uživajući u njezinom umirivanju. "Baš je bilo čudno ono prije... sa Spikeom?" konačno je rekla.
"Da... Pitam se što je htio?"
"Ne znam... možda je samo bio usamljen. Ti jesi njegov sire."
Angel se promeškoljio na svojoj strani. "Znam. Samo se osjećam neugodno kad je u blizini."
"I ja isto. Pa, valjda nikad nećemo saznati."
"Valjda nećemo."
Šutjeli su nekoliko minuta.
"Onda... je li ti bolje?" upitala je Buffy tihim, izazovnim glasom.
Angel se nasmijao prema njoj u tami, a onda je iznenada poljubio, lako našavši njezine željne usne. Malo se odmaknuvši, počeo joj je nježno grickati vrat, oduševljen njezinim uzdasima. "Nemaš pojma koliko."
Kraj
|
