12. poglavlje - Knjižničar, tespianac i ključar
Mogući nepoznati pojmovi:
Bob Villa - on je vodio popularnu američku emisiju "This Old House" koja je savjetovala kako preurediti kuću.
vampir gospodar (master vampire) - ovaj izraz potječe od onoga Gospodara u Sunnydaleu iz 1. sezone. Nastao je u fanfictionu Buffyversa i ne postoji u serijama. Da bi nekog vampira nazvali gospodarom treba imati tri obilježja - popriličan broj godina (nije točno određeno koliko), dosta veliku snagu/iskustvo i vampire i/ili demone koji ga slušaju tvz. minions ili sluge. Primjeri ovakvih vampira su sam Gospodar, Kakinstos iz 3. sezone i Angelus. Teže ih ubiti nego obične vampire i obično imaje veće planove od uobičajenog vampirskog 'ulovi i ubij'.
Na početku poglavlja su tri reference na epizode iz S2 BtVS-a. Ono kad Buffy misli da sad nema travu u kosi je referenca na epizodu "Halloween" kada se morala boriti s vampirima prije nego se išla sastati s Angelom u Bronzu pa je došla malo neuredna s travkom u kosi. Za drugu o Angelu i spojevima - da me ubijete ne mogu se sjetiti koja je to epizoda. Znam, znam sa ovakvim stupnjem fanatičnosti bi sve trebala znati napamet. Razočarana sam sa sobom.(Je li se može tako reći?) Treća - ono kad spominje majmuna - je referenca na san koji je imala na početku ep. "Suprise" (kada u svilenoj pidžami ide kroz Bronze i onda Drusilla ubija Angela pred njom). Eto to je sve.
Feniks gori
(Phoneix Burning)
by Yathzee
DVANAESTO POGLAVLJE – KNJIŽNIČAR, TESPIANAC I KLJUČAR
Buffy je pijuckala svoje piće dok je hodala između ljudi u Bronzu. - Nije baš neka gužva. - pomislila je. Čudno s obzirom da je nastupala Macy Gray što je odlično za Bronze.
Macy Gray je i dalje pjevala 'I Try' dok je Buffy nastavljala hodati. Nije ni pokušala tražiti na plesnom podiju – neće biti ondje, u središtu. On je uvijek po strani, u sjenama.
- Rekla sam mu da ću možda doći. – pomislila je. - Koliko dugo uopće ide na spojeve? Oko 580 godina? Trebao bi znati što znači kad cura kaže da će možda doći. -
Ovaj put nije bila umorna i prljava sa travom u kosi. Buffy je s ponosom pogledala na svoju bezličnu, svijetlo sivu haljinu. «Eto, obukla sam se po pravilima,» rekla je sretno.
«Što to ima veze?» Buffy je iznenađeno digla pogled. Noor je bila uz nju i iznad nje, viseći u zraku, njene noge ne dodirujući zemlju. Naizgled nije primjećivala da lebdi, a i Buffy se to nije činilo jako čudno. Noorina kosa nije bila pokrivena kao obično; slobodno joj je padala duga i sjajna niz leđa. Ipak izraz lica je bio tipično namrgođen. «Što ima veze kako si obučena?»
«Želim izgledati kako treba,» rekla je Buffy.
«Misliš da je to važno?»
Buffy je nakratko razmišljala pa se nasmiješila. «Pa valjda nije. Angel me vidio u prilično strašnim izdanjima. Neće ga biti briga za to.»
«Angel, Angel, Angel,» govorila je Noor podrugljivo naginjući glavu s jedne strane na drugu. «Zašto tražiš svog momka? Trebala bi tražiti izlaz.»
«Izlaz? Oprosti, ali ovdje sam provela pola života. Znam gdje je izlaz.»
Noor pokazala rukom po prostoriji. «Nađi ga onda.»
Buffy je uzdahnula, ostavila bezalkoholno pivo na stol uz majmuna i ogledala se po prostoriji. «Mislim da ne izlaziš baš često pa ću ti dati mali savjet: Gdje god vidiš svjetleći znak na kojem piše 'izlaz' tamo je izlaz -- »
Zastala je i namrštila se. Nije bilo nikakvih svjetlećih znakova.
«Rekla sam ti,» rekla je Noor.
Buffy ju je ignorirala i progurala se do glavnog ulaza – to jest do mjesta gdje je trebao biti glavni ulaz. Sada je tu bio samo zid. Nastavila se kružno kretati, prema stražnjem ulazu. Ni njega nije bilo.
«Čudno,» rekla je. «Ali ništa strašno. Ne želim otići pa mi ne treba izlaz.»
«Da, trebaš ga.» Buffy se okrenula i ugledala Frances iza sebe. Držala je veliki, starinski ključ. «Ako nema izlaza kako ćeš upotrijebiti ovo?»
«Hm, uteg za papir?» predložila je Buffy.
Frances je okrenula očima. «Pa dobro, onda te nećemo pustiti vani.»
«Morate,» rekla je Buffy. Nije htjela izaći, ali bilo je važno da može, ako hoće -- « Morate!»
Frances joj je okrenula leđa. Potrčala je za njom. «Frances!»
Buffy se naglo probudila, gotovo sigurna da je naglas zazvala svoju Čuvaricu. Ime joj je još odjekivalo u ušima.
Angel ju ranije nazvao. Govorljiv kao i obično, samo joj je rekao da se za ophodnju sastanu u knjižnici. Osim toga, ako se zanemari još jednu uzbudljivu vježbu streličarstva i modni sastanak Ubojica, dan je bio prilično prazan.
Čudno je što sad ima toliko vremena na raspolaganju. Prije (kako se njoj činilo) samo nekoliko tjedana je izgledalo da pritisak nikad neće popustiti. Rano ustajanje da Dawn napravi doručak i odveze je u školu – pokušavanje plaćanje računa i sređivanje kućnog budžeta (ali obično telefoniranje Gilesu ili Anyi dva tri-puta na sat da joj pomognu) – čišćenje kuće –odlazak na predavanja sa zakašnjenjem, cijelo vrijeme niječući da će morati odustati od koledža – i na kraju kolac u ruku i pravac na groblja.
Tada se činilo tako teško. A sada bi sve dala da se vrati bar jedan dan.
Buffy je čvrsto zatvorila oči. Bolje se nosila s tim, ali kad god bih se sjetila svih - kako je zdravo za gotovo uzimala čudo kad bi podigla slušalicu i čula Gilesov glas --
Potresla je glavom i ustala sa kauča. Podigla je slušalicu prije nego se sjetila da ne zna ničiji broj – ali začula je zujanje i 'klik!' i ženski glas ju je upitao, «Koja linija?»
- Enda May – pomislila je Buffy. «Uh, Frances Keeling, molim.»
Frances je digla slušalicu; zvučala je iznenađeno šo joj se Buffy javlja. «Je li se nešto dogodilo?»
«Nije. Mislim jest, ali ne u smislu upomoć-trebam-hitnu-pomoć. Shvaćaš?» Nakon kratke stanke Buffy je nastavila. «Nemoj odgovoriti. Samo sam s tobom htjela razgovarati o nečemu.»
«O čemu to?»
«Trebam posao.»
«Buffy – tvoje dužnosti su najvažnije -- »
«Moje dužnosti zauzimaju najviše četiri do pet noćnih sati. Trebam nešto za raditi preko dana. Mislim ne puno radno vrijeme, ali sigurno mogu nekako pomoći.»
«To je pohvalna namjera, Buffy,» rekla je Frances sa tonom iskrenog odobravanja. «Ali moraš čuvati svoje vrijeme i snagu. Posvetiti ih onome što je najvažnije. To je ubijanje demona.»
«Pošašavit ću od gledanja u zidove po cijele dane,» rekla je Buffy. «Mislila sam da bih mogla pomoći u treningu mogućih Ubojica. Nisam baš naučena na to, ali mogu ih voditi kroz vježbe -- »
«Ne, Buffy,» rekla je Frances i sada je zvučala malo šokirano. «Tvoje slobodno vrijeme je znak časti. Važno je da nisi opterećena svakodnevnim brigama. Uživaj u tome. Sigurna sam da ćeš se naučiti nakon nekog vremena.»
Mnogo kasnije, dugo vremena nakon što je Frances poklopila slušalicu, Buffy je još stajala i mislila o svakodnevnim brigama.
_______________________________________________________________________________
Buffy je polako ušla u knjižnicu gledajući oko sebe. Na njeno iznenađenje, izgledalo je prilično poznato – drvene police, stare knjige i njihov stari miris, stolice i stolovi za čitanje. Rasvjetljenje je bilo jako i hladno kao i u cijeloj Nastambi (osim Angelovog stana). Zaključila je da osim toga knjižnica izgleda prilično udobno. «Angel?» zazvala je.
«Znaš, neki ljudi šapću u knjižnicama.» Buffy se okrenula i ugledala Angela kako malo dalje sprema neke knjige na police.
«Previše si kradomičan,» rekla je malo tiše. «Oprosti zbog vikanja - nisam naučena na knjižnice koje i drugi ljudi upotrebljavaju. Mislim u smislu da dolaze po knjige.»
«Onda bi se ovdje trebala osjećati kao kod kuće,» rekao je Angel. «Bojim se da u Vijeću ni ljubav za knjige nije ono što je nekad bila.»
«Znači samo ti još kopaš po knjigama?» rekla je Buffy. «Gdje je knjižničar?»
Angel se nasmiješio. «Gledaš ga.»
«Zezaš se.» Kad je Angel odmahnuo glavom, Buffy naglas nasmijala. «Ideš Gilesovim stopama do kraja, ha?»
«Sigurno bi ga zabavila ironija» rekao je Angel. «Nakon - nakon onoga prije četrdeset godina trebao sam nešto drugo da zaslužim svoje mjesto ovdje. Poznajem kolekciju; oko polovica ovih knjiga su nekad bile moje. Tako su me postavili ovdje.»
«Samog sa knjigama.»
«Uglavnom. Ne smeta mi.»
Buffy se nasmješila i došla uz njega u uski prolaz među policama. «Danas sam se pokušala zaposliti.»
«Uz ubijanje? Kladim se da nisu bili oduševljeni.»
«Šteta što se nisi kladio jer bi dobio. Nadala sam se da će mi dopustiti da treniram mlade cure. Moguće Ubojice.» Angel se oneraspoložio i Buffy se namrštila. «Angel? Što je?»
«Ništa,» rekao je. «Samo - ja sam to radio. Prije pedeset ili šezdeset godina.»
«Zašto si prestao? Nije ti se sviđalo?»
«Volio sam to raditi, ali nisam baš uzor kakav Vijeće želi,» rekao je Angel. Ubacio je knjigu na mjesto s muklim udarcom i okrenuo se prema njoj bez traga maloprijašnjeg razočaranja na licu. «Jesi li spremna za polazak?»
Buffy je zaustila da se vrati na prijašnju temu, ali ju je prekinuo zvuk otvaranja vrata. Angel je bio iznenađen. «I naravno baš danas je ispalo da lažem jer je netko došao,» rekao je. «Mogu li vam po --»
Glas mu je utihnuo kad pogledao preko Buffy; okrenula se i ugledala Sumiko. Gledala ih prilično sumnjičavo, ali na njeno olakšanje nije imala nikakvo oružje. Znači, nije ih došla poubijati.
Buffy je glasno dahnula. «Hej, stani malo! Angele, znaš li japanski?»
Nada je brzo nestala kad je odmahnuo glavom. «Znao sam samo nekoliko korisnih izraza. Ne sjećam ih se više.»
«Mislila sam da si proveo mnogo vremena na Dalekom istoku.»
Sumiko je s neugodom premještala težinu s noge na nogu. I dalje ih je oprezno gledala.
«Ako želiš da govorim kantonski, mandarinski ili korejanski mogu ti pomoći, ali proveo sam samo par tjedana u Japanu. Oprosti – oh, čekaj. Pričekaj.»
Angel se provukao uz Buffy i otišao dublje u knjižnicu. Gotovo odmah se vratio noseći par starih knjiga u rukama. «Nikad nisam pomislio da će itko trebati ove -- »
Buffy je primjetila da su naslovi na japanskom. Vidjela je shvaćanje u Sumikinim očima kad je posegnula prema njima. «Odlično, Angele.» rekla je kad je Sumiki dodala knjige. «O čemu su?»
«Bog zna. Vjerojatno povijest Ubojica, ali može biti bilo što – o ljekovitim biljkama, proročanstva -- » Angel se ponovo zaustavio pa pogledao u Sumiko. «Zašto si došla ovdje?» upitao je kružno pokazujući na prostoriju pa pokazujući prstom u nju i na kraju uputivši upitan pogled. «Što želiš?»
Improvizirani jezik znakova je upalio. Sumiko je dlanom potapšala svoja prsa. Buffy je bila zbunjena, ali izgleda da je Angel odmah shvatio. Požurio je u udaljeni dio knjižnice. «Dobro, za one koji nikad nisu pobjedili u pantomimi, što se događa?»
«Mislim da je došla zbog ovoga» Angel je odgovorio glasom prigušenim policama između njih. «Po bilješke o sebi. Po dnevnike njenog Čuvara.»
«Zar to nema njen novi Čuvar?»
«Vjerojatno ima pristup digitalnim verzijama,» rekao je Angel. «Ali ja imam orginale.»
Vratio se noseći nekoliko tankih knjiga vezanih izbljedjelom crvenom vrpcom. Sumikin izraz se promjenio čim ih je ugledala; Buffy je vidjela prepoznavanje, tugu, uzbuđenje –
Sumiko se približila i brzo odložila japanske knjige na stol. Ispružila je ruke i gotovo s obožavanjem prihvatila dnevnike. Odloživši ih na stol, privukla je stolicu, sjela i odvezala krhku vrpcu.
Buffy se približila i s Angelom pogledala preko Sumikinih ramena.
Rukopis je bio fin i izvijen, elegantni krasopis starog doba. Gotovo je sve bilo pisano na engleskom, ali primjetila je čudna japanska slova tu i tamo. Naglas je pročitala potpis: «Tobias Earnshaw.»
Sumiko se trgla na ime - vjerojatno par riječi na Engleskom koje poznaje - i podigla je pogled prema njoj. Oči su joj bile pune suza.
Buffy joj je stavila ruku na rame. «Hej. Žao mi je. I - i meni nedostaje moj Čuvar.»
Sumiko ju je gledala još par trenutaka pa pogledala Angela. Nakon trenutka, pognula je glavu u polunaklonu.
Angel je uzvratio naklon. «Uzmi ih ako hoćeš,» rekao je pokazujući na knjige pa na vrata. «Koliko god dugo želiš.»
Sumiko se nije pomakla. I dalje je sjedila, prstima nježno prelazeći preko ispisanih riječi. Buffy je dotakla Angelovu ruku. «Hajdemo.»
______________________________________________________________________________
Angel prvi iskočio iz vozila, provjerivši okolinu prije nego se odmaknuo da Buffy može izaći. «Prilično je mirno. Čudno. Zapadni dio ima prilično lošu reputaciju.»
«Možda su negativci pobjegli kad su čuli dolazak cisterne.» Buffy je dobacila.
Angelu nije bilo duhovito. «Buffy, ne želim da po mraku na noge ideš više od kilometra. Draže mi je da upozorimo nekoliko demona nego da te uhvate nespremnu.»
«Zaboravila sam koliko se ponašaš zaštitnički» rekla je Buffy provjeravajući svoja oružja. Angel je bio naoružan samo samostrelom. «A ti si zaboravio da ne trebam zaštitu.»
Ozbiljno ju je gledao zaljučavajući vrata i predala se uzdišući. «U redu. Ići ćemo vozilom na izlete. Ali Frances ima pravo. Nismo ovdje da čuvamo jedno drugo. Ovdje smo da ubijamo nešto. Pa idemo onda naći nešto za ubijanje.»
«Može,» rekao je Angel.
«I nemoj reći Frances da sam rekla da je u pravu.»
«Nikad.»
Iako Buffy to ne bi priznala ni u snu, primjetila je godine neaktivnosti kod prve borbe. Angelovi refleksi su bili spori; instinkti mu nisu bili tako oštri kakvi bi trebali biti. Prvog demona je sravnila uglavnom sama. Ipak već kod trećeg je vidjela da mu se sve vraća; primjetio je vampira i sprašio ga u par sekundi. «Uživao si u tome, zar ne?» rekla je.
«Ne koliko bih uživao u pravoj borbi,» rekao je Angel. «Misliš da se pravila Vijeća o načinu borbe odnose i na mene?»
Buffy je napravila grimasu. «Ako se ja ne smijem zabaviti, ne smiješ ni ti. Traži dalje. Možemo imati bolji rezultat od ovoga.»
«Na zapovijed,» rekao je nimalo nesretno.
Nakon nekoliko minuta, Buffy je osjetila vampira u blizini i signalizirala Angelu. Brzo su otišli naprijed da pogledaju u sljedeću ulicu.
Buffy je provirila iza ugla i ugledala vampira, niskog mršavog tipa u zelenoj jakni, kako bezbrižno hoda ulicom. U jednoj ruci je držao veliki čekić opakog izgleda. U drugoj veliki čavao opakog izgleda.
«Ne želim razmišljati što namjerava raditi s tim,» Angel je prošaptao.
«Nije Bob Villa,» odgovorila je Buffy.
Vampir je otišao do zabarikadiranog prozora napuštene zgrade. S dva prsta je posegnuo u jaknu -- Buffy se napela spremna na sve --
Vampir je stavio plakat na drvo, namjestio čavao pri vrhu i zabio ga udarcem čekića. Promotrio ga je na trenutak i onda očito zadovoljan produžio svojim putem. Buffy je vidjela vrhove više postera kako mu vire iz džepa jakne.
Pogledala je Angela koji je slegnuo ramenima. Čekali su šuteći nekoliko trenutka pa otrčali do postera.
Angel je došao prvi i otrgnuo ga sa zida. «Što piše?» upitala je Buffy.
Angel je naglas pročitao. «Predstavljamo vam najnovije tragične i komične predstave čuvenog kazališta g. Keana. Početkom sljedeće subote vidjet ćete: veličanstvenu 'Oluju' - poznato djelo Williama Shakespeara. Gledajte kako pada kiša! Osjetite kako pušu vjetrovi! Čudite se groznoj Kalibanskoj zvijeri i divite se prekrasnom stvorenju Arijelu. Šale i pošalice na početku večeri i plaćanje cijene ulaska. Svi bi trebali prisustvovati ovom čudesnom događaju. Pratnja do kuće osigurana. Sljedeći mjesec: 'Čarlijeva teta.'»
«Hoćeš reći da taj tip – postavlja predstave?»
«Naravno,» rekao je Angel sa malim smješkom. «Naravno da to radi. Čuo sam za takve stvari i prije – trebao sam shvatiti.»
«Zašto bi itko išao gledati vampirske glumce? Mislim tko će ostati živ nakon predstave? Ili je to zabava samo za vampire?»
«Vampiri ne trebaju pratnju kući,» Angel je rekao. «Ne znam znam zašto bi ljudi išli na to, ali sigurno ih pušta na slobodu na kraju.»
«Zašto bi to učinio?» rekla je Buffy gledajući jednostavni, rukom pisani poster.
«Vidjet ćemo.»
Buffy se htjela usprotiviti njegovim zaključcima, ali se onda zapitala: - Bi Spike išao na tu predstavu? Išao bi. – pomislila je. – Kvragu i Cordelia bi išla. - «Dobro, nije samo jezivi vampir gospodar, nego je i egomanijak,» rekla je.
«Te osobine obično idu zajedno,» rekao je Angel.
«Plakat ne govori gdje je kazalište.»
«Mislim da znam gdje,» rekao je Angel. «Možemo u knjižnici naći točnu adresu i pogledati na noć otvaranja. Ako je Kean otvorio posao gdje mislim da jest mogli bismo okupiti sve Ubojice i možda ga se konačno riješiti.»
«Kako znaš gdje je?»
«Mnogo saznaš kad imaš oko 600 godina.»
«Opet ti i tvoja tajanstvenost,» rekla je Buffy.
****
|
