4. poglavlje - Nemrtvi
Samo jedna mala napomena. Sigurno ste svi već to shvatili, ali reći ću za svaki slučaj. Kad napišem 'Ubojica' s velikim 'u' to je prijevod od 'Slayer' mnogo zgodnija i manje uobičajena engleska riječ za Ubojicu vampira. Također kad neka Ubojica vampira govori o 'ubijanju' podrazumjeva se da se radi o 'slaying' tj. ubijanju vampira ili demona, a ne ljudi osim ako ne naglasim drukčije. Eto samo da nekoga ne zbuni. I slijedi novi nastavak...
Mogući nepoznati pojmovi -
- Grateful Dead,Wikipedia - poznati američki rock bend sa utjecajem psihodelije (1965 – 1995) Smatraju ga začetnikom jama
Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee
ČETVRTO POGLAVLJE - NEMRTVI
Kako su se dani vukli, Buffy je počela shvaćati kako ljudi polude.
I prije je govorila da gubi razum, ali nikad nije znala što to stvarno znači. Sada je počela shvaćati.
Možda je izvana izgledala normalno. Ostali je nisu čudno gledali, osim Frances kad je opet bila grozna u streličarstvu. Nisu spominjali da ide na spavanje ranije od ostalih i diže se kasnije, jede manje. Počelo joj je ići bolje sa oružjem, ali nije marila. Ponekad joj se činilo da sve glasove čuje iz velike daljine ili da su joj udovi teški i spori bez snage za pokretanje. - Zatočena sam - mislila je. - U ovom stoljeću koje nisam trebala vidjeti, u ovoj zgradi koja svakim danom sve više sliči na zatvor. -
- Nikog na ovom svijetu nije briga za mene - mislila je. - Za njih ja nisam osoba. Ovdje sam samo da budem Ubojica, a izgleda da ni to nisam više. Gdje je smisao? -
Više nije zamišljala svoje prijatelje kako ih se sjećala - kako se smiju, bore se i žive. Zamišljala ih je kako tiho leže u zemlji, mirni i spokojni. Toliko im je zavidjela da ih je gotovo mrzila, a onda je mrzila sebe što se tako osjeća.
Ostale Ubojice nisu dijelile njene osjećaje; znala je to iako ih nije pitala. One su živjele da budu Ubojice vampira i dok su bile Ubojice, one su imale smisao u životu. Znala je da Xiaoting plače po noći kad se sjeti svoje Čuvarice, čula je Agathu kako moli za dušu svojeg zaručnika u jutarnjoj molitvi. Nakupljena ljutnja Noore je morala doći odnekud. Ali izgleda da im je sve to bilo manje važno od uloge Ubojice. A Buffy nikad nije bilo manje važno što je Ubojica vampira.
Samo je jednom pokušala govoriti o tome.
"Zašto sam ovdje? Bez obitelji i prijatelja, imam osjećaj kao da -- više nemam svrhe."
Sumiko ju je gledala sa zbunjenim izrazom lica. Buffy je prekriženih nogu sjela na pod ispred Sumiko, brišući nadlanicom suze sa obraza. Došla je u dvoranu da bude sama, da osjeti tišinu i mir koji joj je trebao. Umjesto toga je naišla na Sumiko i počela se povjeravati na svoje iznenađenje i Sumikino vjerojatno zgražanje.
"Mislim, skočila sam u taj portal zbog mnogo razloga. Znam da sam htjela sve prekinuti. Završiti sa svime. Ali ne bih se samo tako ubila, ma koliko da je teško, ma koliko sam to željela. Željela sam ih svih spasiti. Znala sam da mogu i bilo je u redu jer nakon toga nikog ne bih izgubila, nikad više. I tako sam skočila da ih spasim. A sad -- čini se da sam ih ubila."
Drhtala je i osjećala kako joj se grče usne dok je pokušavala zatomiti jecanje. "I probudila sam se u ovom mjestu koje mrzim. Mislim, stvarno ga MRZIM. Hladno je i sivo i izgleda da je sve puno vampira koji nas žele ubiti. Tko bi želio biti ovdje? Tko želi ovako živjeti?"
Pogledala je Sumiko koja ju je kao i uvijek gledala sa strpljivim nerazumijevanjem. Buffy je počela plakati. "I vidi kome to govorim. Te-tebi je još gore. Ne razumiješ niti jezik i-i ti si izgubila svoju obitelj i prijatelje, tko god da su bili. Sigurno ti je još čudnije nego meni. Ali ba-bar se želiš boriti. Još si Ubojica vampira. Imaš to. Ja ni to više nemam.O Bože, da sam bar ostala -"
Buffyin glas se prekinuo prije nego je izgovorila zadnju riječ. Presavinula se jecajući dok joj čelo nije dotaklo pod. Nekoliko dugih trenutaka je plakala sve jače i jače, ostajući bez zraka između jecaja.
Tada je osjetila lagan, oklijevajući dodir ruke na svom ramenu. Uskoro je osjetila kako je gladi po kosi. I onda je Sumiko počela pjevati.
Naravno, riječi su bile na japanskom i melodija se nije baš slagala sa Buffynim smislom za glazbu, ali njen glas je bio iznenađujuće mek i lijep, a namjera je bila jasna. Prva ljubaznost koju je osjetila u tom stoljeću.
Iako je nastavila jecati, iznutra se osjetila bolje.
Nakratko.
S vremenom je iskušala druge načine da se uravnoteži.
Zapisano u dnevnik 20.3(ožujak). 2353.
Markwith kaže da ćemo uskoro u javnost. Imat ćemo veliko debitiranje na sastanku Vijeća - izgleda da ih sada ima 200 u Vijeću. Zamisli toliko tvida. Ispričat će se što je koristio crnu magiju da nas oživi i mislim da će to poprilično potrajati, ali on kaže da će biti gotovo za par minuta. Kad nam Vijeće upali zeleno svijetlo moći ćemo ići u ophodnje.
Opet ću se boriti s vampirima. Otkad sam došla ovdje to je jedina stvar koja me veseli. I to me straši.
Jer ne razmišljam o pobjeđivanju.
Zamišljam to sto puta na dan. Očnjake u svom grlu, ruke kako mi lome vrat ili kako padam kroz jedan od onih visokih prozora. Propustila sam cijeli pad zadnji put kad sam umrla, iako sam morala pasti. Pitam se koliko traje dok udariš o zemlju? Ili čak utapljanje -- nije sasvim uspjelo prvi put, ali činilo se dovoljno brzo--
Spike mi je jednom rekao da su sve Ubojice pomalo zaljubljene u smrt. Mislila sam da govori gluposti. Sad se pitam. Način kako stalno o tome razmišljam - sanjarim o tome kao da sam opsjednuta. Kad sam se jednako ponašala u vezi s nečim? Kad sam hodala sa Angelom i zamišljala vođenje ljubavi s njim. Ovo je isti sanjivi osjećaj, te slike u mozgu koje gledam i premotavam, gledam i premotavam, ponovo, ponovo i ponovo i nikad mi nije dosta.
Vjerovala sam da je pogrešno željeti smrt. Sjećam se kako sam vikala na Angela onog Božića kad je snježilo - bila sam tako ljuta na njega što je spreman odustati. Ali ako se osjećao tako loše kao ja sada, možda sam pogriješila što sam mu rekla da se nastavi boriti. Sada sam shvatila koliko je užasan osjećaj kada zaista želiš umrijeti.
Buffy je odložila olovku i namrštila se na papir. - Ovo ne pomaže - pomislila je.
Sve se više činilo da ništa neće pomoći.
*********
"Idemo na sastanak Vijeća u cisterni?" rekla je Buffy.
Ubojice su sa čudom gledale svoj prijevoz - veliko, oklopljeno vozilo za koje je Buffy odlučila da manje sliči cisterni, a više Winnebago auto prikolici iz Pakla. Crne boje, bez prozora i općenito nimalo idealan obiteljski auto. Već je izgubila ono malo vedrine što konačno odlazi iz monotonih soba.
"Ovo izgleda teško," rekla je Agatha. "Koliko konja vam treba za vuču?" Sumiko je zurila u vozilo sa jasnim zaprepaštenjem.
"Trebamo nešto čvrsto. Noć je," rekla je Frances kao da to sve objašnjava.
"Ispričavam se što idemo ovako kasno," rekao je Markwith. "Bilo bi bolje da prvi put vidite grad po danu."
"Osim toga, mislili smo da smo u sigurnom društvu," rekao je drugi čovjek, Noorin Čuvar - tužni mali muškarac koji je izgleda već odustao od povezivanja sa svojom Ubojicom. "Pet Ubojica zajedno? Bit ćemo dobro."
"Otkad su za šetnju ulicama Londona potrebne Ubojice?" promrmljala je Agatha dok su ulazili u vozilo.
"Ne sviđa mi se ovo," rekla je Noor.
"Tebi se ništa ne sviđa," rekla je Xiaoting. Noor se okrenula da joj uzvrati, ali kad je vidjela njeno blijedo lice nije ništa rekla.
Frances je sjela na mjesto vozača bez vidljivog volana i počela pritiskati prstima blago osvijetljenu konzolu ispred sebe. Polako su se počeli kretati prema naprijed i vrata zgrade su se otvorila ispred njih.
Buffy je nakrivila glavu da pogleda vani kroz jedini otvor - prednji prozor. Čim je to učinila, zažalila je.
Ulice su izgledale kao ratna zona. Nikog nije bilo ili bar nikoga tko je želio biti viđen. Prozori su bili razbijeni. Mnoge zgrade su imale napuknute ili srušene zidove. Prošli su kraj nekoliko pocrnjelih zgrada u kojima je možda davno bjesnio požar. Otad su ostale pougljene i urušene. Neke zgrade su bile rasvijetljene i Buffy je mogla vidjeti kroz prozore grupe ljudi stisnute zajedno. Vidjela je vozila po cestama, robusnija nego iz njenog vremena, ali ne tako oklopljena kao njihovo kako stoje napuštena po cesti, širom otvorenih vrata. Na jednom je postrance primijetila tamni trag u obliku otiska ruke.
Frances, Markwith i ostali Čuvari su se ponašali kao da je sve u redu.
Buffy je isprva bila uznemirena, ali ne zadugo. - Znači tako to izgleda - pomislila je. - Mjesto gdje ću umrijeti. Za stalno, ovaj put. -
Napokon su skrenuli za jedan ugao i pred njima se pojavila zgrada koja je iskakala od okolnih tamnih i oštećenih ruševina. Visoka, zadivljujuće ogromna kupola građena od bijelog kamena i jedva označena ratom koji se odvijao oko nje. Svijetla su označavala mnoge razine građevine i ublažavala tamu tihog okruženja.
"Napokon kući," rekla je Frances.
**************
Ostavili su Ubojice u maloj prostoriji nešto niže u hodniku od Komore Vijeća. Ranije tog dana su im rekli da obuku svoju najbolju odjeću koja je Buffy izgledala kao platnena spavaćica. Xiaoting je za tu prigodu svezala svoju tuniku na leđima da pokaže svoje obline, a Agatha je digla svoju blijedo plavu kosu u nekakvu kompliciranu pundžu. Noor, koja nije bila tako oduševljena pripremama, zadovoljila se što je sebe tako omotala tako da je na svoje zadovoljstvo uspjela prekrila i kosu. Iako Sumiko nije shvatila detalje i ona je izgleda pokupila novu energiju; nakon što je cijelo popodne promatrala ostale, pažljivo je presavinula tkaninu tako da se činilo da ima široki pojas oko struka.
Buffy je sjedila uz zid malo dalje od njih. Ona je ostala u istoj odjeći i nije oprala kosu. Činilo joj se kao previše posla.
Unatoč tome što su vidjeli vani činilo se da je Xiaoting odlučila biti vesela. "Ovo je uzbudljivo, zar ne? Da svijet konačno zna za nas?"
Noor je odlučila ne biti vesela. "Mislim da neće biti jednostavno kako Markwith govori."
"Vjerojatno neće," rekla je Agatha. "Ali -- mislim da je to poprilično olakšanje. Prije sam bila tako frustrirana. Po cijele noći sam ubijala demone, a po danu sam se morala praviti da padam u nesvijest ako bi miš pretrčao podom. Biti će lijepo ne morati se pretvarati."
"To nije najbolje," rekla je Xiaoting. "Konačno ćemo primiti naplatu. Sve te godine rada i žrtvovanja i nismo dobili nikakvu nagradu."
"Spašavanje svijeta je dovoljna nagrada," bila je uporna Noor.
"Nađi drugu publiku za taj govor," rekla je Xiaoting. "Radila sam svoj posao u tajnosti i bila sam dobra u njemu, ali bila bi dvostruko sretnija da to drugi znaju i cijene. Dajte! Znate da nam duguju. Ne možete mi reći da vam nije drago će nam bar malo otplatiti dug."
"Ne želim biti uobražena, ali Markwith je rekao da ćemo dobiti toplu dobrodošlicu," rekla je Agatha. "To mi uopće ne bi smetalo."
"Kladim se da će nas kamenovati," rekla je Buffy. "I ne na obožavateljski Grateful Dead koncert način. Na biblijski način."
"Grateful dead," rekla je Noor. "Čudno ime - je li to vampirski kult?"
"Nema veze," rekla je Buffy. "Ali sumnjam da će sve biti šlag i jagode. Da je tako ne bi nas držali u tajnosti."
S tim je uglavnom htjela ušutkati Xiaoting. Već joj je bilo dosta slušanja kako se drugi bolje snalaze od nje. Ali nakon nekoliko trenutaka tišine i ona je počela razmišljati o tome.
"Ne vjeruju jedan drugome," rekla je Noor. "Zaključavaju vrata, boje se jedan drugog. Moj Čuvar mi je rekao da ima lopova čak i tamo gdje stanuju Čuvari. Ako stariji članovi Vijeća nemaju povjerenje ni u ostale Čuvare, kako će onda imati povjerenja u nas?"
"Mislim da malo pretjerujemo," rekla je Xiaoting. "Osim toga, Markwith je rekao nas ne gledaju kao svojinu, ne više--"
"To je rekao Markwith," rekla je Noor. "A on nas je dva tjedna držao zaključane u nekoliko prostorija."
"Da nas zaštiti!" rekla je Agatha.
"Od čega?" rekla je Buffy.
Ponovo su šutjele nekoliko trenutaka. Noor uspravila na noge. "Markwith je otišao pripremiti Vijeće. Mi bismo se trebale pripremiti same."
"Što misliš sa tim?" upitala je Agatha.
"Izađimo odavde. Nađimo njihovu Komoru. Ako ne budemo mogle vidjeti što se događa, slušat ćemo."
"Prisluškivanje," rekla je Agatha sa blagim rumenilo na svojim blijedim obrazima.
"Za nekoga tko se bavio odsijecanjem glava ponekad stvarno znaš biti princeza," rekla je Buffy. "Meni taj plan dobro zvuči."
Noor joj je dobacila odobravajući pogled. - Odlično - pomislila je Buffy. - Slažem se sa neprijateljski raspoloženom paranoičarkom.-
Xiaoting je izgledala kao da će se usprotiviti, ali onda je ustala i otvorila vrata. "Bit će ljuti," rekla je."Ali bit će lakše ako se njihova ljutnja razdjeli na petoro."
Sumiko se oklijevajući uspravila, očito spremna da ih slijedi. Agatha je uzdahnula. "Ovo je sasvim nepotrebno," inzistirala je, ali se i ona pridružila.
Xiaoting je pogledala po hodniku i signalizirala im da je zrak čist. Požurile su nečujnim, lakim koracima. Nikog nije bilo u blizini. U tihoj liniji su zastajale uz svaka vrata - Noor bi se sagnula naprijed i oslušnula, odmahnula glavom -- i nastavili bi do sljedećih.
Sve su uskoro čule -- graju i žamor kao da mnogo ljudi govori odjedanput. "Bingo," rekla je Buffy.
"Blizu su, " rekla je Agatha.
"To sam i rekla," rekla je Buffy.
"Nisi," Noor je rekla sa obnovljenom mrzovoljom."Rekla si još jednu od svojih čudnih, besmislenih riječi."
"Jesmo li došle govoriti ili slušati?" siknula je Xiaoting.
Buffy je prestala hladno gledati Noor kad su se približili velikim vratima. Bio je to staromodni, veliki ulaz s vratima o čvrstog drva. Mogle su čuti i bez da stave uši uz vrata, ali svejedno su se približile. Sumiko ih je samo tužno promatrala.
"Zašto ste mislili da je to potrebno?" rekao je ženski glas s tvrdim Australskim naglaskom.
"Svaki korak koji poduzmemo -- svaki korak koji možemo poduzeti -- da zaustavimo plimu ovog rata je potreban," rekao je Markwith. Glas mu je malo odzvanjao i Buffy se pitala koliko je Komora stvarno velika.
"Mogli smo poduzeti mnoge korake bez uključivanja crne magije," rekao je drugi glas.
"Ali ništa drugo ne bi moglo potaknuti toliko nade u ljudima," rekao je Markwith. "Oni u Ubojici vide svoj spas."
"Ne više," rekla je žena iz Australije. - Čekaj malo - pomislila je Buffy. - Ne žena -- djevojka. "Znam da sam nova u ovome. Ali ako mislite da vam treba više od jedne Ubojice za posao -- "
"Uopće se ne radi o tome, Sky," rekao je Markwith blago. "Nitko ne sumnja u tvoje sposobnosti."
"Zašto ste onda mislili da trebate dovesti druge Ubojice da rade moj posao?"
"Ne budi tako osjetljiva -- " počela je Frances, ali drugi glas ju je prekinuo.
"Pravo Ubojice da govori je sveto," rekao je po glasu veoma star čovjek. "Pustite je da govori."
Australka, Sky - Ubojica vampira je nastavila. "Svi ste mi govorili da će biti bolje kad ljudi završe tugovanje za prijašnjom Ubojicom. Tada prihvatiti će novu. Kako će me sada ikad prihvatiti?"
"Sve će vas prihvatiti," rekao je Markwith.
"Imat će miljenice," rekla je Sky. "I ja neću biti među njima. Rekli ste pet legendarnih Ubojica. Mislite, pet Ubojica boljih od mene."
"Malo perspektive ne bilo loše," promrmljala je Xiaoting.
"Ako mislite da nisam dovoljno dobra da se suočim sa Keanom, dovoljno dobra za posao za koje su me odabrale Više sile -- "
- Opet Kean - pomislila je Buffy.
"Naravno da to ne mislimo, Sky," rekao je stari čovjek. U njegovom glasu je bio jasan ton autoriteta. Buffy se pitala je li on glavni u Vijeću. Quentin Travers 24. stoljeća. - Baš super - pomislila je. "Ovo je učinjeno bez dopuštenja Vijeća. Nismo to smatrali nužnim. Ali -- sada je učinjeno. Ne može biti spriječeno. Moramo izvući dobro iz toga."
Još jedan muški glas se javio. "Onda budimo sigurni da znamo cijelu istinu."
Žamor je ispunio komoru nekoliko dugih trenutaka. Kad su utihnuli, glas je ponovo progovorio. "Znam da ne govorim često u Komori. Svejedno imam pravo na to. I želim da u zapisniku bude što je točno Markwith učinio."
Francesin glas je bio uzrujano visok. "Vratio naše pale junakinje iz mrtvih? Pomogao nam da okrenemo ishod ovog rata?"
"Ubojice vampira se bore u našem ratu i plaćaju užasnu cijenu. Vratili smo tih pet Ubojica iz mrtvih da bi opet umrle za nas. Koliko se moraju žrtvovati? Koliko trebaju patiti? Cijena je previsoka."
Srce joj je lupalo u prsima. Osjećala se tupo, omamljeno i sasvim preplavljeno. Dlanovi su joj postali vrući i znojni na vratima.
"Postoji li previsoka cijena za spašavanje čovječanstva?" rekao je Markwith. "Sumnjam, iako se vi možda ne biste složili."
"Ovo nije vrijeme za jednu od vaših beskrajnih rasprava," rekao je umorno stari čovjek. "I svakako nije mjesto."
"Ovo je pravo vrijeme i pravo mjesto. Markwith iskorištava Vijeće i ja ću reći nešto o tome ako nitko drugi neće."
"Gospodine, mislim da zaboravljate na svoj položaj," rekao je glas, očito iz pozadine.
"Sjećam ga se jednako dobro kao i većina vas ovdje. Ovdje smo da štitimo čovječanstvo, ne da ga zavaravamo. Morali bismo raditi svoj posao radi njega samoga, a ne zbog javne slave."
"Ubojica zabave," promrmljala je Xiaoting. Buffy je otvorila usta da odgovori, ali ništa nije izašlo. Nije mogla naći daha.
"Markwith pokušava skrenuti pozornost ljudi sa borbe svojim kruhom i igrama. Ako ljudi imaju idole da ih vole i obožavaju, zaboravljaju u kakvim su nevoljama. Zar je to sve što možemo ponuditi? Ne bih rekao."
"Vrijeđate me," rekao je Markwith iako uopće nije zvučao uvrijeđeno.
- Ne može biti istina - pomislila je. - Jednostavno ne može biti istina.-
Ali bila je istina -- istina --
Buffy je odskočila kao da ju je stresla struja. Ona se svakako osjećala kao da joj je struja prošla tijelom. Ostale su je čudno pogledale, ali nije ju bilo briga. Nije bilo važno.
Ništa nije bilo važno osim ulaska u tu prostoriju.
Upala je kroz vrata s udarcem o drvo koji je odjeknuo Komorom. Pogledavši oko sebe je vidjela da je veća nego što je zamišljala. Okrugli amfiteatar ispunjen ljudima u istoj, bezobličnoj odjeći. Čovjek za kojeg je po glasu mislila da je glavni bio je veoma stari čovjek boje kože kao Noor. Sjedio je na povišenom sjedištu u unutrašnjem rubu kruga. Dvjestostotinjak ljudi su se okretali jedan drugom i uzbuđeno mrmorili. Samo nekoliko ljude nije sjedilo na svojim mjestima. Markwith je stajao. I Frances. Stajala je i mlada djevojka od možda 15 god, vrlo visoka i mršava sa ugljeno crnom kožom i povrijeđenim izrazom lica.
A na nogama je bila i osoba koju je tražila.
Buffy je potrčala naprijed odmah ga prepoznavši. Ista bezlična odjeća kao kod ostalih Čuvara - vojnički kratka kosa --
Ali lice je bilo isto.
"Angel!" zazvala je dok je trčala prema njemu.
Pogledao je prema njoj i čim je vidjela njegove oči osjetila je suze u svojima.
- O hvala bogu - pomislila je dok trčala prema Angelu. - Hvala ti hvala ti hvala ti.-
Dotrčala je do njega, gotovo skočila na njega, stisnuvši ga očajničkom zagrljaju. Za koji trenutak će joj uzvratiti zagrljaj --
Ali osjetila je kako se ukočio i zbunjeno se odvojila od njega.
Angel ju je gledao kao da je nikad prije nije vidio.
Ili je više nikad nije htio ugledati.
*******
|
