U poglavlju se spominje film "The Stand". Koliko znam taj film nije bio na našem TV-u pa ne znam prijevod. To je film Stephena Kinga u kojem od neizlječive gripe umire 98% svijetskog stnavništva. Poslije ima ta cijela mistična borba dobra i zla u stilu Kinga, ali nisam gledala pa dalje ne znam...
Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee
OSMO POGLAVLJE - SJENE I MAGLA
- Nisam nervozna - pomislila je Buffy. - Iako su mi dlanovi znojni i ne mogu razmišljati i srce mi tuče kao ludo -- i mislim da on to može čuti što nije pošteno --
Duboko je udahnula i prisilila se da se smiri. Imala je gadan slučaj treme susreta sa bivšim -- ali znala je da s razlogom toliko razmišlja o tome.
Lakše se bojati Angela nego onoga što bi joj mogao reći.
Izravnala je odjeću i zagladila kosu prije nego je pritisla dlan na ekran uz vrata. Odmah su se otvorila. "Hej," rekao je Angel." Stajao je na pragu, malo pognutih ramena, nesigurnog izraza. "Našla si."
"Frances mi je rekla nakon mnogo kolutanja očima," rekla je Buffy. Bilo je onoliko neugodno i napeto koliko se bojala. Da ga zagrli? Da mu pruži ruku? Ne znajući što da učini, pogledala je preko njegovog ramena i -- nasmiješila se. "Vidi tvoj stan!"
Prošla kraj Angela u najtopliju i najugodniju sobu otkad se vratila iz mrtvih. Umjesto da je sva u sivom i bijelom, Angelova soba je imala boje -- zelene i zlatne prekrivače sa uzorcima i drvene stolice tamno smeđe ili tamno crvene boje. Prostoriju su osvjetljivale svijeće i uljne lampe umjesto hladne bijele svjetlosti na stropu. Na policama su stajale obične i trodimenzionalne fotografije, knjige su pokrivale gotovo svaki zid uključujući i cigleni gdje je očito nekad bio prozor. Gdje nisu bile knjige bili su crteži - skice raznih ljudi u ulju i olovci. Na policama su ležali i nekoliko starih bodeža. "Angele, ovo je odlično. Tvoj stan... ima stvari! Stvari koje ne trebaš! Zaboravila sam kako mogu biti lijepe obične stare stvari."
"Ovo su prilično siromašna vremena," rekao je Angel. "Ali volim imati svoje stvari oko sebe."
"I ja," rekla je Buffy. Zahvalno je sjela u nešto ofucan Angelov trosjed. "Sve moje stvari sada stanu u ruksak, ali bila sam u kupovini pa se nadam da će se to brzo promijeniti."
"Jesi li večerala?" upitao je Angel sjedajući u fotelju nasuprot njoj. "Donio sam nešto vina i voće, ali ako hoćeš nešto više --"
"Vino i voće je dovoljno. Pojela sam redovitu salatu," rekla je Buffy pa se namrštila. "Jesmo li na nekakvoj prisilnoj dijeti? Stalno jedemo lisnato zelenilo."
"Vi i svi ostali," rekao je Angel. "Za uzgajanje životinja je potrebno mnogo prostora i osiguranja. To većina ljudi više ne može priuštiti."
"Onda ni McDonaldsa više nema," rekla je Buffy. "Sad znam da je kraj svijeta."
"Prodavali su hamburgere, zar ne?" rekao je Angel.
"Plašiš me," rekla je. Tada je raširila oči. "Čekaj, stvarno me plašiš. Angele, što jedeš?"
"Ovdje u Nastambi imamo nekoliko životinja," rekao je. "Ne mnogo. Snalazim se."
Pogledala je njegovo uvučeno lice i pitala se koliko često se zapravo hrani. Kad je vidio njen pogled spustio je glavu i nalio vinu u dva pehara. Buffy je uzdahnula i ponovo pogledala po sobi. - Ovo će ostati napeto - rekla je sebi. - Pomiri se s tim. -
Primijetila je dva najveća crteža u sobi -- starija crteža na požutjelom papiru. Prikazivali su sredovječne ljude, muškarca i ženu...
Ukočila se kad je shvatila da su to Wesley i Cordelia. Wesley je imao sijedu kosu na sljepoočnicama; Cordelia je bila malo punija. Ali lica su bila ista.
"Buffy?" rekao je Angel zbunjen njenom reakcijom.
"Dobro sam" rekla je prihvativši pehar. Zavalila se natrag u trosjed. "Dobro crtaš, Angele. Zaboravila sam."
Ako se Angel još sjećao kako je saznala za tu njegovu vještinu nije pokazao. "Hvala. Natjerao sam ih da sjede za njih prije nego smo se Wesley i ja odselili u Englesku. Htio sam ih oboje u istom stilu u istoj dobi. Cordelia je htjela da je nacrtam mladu, ali ovako je bila ljepša." Angel se blago nasmješio. "Mislim da to nikad nije shvatila."
- U redu - pomislila je Buffy. - Uopće NISAM naučena da Angel tako govori o Cordeliji. Ili o Wesleyu kad smo kod toga. Vrijeme za pravi razgovor. "Nemam više o čemu čavrljati," rekla je.
"Ja nisam ni imao."
"Angele, moraš mi reći o -- Bože. Valjda o svemu."
Angel se nagnuo naprijed naslanjajući laktove na koljena. "Sve o čemu?"
"Svemu. Kako je svijet postao ovakav? Kako si ti završio u Vijeću? Što se dogodilo -- što se dogodilo mojim prijateljima?"
"Zar ti Markwith nije rekao?" Angel je dobio svoj prepoznatljivi prijeteći pogled. "Zar te ovdje držao tjednima bez odgovora?"
"Ni meni Markwith nije najomiljenija osoba, ali moram biti poštena. Nisu mi rekli jer nisam pitala. Nisam... mogla."
"Zašto nisi?"
"Nisam htjela čuti," priznala je mrzeći stezanje u grlu dok je to govorila. "Bilo je ... ako mi nitko ne kaže kako su umrli neće biti mrtvi. Znaš?"
"Da," rekao je Angel nježno. "Razumijem."
"Frances i Markwith su tako prokleto hladni i službeni. Nisam htjela to čuti od njih. Za njih bi to bilo samo nešto što su pročitali u knjizi. Ništa im ne bi značilo. Ali mislim da bih to mogla saznati od tebe."
Nije bila sigurna ima li to logike, ali nije ništa rekao o tome. Samo ju je mirno pogledao i rekao "Buffy, ne sjećam se svega. Prošlo je mnogo vremena. Ali štogod znam reći ću ti. Gdje da počnem?"
Nije znala što da kaže. S čim da počne? Kako odlučiti o čijoj smrti želiš prvo čuti? Uhvatila se za jedino što je znala. "Počni sa---počni sa Gilesom," rekla je. "Kako je postao glavni u Vijeću?"
Angel se namrštio. "Giles nikad nije bio glavni u Vijeću. Nije imao nikakve veze s njima od tvoje smrti."
"To nije točno," rekla je Buffy držeći se onoga što je znala. "Xiaoting je rekla da si se ti pridružio Vijeću kad je moj Čuvar bio glavni."
"Znači tako ide priča?" rekao je Angel. "Shvaćam zašto bi to govorili. Ali misle na Wesleya, ne Gilesa."
"Wesleya?"
"Bio je tvoj Čuvar neko vrijeme, zar ne?"
"Aha, sjećam se." Buffy je ponovo htjela pitati za Gilesa, ali spriječio ju je onaj uplašeni, rastrzani dio njenog uma. Tako je upitala. "Onda kako je Wesley postao glava Vijeća?"
"To je vjerojatno dobro mjesto za početak," rekao je Angel. Naslonio se u fotelji i popio gutljaj vina; dobio je miran, odsutan izraz lica koji je prepoznala kao uvod u dugu priču.
"Buffy, tvoja smrt je prouzrokovala krizu u Vijeću. Oduvijek su imali Ubojicu na raspolaganju ili u tvom slučaju za pregovore. Kad si ti umrla, ostala im je jedino Faith koja je trebala još godinama ostati u zatvoru. Nisu vjerovali da se promijenila -- "
- Veliko čudo - pomislila je Buffy.
"--i mislili su da će desetljećima biti bez ratnika na svojoj strani."
"I što su učinili? Unajmili nekog na honorarac?"
"Ubili su je."
Buffy se zavrtjelo. "Molim?"
"Poslali su u zatvor profesionalne ubojice. Normalno bi se mogla obraniti, ali zatvorena -- Faith nije imala šanse."
- Ne na taj način - pomislila je. - Mislim da je još mrzim, ali nisam željela da tako umre. -
"Na sreću to je bila zadnja odluka stare uprave Vijeća. Vođa -- kako se ono zvao?"
"Quentin Travers," odgovorila je automatski. Još je vidjela Faith zatvorenu u ćeliji kako bespomoćno bjesni dok se ubojice približavaju.
"Travers, tako je. Zloupotrebljavao je svoje mjesto u Vijeću dugo vremena, ali ubojstvo Faith je bilo previše za ostale. Srušili su stari sustav, postavili novi. On je uključivao Wesleya. On im je pomogao da budu prilagodljiviji i da više suosjećaju i štite svoje Ubojice."
"Wesley. Prilagodljivo," rekla je. "Ti se pojmovi ne slažu."
Angel ju je čudno pogledao, ali rekao je samo, "Drukčije ga se sjećaš od mene."
"Vjerojatno se promijenio." Iznenada se osjećala neugodno što se šalila o Wesleyu.
"I tako kad je postao njihov vođa, pozvao me da se pridružim. Uvjerio ih je da mogu biti od pomoći. A ja sam htio pomoći u stvaranju nečega što bi moglo pomoći Ubojicama vampira. Mislio sam da ću ti tako najbolje odati počast." Angel je sve to rekao veoma neutralnim tonom, ali Buffy se na trenutak stisnulo grlo.
"I, Buffy, pomogli smo. Vijeće je dobrih 200 godina bilo ono što treba biti. Odbacili smo barbarski test koji su Ubojice morale proći kad navrše 18. Prestali smo tajiti informacije za svoju korist. Trudili smo se da im svojim vezama pojednostavnimo život. Uključili njihove obitelji."
"Lijepo zvuči," rekla je Buffy. "Život bi mi bio puno lakši sa takvim Vijećem."
"To smo i htjeli."
"Što se promijenilo?"
Angel uzdahnuo i pogledao prema podu. "Sve se dogodilo prilično brzo. Bilo je nekoliko bioloških ratova, ali su ih uvijek nekako držali pod kontrolom. Čovječanstvu se posrećilo previše puta. Na kraju su oslobodili bolest koju nisu mogli zaustaviti."
"Vampiri nisu ovo učinili?" rekla je Buffy. "Ovo su učinili LJUDI?"
"Duša nije garancija dobrote," polako je rekao Angel. "Vampiri nisu desetkovali čovječanstvo. Oni su samo preživjeli kad su bilijuni ljudi umrli. Ono malo ljudi koji su bili imuni ostali su na svijetu sa mnogo gladnih vampira -- i demona koji su jedva čekali priliku da ponovo zavladaju."
"Pa, sad se godine koje sam provela sprječavajući apokalipsu čine kao bačeno vrijeme," slomljeno je rekla Buffy.
"Nemoj tako misliti; nismo gotovi. Samo izvan igre. Nismo završili. Mi -- moramo to vjerovati."
Buffy je udahnula i polako izdahnula. "Kasnije ću biti bijesna radi svega toga, ali nastavi."
«Pa, situacija je brzo postala očajnička. Ljudi su već bili dovoljno potreseni s pošasti; onda su saznali za natprirodni svijet. Saznali su da su hrana za velik dio preostale svjetske populacije. Došlo je do -- panike. Očaja. Vijeće je ubrzo nakon toga Ubojicu vampira razotkrilo javnosti. To je trebalo dati nadu. Umjesto toga je pretvorilo Čuvare u političare.»
«Baš kad sam pomislila da ne može biti gore,» promrmljala je Buffy.
«I tako je otad situacija loša,» rekao je Angel. «Mislim da većina nas u Vijeću radi najbolje što može. Ali uvijek postoje ljudi poput Markwitha. Ljudi koji se ponašaju kao da je ovo igra u kojoj treba pobjediti pojedinac. Ne rat u kojem moramo pobjediti zajednički.»
Nije više ništa rekao samo ju je nastavio gledati.
Buffy je uzdahnula nakon nekoliko trenutaka. «Ne mogu više odgađati, zar ne?»
«Pitao sam se kad ćeš shvatiti.»
«Znala sam cijelo vrijeme,» rekla je. Šutjela je neko vrijeme, napola se nadajući da će Angel reći nešto – možda nešto trivijalno. Pitati je želi li još vina. Ispričati joj više o Vijeću. Psovati Markwitha.
Ali nastavio je šutjeti i znala je da je vrijeme za saznavanje cijele istine. «Dobro onda,» rekla je tiho. «Što se dogodilo s Gilesom?»
Angel ju čvrsto pogledao. «Buffy, Gilesu nije bio dobro nakon tvoje smrti.»
«Kako misliš?» ukočila se u fotelji kao da može skočiti i popraviti što nije u redu.
«Kad te izgubio, nešto je nestalo iz njega,» rekao je Angel. «Nešto je nestalo iz svih nas, ali Giles jedini izgleda nije mogao preboljeti.»
«Ali prebolio je s vremenom. On - - oženio se, možda Olivijom i imao je dućan i Skubijevci su mu pomagali - -»
«Mislim da se nikad nije oženio,» rekao je Angel. «Nisam siguran. Znam da je umro samo dvije godine kasnije.»
Osjetila je kako joj se koža ledi. «Nešto... je ubilo Gilesa?»
«Nije. Prirodni uzroci. Nije se dobro brinuo o sebi nakon... pa, nakon.»
Buffy je zatvorila oči da zaustavi suze. Nije trebala bolje objašnjenje; koliko puta ga je vidjela nakon neke velike traume ili krize zatvorenog u njegovom stanu kako pije piće za koje je mislio da ga tako dobro skriva od nje. – Gilese - pomislila je. - Kad završim sa plakanjem bit ću tako ljuta na tebe.- Rekla je samo, «A Dawn?»
«Dawn se bolje snašla. Ne znam mnogo o nekoliko godina nakon tvoje smrti, ali otišla na koledž u L.A.-u. S vremenom me potražila. Ali nismo imali o čemu razgovarati osim o tebi i nakon nekog vremena – počelo je previše boljeti. Ali ostali smo u kontaktu.»
«Je li... imala dobar život?»
Angel ju je blago pogledao. «Ne mogu reći zasigurno. Sjećam se da je bila veoma tužna, ali to je vjerojatno jer smo uvijek razgovarali o tebi – koliko nam nedostaješ. Znam da se nije vjenčala niti imala djece. Htio sam da ih ima.»
«Zašto?»
«Valjda sam se pitao kako izgleda dijete Summersice,» rekao je Angel. Žurno je nastavio, «Kako bilo, dugo je živjela. Znam da je mnogo putovala. I napisala je knjigu.»
Buffy se nasmješila kroz suze. «Zbilja? Dawnie je napisala knjigu? To je... to je odlično.»
- Ona hrpa dnevnika je poslužila nečemu. - pomislila je. - Bez muža, bez djece. Je li to htjela? - Pokušala ju je zamisliti kao neku uspješnu spisateljicu, nezavisnu i hrabru, možda sa velikim, luksuznim apartmanom i mnogo odanih ljubavnika. – Uf - pomislila je - Križaj 'ljubavnike'. Nazovimo ih dečki i to mogu progutati. -
«Imaš li je? Mislim, knjigu.»
Angel je odmahnuo glavom. «Žao mi je. Neke stvari su mi uništene ili ukradene tijekom godina i to je jedna od njih.»
«U redu,» Buffy je duboko udahnula. «Što je bilo s Willow?»
«Ne znam.»
Buffy je čekala. «To je to? Ne znaš? Nikad je više nisi vidio?»
«Ona je došla i rekla mi... » zašutio je i spustio pogled. Nastavio je nakon kratkog trenutka. «Siguran sam da sam je vidio na bdjenju. Ali nakon toga – ne sjećam se više ničega. Znam da se nismo mnogo viđali, ako smo se uopće viđali. Kopam po sjećanju cijeli dan i nema više ničega.»
«Zaboravio si,» rekla je Buffy. «Jednostavno si zaboravio Willow. Nije bila važna.»
«Nije tako. Buffy, molim te,» rekao je Angel malo se nagnuvši naprijed. «350 godina je zaista mnogo vremena, čak i za mene.»
«Nema nikakvih spisa? Ili, ili kompjuterskih lista ili nečega?»
«Ništa osim Gilesovih dnevnika, a oni prestaju nakon tvoje smrti. Buffy, zaista mi je žao.»
«Kvragu,» rekla je Buffy. Suze su opet bile blizu, ali stalno je treptala potiskujući ih. – Willow se tu zaustavila - pomislila je. Zamislila ju je onakvu kakva je bila na tu noć zadnje bitke kako odlazi u maglu zauvijek nestajući s vida.
Namjerno je polako udahnula i izdahnula zrak. Kad je progovorila glas joj je bio hrapav. «Vjerojatno ni o Xanderu ne znaš mnogo.»
«Ne mnogo, ali sjećam ga se.» U glasu mu se čulo olakšanje što ima što reći. «Bio je vrlo blizak s Dawn i ponekad sam ga viđao kad ju je posjećivao u L.A.- u.»
«Je li bio sretan, znaš li? Je li... je li se vjenčao s Anyom? Rekao mi je da je misli zaprositi.»
«O, Bože, zaboravio sam da su Anya i Xander neko vrijeme bili u braku.» Odmahnuo je glavom. «Kako sam to mogao zaboraviti?»
«Znači rastali su se.» Na njeno iznenađenje, to ju je smetalo. «Kako si upoznao Anyu, ako ne preko Xandera?»
«Vjerojatno sam je tako sreo. Njen drugi brak je bio s mojim prijateljem iz L.A-a, bilijonerom Davidom Nabbitom. Čudan čovjek, ali imao je novca, a ona je tako voljela novac. S njegove strane imao je, pa, to bi se moglo zvati demonski fetiš.»
«Ljubav iz nigdjezemske,» Buffy se malo nasmijala. «Jesu li bili sretni?»
«Bili su vrlo bogati zajedno,» rekao je Angel.
«Bravo Anya» rekla je Buffy. «A Xander?»
«Zadnje što se sjećam da je imao obrt, mislim građevinarstvo, u Sunnydaleu. I vjenčao se – ne sjećam se kako se zvala, ali mislim da si je poznavala ---«
Angel se namrštio, otvorio usta pa ih ponovo zatvorio. Napokon je rekao, «U redu, ovo će zvučati čudno. Jesi li možda imala prijateljicu koja je dugo vremena bila štakor?»
«Amy!» Buffy je živnula. «Amy Madison! Deratizirali su je! Hvala bogu. Xander i Amy, ha?»
Angel je odmahnuo glavom. «Zaboravio sam kako je bilo živjeti na Ždrijelu pakla.»
Buffy se opustila u trosjedu pokušavajući probaviti informacije koje je dobila. Mogla je vidjeti Xandera i Amy u lijepoj, udobnoj kući u Sunnydaleu koju je Xander sam izgradio. Volio bi to. Amy je vjerojatno bila oduševljena bilo čime što nije kavez. Buffy se sviđala njihova slika i odlučila ju je sačuvati u sjećanju zajedno s Dawn u njenoj Manhattanskoj vili.
Spriječavalo ju je da se prisjeća kako Willow nestaje u magli. Gilesa, samog u stanu kako izgleda star i umoran sa polupraznom bocom u ruci.
Nakon nekog vremena, podigla je pogled. Angel ju je strpljivo gledao čekajući još neko pitanje. Zaboravila je kako tih može biti. Kako nepomičan.
Još je toliko toga htjela znati --- toliko odgovora koje joj nije mogao dati. Ako se ne sjeća Willow onda vjerojatno nikad nije upoznao Taru i ne zna ništa više o Ozu. Bila je mala mogućnost da zna ili mu je bilo stalo što se dogodilo Rileyu. A da ga pita o Spikeu, morala bi se i sama upitati zašto je zanima Spike.
«Što je s tobom?» Na kraju je upitala. «Kako -- kako je bilo tebi?»
Angel je digao obrve i nakrivio u usta u izrazu neodređenosti. «Nema kratkog odgovora na to. Bilo je dobrih godina, dobrih desetljeća. Bilo je i loših vremena. Vidio sam stvari koje nikad nisam želio vidjeti.» Pogledao ju je s znatiželjnim izrazom lica. «Vjerojatno se pitaš zašto nisam čovjek. Ili mrtav.»
Buffy je nakratko šutjela, pokušavajući shvatiti što je propustila. «Pa ne, ne baš. Mislim nisi čovjek jer si pretvoren u vampira i nisi mrtav jer te nisu proboli kolcem. Zar ne?»
«Ne znaš za proročanstvo shanshu?» rekao je Angel. Odmahnuo je glavom. «Zakleo bih se da sam saznao dok si još bila živa.» Tada mu se izraz promjenio. «Oh. Nisam ti rekao - -»
«Što mi nisi rekao? O shanshuu?» Buffy je gadljivo nabrala nos. «Je li to neka vrsta sushia?»
«U jednom trenutku – mora biti nedugo nakon tvoje smrti iako bi se zakleo – nije važno. Našao sam stari svitak s proročanstvima. Wesley ga je preveo i našao neka proročanstva o meni.»
«Odvratno je kad se to dogodi.»
Angel se napola nasmješio. «U proročanstvu je pisalo da ću postići nešto što se zove shanshu. Wesley je preveo da to znači da ću jednog dana postati čovjek.»
Buffy se mogla zakleti da je osjetila kako ju je zadnja riječ – čovjek – pogodila sa snagom, vrućinom i nadom odjednom. Stavila je ruku na usta osjećajući kako joj se široki, luđački osmjeh širi ispod dlana. «Oh, Bože,» prošaptala je. «Angele – zašto mi nisi rekao?»
«Imala si svoj život. Nisam htio da ga potratiš čekajući me.»
«Bila bi toliko ljuta na tebe da nisam tako - - » Buffy je odmahnula glavom, ne uspjevajući staviti osjećaje u riječi. «Angele, ponovo ćeš živjeti - - »
Brzo je odmahnuo glavom i njen osmjeh je izblijedio kad je nastavio. «Nije bilo istina, Buffy. Vijeće mi je objasnilo nekoliko desetljeća nakon pošasti. Wesley je – pa, pogriješio je. Jedina stvar koju je pogrešno preveo.» Angel se nasmješio, ali osmjeh nije dosegao oči. «Ipak bila je do dobra pogreška. Davala mi je nadu kad sam je najviše trebao. Kad sam saznao istinu, mogao sam je podnijeti.»
«Žao mi je,» rekla je Buffy. «Ne mogu opisati koliko žao.»
«U redu je,» rekao je Angel. «Neću se pretvarati da me nije pogodilo, ali bilo je to davno.»
Buffy je progutala. «Onda što je taj shanshu koji ćeš dobiti?»
«Najbliže što je Vijeće moglo otkriti, nešto u smislu 'unutarnjeg mira'.»
«I imaš li ga?» rekla je s usiljenim smješkom.
Angel joj je uzvratio smješak. «Ne sasvim. Ali mislim da sam mnogo bliže nego prije.»
«Od sveg tog vremena koje su ti bile najbolje godine?»
«To bi trebala znati.»
Buffy je osjetila toplinu u obrazima. «Mislila sam, nakon toga?»
«Vjerojatno nekoliko sljedećih desetljeća s Wesom i Cordy. Oni su bili najbolji prijatelji koje sam imao u bilo kojem stoljeću. Poznavao sam njihove supružnike i djecu, volio ih tijekom njihovih života. To je bilo jedino vrijeme, otkad sam umro, da sam imao obitelj.» Angel je dobio izraz nježnosti koji gotovo nikad nije vidjela i na trenutak, Buffy je morala potisnuti val nerazumne ljubomore. «Još mi nedostaju. Svakog dana.»
«Koje su bile najgore godine?»
«Pošast,» rekao je Angel, nježnost istog trena nestajući s njegova lica. «Buffy, ne možeš zamisliti kako je bilo. Ljudi su tako brzo umirali da ih nije imao tko pokopati i nakon toga - -»
«Dobro, dobro, vidjela sam 'The Stand', znam kako to ide,» rekla je brzo Buffy.
Angel ju je naizgled ignorirao. «Drago mi je što to nisi morala gledati. Izludjelo bi te. Isti smo u tome – vidimo ljude u nevolji i želimo jurnuti i pomoći iste sekunde. Ako ne možemo, gubimo razum. Toga se sjećam o tebi.»
«Čega se još sjećaš o meni?» rekla je Buiffy i onda se osjeti malo blesavo što to pita. S druge strane kad je razmislila na trenutak, bilo je to dobro pitanje. Digla je pogled da vidi njegov izraz lica; bio je zamišljen, pažljivo važući što će odgovoriti.
Napokon je rekao, «Sjećam se tvog borbenog duha. Tvog smisla za humor. I nisam siguran da to nije jedno te isto.»
Oklijevajući osmjeh joj je nakrivio usne. «Pošteno.»
«Sjećam se da si kao nitko brzo i prisno stvarala prijateljstva. Sjećam se da si bila prva osoba koja me voljela i vjerovala mi iako si znala što sam, za što sam sposoban. Sjećam se kako sam se osjećao kad mi je Willow rekla - - O, Bože, Buffy, kad mi je rekla da si mrtva - -»
Zastao je uhvaćem u boli sjećanja: Buffy je poznavala taj izraz lica, znala je da odražava ono što je osjećala ovih par tjedana. Impulzivno je posegla i uhvatila ga za ruku. «Hej» rekla je tiho. «Sad mi je bolje.»
Angel se malo nasmješio i ponovo je pogledao u oči. «Mislio sam ono što sam rekao u Komori Vijeća. Markwith je pogrešno postupio. Ipak svejedno mi je drago što si se vratila.»
«Slažem se s obje tvrdnje,» rekla je Buffy. Angelova ruka se zagrijala u njenoj. Voljela je to kako je njegova koža poprimala njenu toplinu gdje bi se dotakli --
U tom trenutku su razdvojili ruke. Angel je odvratio pogled, Buffy je brzo progutala preostali gutljaj vina. «Kasno je.» rekla je.
«Trebala bi ići,» kimnuo je Angel. Neugoda koja je polako popustila tijekom večeri, vratila se punom snagom. Buffy je osjetila stiskanje u prsima, grlu. Očekivala je da se ispriča – nije znala za što, ali to je bila Angelova refleksna reakcija na bilo koju neugodnu situaciju.
Umjesto toga, rekao je. «Buffy, sutra će biti čudno. Napravit će predstavu od toga. Nemoj da te uzdrma.»
«Naravno da neću,» uzvratila je, iako nije bila sigurna što misli pod 'predstavom'. Nasmješila se dok je išla prema vratima. «Zašto bi me uzdrmalo?»
«Vidjet ćeš.» rekao je Angel.
*******
Post je objavljen 30.06.2005. u 15:37 sati.