5. poglavlje - Ono što preživi
Feniks gori
(Phoneix Burning)
by Yathzee
PETO POGLAVLJE – ONO ŠTO PREŽIVI
“Angel?” ponovila je Buffy drhtavim glasom. “Angele, zar me ne prepoznaješ?”
Angel je prošaptao nakon duge stanke, “Buffy? To -- to ne možeš biti ti --“
“Jesam, to sam ja,” rekla je. “O, Bože kako si se ti našao ovdje?”
U Vijeću je sad vladala ludnica, ljudi su vikali, pokazivali, razgovarali. Starac u povišenoj stolici je digao ruku valjda tako pozivajući na tišinu, ali nitko nije obraćao pažnju.
Buffy je čula kako je jedna žena u blizini šapnula, “Misliš da je to ONA? Vratili su onu koja je --“
“Tišina!” Konačno je viknuo starac i prostorija je utihnula na to. Buffy je pogledala iza sebe; ostale četiri Ubojice su utrčale iza nje. Zurile su u nju sa neprikrivenim šokom. Frances je doslovno zinula od zaprepaštenja.
Angel ju je ispitujuće gledao dugi trenutak, a onda odmahnuo glavom kao da se budi. “Markwithe, što ste to učinili?” rekao je čovjeku iza nje.
“Čak i sad sumnjate u mene,” rekao je Markwith. “Čak i sada kad sam vam dao najveći dar koji sam mogao dati. Zar nema kraja vašoj paranoji?”
“Znali ste,” rekla je Buffy. Iako nije vikala, glas joj se čuo u cijelom amfiteatru. “Cijelo vrijeme ste znali za mene i Angela i niste mi rekli da je ovdje. Zašto mi niste rekli?”
“Ponovo ste zajedno,” rekao je Markwith. “To je najvažnije --“
“Ne, nije,” rekla je Buffy. Stisla je šake. “Samo zbog toga sam ovdje, zar ne?”
Markwith je oklijevao i Buffy se stisnuo stomak. “Tako je. Niste me izabrali jer sam vješta, pametna, brza ni ništa slično. Izabrali ste me samo zbog Angela.” Pogledala je Angela i vidjela njegov napet, uznemiren izraz lica. Suzila je oči kad je ponovo pogledala Markwitha. “I to nije trebao biti dar. Ja nisam dar dođavola --”
“Dosta je, Buffy!” rekla je Frances. Izgledala je kao da će se raspasti ako doživi još koji šok, ali je nastavila govoriti. “Duguješ život Aaronu Markwithu.”
“Aha, napravio mi je veliku uslugu,” rekla je sarkastično Buffy.
“Angele, je li to ona?” upitao je starac. “Ubojica zapisana u tvojoj prošlosti?”
Angel je polako kimnuo. “Ako je ovo stvarno ona, stvarno Buffy -- da, Ishake, ovo je ona.”
Buffy se okrenula prema njemu. “Kako misliš, stvarno Buffy?” uzvratila je. “Naravno da sam stvarno ja! Angele, zašto mi ne vjeruješ? Mislim, ja vjerujem tebi, a kako mogu znati da si ti stvarno ti? Nisam ja ovdje sa čudnom, novom kosom na vojnički jež i Obi-Wan Kenobi odjećom.”
“Mislim da je to ona,” rekao je Angel.
“A ovo su ostale Ubojice?” rekao je starac.
“Da, Ishake,” rekao je Markwith sa očitim olakšanjem. “Naše ostale ratnice.”
“Nismo sve potpuno lude,” javila se Agatha.
Sky je sjela na svoje sjedište izgledajući kao da želi nestati.
Svi ostali su sada gledali druge Ubojice dok ih je Markwith predstavljao ili se bar pretvarao da to radi. Buffy je gledala Angela. Uvijek je bilo teško pročitati što misli, ali sada mu je izraz bio zagonetniji nego inače. Motrio ju je bez riječi, ozbiljna lica. Napokon je prošaptala, “Angele, ovo sam stvarno ja.”
“Sada to znam,” odgovorio je jednako tiho.
“Pa kako možeš samo stajati tu? Kako ti nije stalo --”
“Stalo mi je, Buffy,” rekao je Angel. “Oprosti. Prošlo je mnogo vremena i ovo – trebat će mi neko vrijeme da se naviknem --”
“Ali Bože, Angele, bila sam tako -- tako uplašena i mislila sam da nikad više neću vidjeti nekoga koga sam voljela, a ti ne želiš ni --”
“Buffy, slušaj me,” rekao je još tiše i napetije Angel. “Mnogo toga se događa ovdje. Brzo ćeš shvatiti. Sada moramo biti vrlo oprezni. Oboje.”
Buffy je duboko udahnula. “Onda ostajemo hladnokrvni?”
“Čim ovo završi, razgovarat ćemo,” rekao je Angel. Nakon stanke joj je oklijevajući stavio ruku na rame. “Obećajem.”
Težina njegove ruke ju je umirila više nego što je očekivala. Buffy je kimnula i okrenula mu leđa, gledajući prema kolegicama Ubojicama, ali ostala je stajati uz njega.
Markwith je govorio o Xiaotinginim postignućima -- nešto o Velga demonima i vatrenim prstenovima -- i Xiaoting je podigla glavu. Agatha i Noor su stajale okrenute prema Ishaku. Agatha je stajala gotovo u stavu pozor dok je Noor imala prekrižene ruke preko prsiju. Ali Sumiko je zurila u Buffy – Zapravo ne, - Buffy je shvatila, - Gleda Angela. - Izraz joj se mjenjao iz zbunjenosti u nešto mračnije. Nešto opasno.
Sumiko je skočila naprijed na drvenu ogradu koja je okruživala unutrašnji krug Vijeća. Zamahnula je šakom prema dolje slomivši ogradu i uspravila se držeći improvizirani kolac. “Ne, nemoj!” uzviknula je Buffy, šireći ruke ispred Angela da ga zaštiti.
Xiaoting je potrčala i uhvatila Sumiko za ruku. “Sumiko, nemoj,” rekla je. “U redu je.”
“Ovo je Angel. On nije kao ostali vampiri. Nikog ne bi ozlijedio,” rekla je Buffy. Znala je da Sumiko neće razumijeti riječi, ali nadala se da shvatiti nešto iz tona glasa ili izraza njenog lica. “Nije opasan. Zato je ovdje. Svi to znaju.” Zastala je pa pogledala Angela. “Svi znaju da si vampir, zar ne?”
“Tako je, Sumiko,” rekao je Markwith, glas mu odjekujući u dvorani. “Svi smo čitali o Angelovoj dobroti. Osjećamo se potpuno sigurni u njegovoj prisutnosti. Zar ne?”
“Vi se ne morate bojati Angela,” rekla mu je Buffy.
“Nemoj Buffy,” promrmljao je Angel. “Ne ovdje i ne sada.”
Sumiko se polako spustila sa ograde i vratila se na svoje mjestu u središte kruga. Nastavila je netremice gledati Angela.
Ishak je ponovo digao ruku. “Za dva dana ćemo predstaviti Ubojice na javnom sastanku. Ne odobravam vaše metode, Markwithe, ali možda će dobro doći iz njih.”
Markwith se uspravio, ali nestao mu je sjaj iz očiju kad je Ishak nastavio. “Upozoreni ste, Markwith. Sa razlogom održavamo red u Vijeću. Ne kršite ga više.”
Ishak je spustio ruku i njegova stolica se spustila na razinu uz zemlju. Angel je krenuo prema njemu. “Gdje ideš?” rekla je Buffy.
“Radim sa Ishakom,” rekao je Angel. “Obično poslije idem s njim raspraviti što se dogodilo.” Buffy se ugrizla za usnu i Angel je brzo dodao, “Ali sad ću mu samo reći da moram razgovarati s tobom. Pričekaj ovdje, u redu?”
“U redu,” rekla je Buffy. Sjela je na obližnju stolicu i pogledala po prostoriji. Grupe Čuvara su ustajale i kretale se prema vratima, šapćući, pokazujući i gledajući nove Ubojice -- ali najviše nju. Čula je jednu stariju ženu kako govori, “Pa ovo je bilo manje dosadno nego obično.”
Buffy bi se namješila, ali iznenada je shvatila koliko je iscrpljena i uznemirena. Ponekad se tako osjećala nakon ubijanja; posljedice od adrenalina i osjećaja koje je trebala u borbi.
Sky je odbijala ljude koji su htjeli razgovarati s njom i žurila prema izlazu. Ostale četiri Ubojice je okupio Markwith iako je izgledalo da su napetije prema njemu nego prije; Noor nije ni pokušavala sakriti svoje neprijateljstvo. Sumiko je poslušno išla za njim, ali stalno se osvrtala prema Angelu. Kretala se napeto, još uvijek spremna na napad.
Angel je brzo prišao Ishaku i nekoliko trenutaka razgovarao s njim. Unatoč gužvi ljudi i što se činilo da dosta njih želi odmah razgovarati sa Ishakom, nitko od njih se nije htio puno približiti Angelu. Buffy je primjetila da se nitko čak ne želi ni okrznuti o njega i rijetki su ga izravno gledali. Činio se tako dalekim od svih. Dalekim od nje.
Spustila je lice u ruke. Kad je dvorana utihnula, suze su joj ponovo bile u očima. Čula je da se Angel vraća i kad je podigla pogled stajao je uz nju, bezizražajna lica. “Sada smo sami,” rekla je Buffy. “Ne moraš se suzdržavati od tople dobrodošlice.”
“Buffy, molim te,” rekao je Angel malo blažim glasom – sličnije glasu kojeg se sjećala. “Znam da ti je sigurno užasno teško. Ali meni je teško vjerovati, čak i sada.”
“Znam,” rekla je. “Ne znam što radim ovdje. Znam da ne pripadam u ovo vrijeme. Sve je pogrešno i kad sam te vidjela, na trenutak sam mislila da ćeš sve popraviti. Ali ti si sav --” Buffy ga je pogledala u lice i nešto njene ljutnje se pretvorilo u strah. “Angele, sjećaš li me se uopće? Mislim, stvarno sjećaš?”
“Prošlo je 350 godina,” polako je rekao Angel. “Nikad te nisam zaboravio Buffy, ali ponekad si mi se činila -- tako -- nestvarna. Kao da sam te sanjao. Tu zlatnu djevojku koja me voljela i spasila i rekla mi da se nastavim boriti. I zvuči kao san, zar ne?”
“Onda sam nekakva mutna slika iz prošlosti. Ni za tebe više nisam stvarna osoba.”
“To nije istina,” rekao je Angel sjedajući na stolicu uz nju. “Neke dane nikad ne zaboraviš, trenutke pamtiš. Čak i nakon tri stoljeća.”
To je već zvučalo kao Angel kojeg je poznavala i pogledala ga je s nadom. Ali i dalje je bio udaljen -- u duhu, ako ne tjelesno. Imao je obranbeno pognuta ramena prema naprijed i bio je napola okrenut od nje. Zagrlila se oko pasa. “Zašto ti onda nije drago što me vidiš?”
Angel je šutio neko vrijeme, razmišljajući što da odgovori. Buffy ga je promatrala dugo vremena. Naravno, lice mu je bio isto, ali je zbog nečega izgledao drukčije. - Možda zbog ekstra kratke kose, - pomislila je. Zbog nje je u isto vrijeme izgledao ozbiljnije i ranjivije.
Napokon je rekao, “Buffy kad si ušla kroz ona vrata i ponovo sam te vidio --“ Uzdahnuo je i odvratio pogled. “Moram misliti na to zašto si ovdje, a to moraš i ti.”
“Markwith,” rekla je.
“Mrzi me, mrzi što ovdje imam položaj. Ne razumije zašto Vijeće podnosi prisutnost vampira među sobom i nije sam. Mnogo ljudi ne vjeruje Vijeću jer sam ja dio njega. Markwith te doveo da me potrese. Ljudi su mi to već radili i rezultati su bili prilično užasni.”
Buffy se ukočila. “Ljudi su me već vraćali iz mrtvih?”
“Nisu. Nisam mislio na to,” Angel ju je pogledao. “Nećemo igrati Markwithovu igru, Buffy.”
“Onda to je to?” Buffy je malo drhtala. “Hej, drago mi je što te ponovo vidim, super izgledaš, ostanimo u kontaktu? Ili ćemo se praviti da se nikad nismo sreli?” Suze su joj ponovo navirale u oči i bez uspjeha ih je pokušavala potisnuti treptanjem. Ponovo ju je počeo preplavljivati stari očaj, srce joj je bilo ranjeno kratkotrajnom pojavom nade. “Svih koje poznajem su mrtvi, osim tebe, ali ne mogu biti s tobom jer me taj tip Markwith izvukao iz groba da te izludi. Tako ću ići vani boriti se u ratnoj zoni dok me opet ne ubiju. I brzo će me srediti Angele, jer se više ni ne znam boriti.” Grčevito mu se nasmješila. “Misliš da ćeš me brže zaboraviti ovaj put?”
Angel se nagnuo naprijed. “Buffy, slušaj me. Nikad te nisam zaboravio. Nikad. Ali ne sjećam te se ovakve. Znam da te nikad nisam vidio ovakvu.”
“Kakvu?”
“Poraženu.”
Riječ ju je udarila poput pljuske. Buffy je progutala zadnji jecaj. Angel je nastavio: “Ništa te nikad nije pobijedilo, Buffy. Bez obzira koliko izgubila ili koliko te boljelo ili koliko bilo teško nastaviti, nisi odustajala.”
“Nije tako bilo na kraju. Nisi me vidio na kraju. Bilo je drukčije,” prošaptala je.
“Znam,” rekao je Angel. “Ali nisi se promjenila.”
Buffy je brzo uvukla zrak i izravnala leđa. Znala je iz iskustva da je val topline koju je osjećala posuđena hrabrost. Znala je i da je to ponekad dovoljno da preživi do sutra. Ali sutra --
“Možemo li se uopće vidjeti?”
“Neću dopustiti Markwithu da me kontrolira,” rekao je Angel. “To znači da ćemo preuzeti odgovornost nad kontroliranjem samih sebe. Mi -- razgovarat ćemo. Sredit ćemo nešto. Naći ćemo način.”
“Je li?” rekla je Buffy i kad je Angel kimnuo osjetila je mali smješak na svom licu činilo joj se nakon vječnosti. “To bi bilo dobro.”
“Trebao bih razgovarati sa Ishakom,” rekao je Angel ustajući. “I tebe vjerojatno čekaju. Gdje vas je, za Boga miloga, Markwith smjestio?”
Buffy je ustala i počela ga slijediti niz stepenice prazne Komore. “U nekakvi napušteni neboder mnogo jezivih četvrti udaljenog odavde.”
“Premjestit će vas u Nastambu odmah ujutro ako vas ne premjeste noćas,” rekao je Angel. “Dođi k meni sutra navečer. Imat ćemo vremena da se oporavimo.”
Angel je izgledao tako smiren i sabran da se činilo da se nema od čega oporavljati, ali Buffy nije htjela pitati o tome. “I ti živiš ovdje?”
“Svi iz Vijeća žive ovdje. Ovo je vjerojatno jedino zaista sigurno mjesto u Londonu. Možda uopće.”
“Baš smo sretni,” rekla je Buffy i naglo shvatila apsurdnost trenutka. Počela se smijati, slabim, kikotavim smijehom koji je obično označavao da je na rubu.
Angel joj je uzvratio sjenom smiješka. “Sreća voli hrabre.”
Izašli su kroz velika, drvena vrata; Markwith i Frances su čekali. Buffy je gotovo mogla osjetiti hladnoću pogleda koji su razmjenili Markwith i Angel. “Ostali čekaju, Buffy,” Frances je rekla žurno. “Dođi.”
“Imam još nešto obaviti,” rekla je Buffy. “Moram obaviti pljeskanje Aarona Markwitha do krvi.”
“Tako osvježavajuće izravno,” rekao je Markwith sa tonom iskrenog humora. “Kasnije ćemo razgovarati o ovome, Buffy.”
“Dajte mi jedan dobar razlog da pođem s vama.”
“Buffy,” rekao je Angel upozoravajućim tonom. Buffy ga je pogledala, kratko kimnula i počela brzo hodati niz hodnik. Markwithu i Frances je trebalo nekoliko metara da je sustignu.
“Angel ti pokušava reći da mudro biraš svoje bitke,” rekao je Markwith u hodu. “U tome je u pravu. Samo se nadam da ćeš mudrije birati svoje neprijatelje od njega.”
“Angelovi neprijatelji su moji neprijatelji,” rekla je Buffy. “Pa izgleda da su već izabrani za mene.”
Ušli su u lift i počeli se spuštati prema prizemnoj garaži. “Odana si,” rekao je Markwith. “I mislim da ga još voliš. Tvoja odanost Angelu bar govori dobro o tvom srcu.”
“Što onda govori o vama to što ga mrzite?” Buffy je uzvratila.
“Mnogo toga,” rekao je Markwith. “I mislim da je sve dobro.”
Vrata lifta su otvorila i ugledala je vozilo, četiri očito užasnuta Čuvara i četiri Ubojice koje su gledale u nju i Markwitha sa pomiješanim izrazima sumnje i znatiželje. Buffy je iskoristila priliku da se udalji od Markwitha; bila je opasno blizu da ga udari. “Angel nije kao ostali vampiri. Zar to dosad niste shvatili? Ishak mu vjeruje. Zašto vi to ne možete?”
“Ishak je sentimentalni starac --“ Markwith se zaustavio. “Buffy, budi iskrena sa mnom. Budi iskrena sa sobom. Je li Angel uvijek bio vrijedan povjerenja kako govoriš? Je li uvijek bio stabilan? Zar nije u vremenu kad si ga poznavala, jednom postao opasnost za tebe? I za ljude oko tebe?”
“Ako imate svoje podatke,” rekla je polako Buffy, “znate odgovor na to. Ali to ne znači --”
“Da će se to ponoviti? Iskreno se nadam da neće, ali meni nije dovoljna nada. Ja djelujem.” Markwith je sjeo u vozilo tako prisiljavajući Buffy da sjedne unutra da bi mogli nastaviti raspravu. Nakon kratke pauze drugi su ih slijedili, ali nastavili su šutjeti. “Angel je uvjeren da mu svatko drži spreman kolac iza leđa čim ga oduševljeno ne prihvati. Nikad ne bi ni pretpostavio da su moje nakane dobronamjerne.”
“Dobronamjerne?” rekla je zaprepašteno Buffy.
“Priča govori da si ti razlog što se Angel uopće pridružio našoj borbi. Njegova inspiracija, moglo bi se reći. Ali čudan je u zadnje vrijeme. Šutljiv, tajnovit, nepristupačan --- mislim i više nego inače. Njegovo ponašanje je privuklo pažnju. Nisam ja jedini koji se boji da bi ponovo mogao postati opasan. Planirali smo ovaj projekt i pomislio sam zašto mu te ne bismo vratili? Ako je itko sposoban stabilizirati ga, to si ti.”
Buffy je postrance pogledala Markwitha dok je vozilo brujalo u pokretu. Objašnjenje je bilo logično. Čak je na neki način bilo i kompliment. Ali nije se sve slagalo. “Zašto mi onda niste rekli?”
“Nisam ti htio poticati nadu,” glatko je odgovorio Markwith. “Napokon, prošlo je tri i pol stoljeća, zar ne? Nisam bio siguran hoće li te dočekati otvorenih ruku. Drago mi je da sam bio u krivu.”
Buffy nije rekla ništa više cijelim putem.
__________________________________________________________________________________________________
Sve su šutjele dok i zadnji Čuvar nije otišao iz sobe Ubojica. Čim su se vrata zatvorila –
“Vampir? Bila si zaljubljena u vampira? Kako je to moguće?”
“Kako strašno šokantno! Mislim za tebe, draga --”
“Ne mogu vjerovati da si ti cura iz Angelove prošlosti!”
Xiaoting je rekla ovo zadnje i Buffy se okrenula prema njoj. “Što? Znala si za nas?”
“Pa, znala sam za Angela,” rekla je Xiaoting. “Vampir u Vijeću? To je tema koja se ne iscrpljuje tako lako. Čak sam ga jednom i srela kada me moja Čuvarica dovela u posjet u London. Činilo se tako uzbuđujuće skandalozno.”
“Moj Čuvar to nije spominjao,” rekla je Noor.
“Nije ni moj,” rekla je Agatha. Sumiko ih je ignorirala i presvlačila se u odjeću za spavanje.
“Nije bio na našoj strani u tvoje vrijeme, Agatha,” rekla je Buffy. “Kad smo kod toga, ni u moje vrijeme nije bio član kluba obožavatelja Vijeća Čuvara.”
“Ali pridružio im se zbog tebe,” rekla je Xiaoting. “To je tako odlična priča. I ne mogu vjerovati da si ti prelijepa djevojka o kojoj su stalno govorili.”
“Pravit ću se da nisi rekla ovo zadnje,” rekla je Buffy. “Što si čula? Reci mi.”
Xiaoting je u skoku sjela na svoj krevet i čvrsto zagrlila jastuk; Agatha i Agatha su sjele blizu nje da je mogu čuti. Buffy se smjestila uz uzglavlje kreveta i pomislila – Ovo je kao sestrinstvo u bizarnom svijetu. –
“Pa po priči Angel je bio proklet dušom prije dosta stoljeća.”
“Zasad točno,” rekla je Buffy.
“Onda ima dušu?” upitala je Noor. Kada je Buffy kimnula, vidljivo se opustila. Agatha se i prije smiješila Buffy, ali sada je osmijeh postao iskreniji. “Ovo je svejedno vrlo čudno,” rekla je Noor.
“I ja sam to nekad mislila,” rekla je Buffy. “I onda sam shvatila da je sve u vezi sa ljubavi vrlo čudno, pa ne smiješ biti cijepidlaka.” Noor i Agatha su na to istovremeno rezignirano uzdahnule. Xiaoting je okrenula očima.
“Mogu li nastaviti priču? Dobro, onda. Angel jednog dana sretne Ubojicu.” Xiaoting je ispružila ruke prema Buffy kao da je predstavlja publici predstave. “Unatoč tome što je on vampir, a ona Ubojica, oni se ludo zaljube. On se zakune da će se boriti uz nju. Nakon njene tragične smrti on se zavjetuje da će nastaviti rad koji su počeli zajedno. Nakon što je njen Čuvar preuzeo vodstvo Vijeća --”
“Giles je postao glavni u Vijeću?” Buffy je rekla u nevjerici.
“Valjda,” rekla je Xiaoting. “Kako bilo, Angel je onda počeo pomagati Čuvarima. S vremenom su se naučilli na vampira među svojim redovima.”
“Markwith se nije naučio,” naglasila je Noor.
“Markwith pokušava pomoći,” rekla je Xiaothing. “Koliko loš može biti? Opet je spojio vas dvoje, zar ne?”
“Valjda,” rekla je Buffy. Još nije znala što da misli o Markwithovom objašnjenju – ili njegovom upozorenju o Angelu.
“Ako je on tvoj dragi, Buffy, onda vjerujem tvojem sudu,” rekla je Agatha. “Ali -- stvarno -- vampir?”
Buffy ju je ljutito pogledala, ali izdao ju je njen uobičajeno brz jezik i samo se zacrvenila.
“O, ne, ne, molim te nemoj se uvrijediti!” molila je Agatha. “Samo sam mislila da je čudno. I mislim, na neki način tužno. Znati da se nikad ne možete vjenčati.”
“Vjenčanje,” rekla je Buffy. “Nisam mislila tako daleko. Nije imalo smisla.”
“Kako nisi?” rekla je Agatha sa rumenilom na svojim blijedim obrazima. “Ne želim biti neskromna, ali kad sam srela Ronalda --- pa, dosta sam razmišljala kako je kad si u braku.”
Xiaoting je digla obrvu. “Ne moraš čekati do braka, znaš.” Agatha je dobila tamno crvenu boju.
“Kraj rasprave,” rekla je Buffy. Razgovor je počeo skretati prema bolnom području. “Sutra se selimo. Mogli bismo na spavanje.”
“Da, moramo toliko toga spakirati,” rekla je Xiaoting sa sarkastičnim smijehom, onda je se s osmjehom počela presvlačiti. “I ti vjerojatno jedva čekaš da budeš sama sa svojim mislima.”
“Jedva čekam da ne djelim sobu sa još četvoro ljudi,” rekla je Noor.
“Zaista iznenađujuće,” rekla je suho Agatha idući u kupaonicu sa svojom odjećom za spavanje.
Buffy je pogledala Sumiko; već je bila pod pokrivačima sa prečvrsto stisnutim očima.
- Sumiko vidi opasnost. Ostali vide veliku ljubavnu priču, - pomislila je Buffy. - Markwith vidi priliku - za dobro ili zlo, ne znam. Angel vidi duha iz prošlosti.-
- Što ja vidim? -
*****
|
