Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Njen bog Normalnost

Kratki fanfic sa Buffy POV-om iz otprilike sredine S5 u BtVS-u. Spada u kategoriju angsta, ali nije tako mračan i krvav kao onaj s Angelom. Ovo je obični angst dok je Angelov bio dark angst.

Predikat NC 17 - spominje se seks.






Njen bog Normalnost
(Her God Normal)
by Summers

e-mail: spectrumshade@hotmail.com (dod.prev)


Buffy poznaje Normalno.

Zna sve o Normalnom. Napokon i ona je nekad bila Normalna, kad to nije bila vrijednost s velikim slovom. Kad je nosila narukvice i bojala nokte lakovima u najmodernijim bojama. Čitala je Cosmo koje su joj posuđivale prijateljice i imala punu škrinjicu ruževa. Nije bila sasvim sigurna što želi biti, ali kao mala je željela biti veterinarka. Imala je izrezanu sliku najpopularnijeg dečka u školi zaljepljenu na kraju bilježnice i pisala je ljubičastom kemijskom. Dobila je pohvalnicu za odličan uspjeh. Nosila je zelene minice i često se sunčala. Bila je i ponašala se Normalno.

I kad je postala Ubojica vampira, pokušala je. Pokušala je ostati ista, ali popularne djevoke joj više nisu posuđivale časopise koje joj majka ne bi dopustila čitati, njena škrinja je bila puna kolaca i križeva umjesto ruževa i ništa nije mogla postati kada odraste. Zaljubila se u vampira, markirala toliko sati da su je skoro isključili i gledala kako u agresivnom pranju za ispiranje krvi blijede njene zelene minice.

Više nije Normalna.

Kad je Angel otišao bila je odlučna. «Ja sam studentica,» rekla je sebi, uređujući kosu pred zrcalom. «Ići ću na tulume i učiti do kasna prije ispita. Bez vampirskih momaka. Želim nekog Normalnog.»

Ali njena prva cimerica je bila demon i otad je sve pošlo nizbrdo. Riley je bio blokada između nje i prometa. Bio je kao medalja u natjecanju iz osnovne ili njeni pomponi iz prve godine srednje. Dokaz da se može izrugati u lice komu god tko ju je učinio Ubojicom vampira i vrištati da je ipak uspjela, da može biti kao svi ostali. Bio je savršen. Stariji od nje s tamno plavom kosom koja mu je padala preko očiju, otvorena knjiga. Nema veze što Buffy zapravo nije htjela čitati knjigu. Dovoljan joj je bio sažetak Rileya. Nije ju zanimalo ništa više.

Izabrala ga je kao primjerak momka s kojim bi trebala hodati – onoga koji je odličan za pokazivanje majci. Ipak je imao tajne. Morao je dokazati da je stvaran. Ne samo stvaran, nego mješavina svega što mislila da je u potpunom neznanju. Htjela je nekoga s kim nije mogla razgovarati o vampirima.

I dobila je dokaz ravno u lice - Buffy Summers nije Normalna, nikad Normalna koliko god se trudila.

I tada više nije bila zaljubljena u njega ako se to moglo tako zvati. Kupovala mu je darove za rođendan (lijepe, Normalne stvari kao što su satovi i puloveri) i često bi prespavala kod njega (i kako joj je bio dobar. Bio je nježan i ujutro bi je dočekao sa smiješkom umjesto sa kožnim hlačama). I nije imao ništa... ništa što je htjela jer ni on nije znao biti Normalan. Ali svejedno se trudila jer čak i kad su skubijevci znali za to, ostali nisu znali. Tako je nastavila nanositi lijepu šminku, uzimati pilule kao i druge dobre djevojke. Dobre, Normalne djevojke.

Ali razmišljala je o Angelu. Cijelo vrijeme. Bila bi s Rileyem na izletu. Ljetno sunce i savršena ideja. Legla bi na meki pokrivač i on bi joj masirao leđa i prvo što bi pomislila je bilo – Angel je uspio. Postao je čovjek. Vratio mi se. – Riley je pio kavu i ona ga je skoro upitala želi li da mu umjesto toga pogrije malo krvi.

I u krevetu -

Da i tamo.

Ne ispočetka. Krivnja ju je spriječavala. Ali nakon nekog vremena je popustila. Zar je stvarno važno ako zatvori oči i pretvara se da ju miluju Angelove ruke, tople, ljudske i s pulsom? Zar je važno što je malo pregruba jer zbunjeno misli – vampir, vampir i Ubojica vampira, on to može izdržati?

Buffy je vodila ljubav jedino s vampirom. Parker je bio jednonoćna pustolovina i Riley je bio pretvaranje, ali Angel je bio njena prava ljubav. Tako ona nije kriva što ga ne može zaboraviti. Mogla bi da je Normalna.

Misliti na Angela dok je s Rileyom se ispočetka činilo bezopasno. Kao da se pretvaraš da piješ vino dok već ispijaš sok. Nije bilo važno. I jedno i drugo je ukusno. Samo nije znala da će se tako lako moći opiti svojim mislima. I onda je morala prestati biti tako nervozna uz njega. Morala je prestati čekati mamurluk.

I kad bi bilo gotovo i on bi bez problema zaspao uz nju užas bi je prožeo sve do kostiju. Je li ga zazvala Angel? Kada je svršila je li uzviknula ime mrtvaca jer je ipak zaboravila s kim je?

Nije Normalno. Te stvari upoće nisu Normalne. Sjeća se toga iz Cosma.

Njena najbolja prijateljica je hakerica – sada – vještica. Ne može više naći spas u Willow jer ona ne igra svoju ulogu. Pod krevetom više ne skuplja priručnike za računala i znanstvene časopise. Ispod Willowinog kreveta su suhe biljke i knjige čarolija. Čarobnjaštvo. – Gdje ti je kotao? – pomišljala je kad bi bila u jako zlobnom raspoloženju. – Ili metla? Zar i ti nisi bila Normalna?-

Bilo je jedno vrijeme nakon Angela kad je pomišljala na Xandera. Pomišljala je da je možda spremna primjetiti da ima snažne ruke. Mogla bi primjetiti kako mu kosa pada preko očiju. Kao što je primjetila njegov nedostatak supermoći i njegovu tajnu opsesiju pornićima. Normalni Xander, Napaljeni Xander, ali Normalni Xander i zar je nije oduvijek želio? Bi li mogla, hoće li -

Anya. Zaljubio se u bivšu osvetničku demonicu.

Normalni tipovi to nisu radili. Prestala je zamišljati kako bi njihova imena zvučala zajedno i kako bi izgledala na njegovom krilu. Prestala je razmišljati o Normalnom i onome koga ne može imati.

Misli da bi mogla otići u Los Angeles, ne zbog tate ili Angela, nego zbog Faith. Otići u zatvor gdje je druga Ubojica vampira, sjesti i razgovarati s njom na telefon kroz zid plastike –

»Jesi li sada Normalna? Uklapaš li se među druge u zatvoru?»

Ponestaje joj stvari koje nije pokušala.

Kraj


Post je objavljen 10.08.2005. u 12:00 sati.