Priča se događa kratko nakon epizode u 3. sezoni - Neprijatelji (Enemies) - kada se Angel pretvarao da je izgubio dušu da izvuče informacije iz Faith. Kao što sigurno zapazili ni ova kratka priča nema radnju, samo razgovor. Ipak mislim da je karakterizacija dobra i vrijedi je pročitati.
- Pet kroz pet - izraz koji Faith koristi potječe iz vojske. Tamo koriste piloti i vezisti kad opisuju radijski signal na skali od jedan do pet. Po tome pet kroz pet (5 by 5) znači sve je odlično
- nakrivljene riječi su naglašene
Udaljenost među nama
(Distance Beetween Us)
by Kirk
e-mail: kirk 3_16@hotmail.com (dod.prev.)
Faith je prekriženih ruku išla pločnikom glavne ulice, omotavši svoju kožnu jaknu oko sebe. Bila je neuobičajena hladna noć, povjetarac je imao oštrinu koji prije nije opazila. Držala je pognutu glavu, pokušavajući izbjeći gledati ikakve reakcije koje su ljudi možda imali na njenu pojavu. Čudno što se ponašala tako; po prvi put se sve u njenom životu sredilo. Stvarno je imala šefa koji se pobrinuo za nju i tek kako! Konačno je sjećanja na prošlih par tjedana uspjela potisnuti u udaljeni dio uma i mogla se probuditi ujutro, pogledati se u zrcalo i osjećati se kako se osjećala kad je tek došla u ovaj jadni grad. Samopouzdano, sigurno i ugodno u svojoj koži.
Bila je mirna noć, ništa se nije događalo. Gradonačelnik je bio zauzet planiranjem uzačešća i nije trebao ničiju smrt pa je Faith dao slobodnu noć. Malo se zadržala u stanu, ali uz Playstation se uskoro zaželjela prave akcije da joj pokrene sistem. Pozvala je jednog od glavnih gradonačelnikovih razbijača i pitala treba li koga srediti samo da ima što raditi. I tako je sad išla niz neuobičajenu punu glavnu ulicu Sunnydalskog trgovačkog centra, probijajući se kroz gužvu da bi što prije došla do adrese koju je dobila i na nekom ispuhati malo agresije. Doslovno.
Gledajući u pločnik kako je hodala, Faith je odsutno primjetila kako se ljudi pred njom razdvajaju kao da je metaforički nož kroz maslac. Noge i stopala bi išla prema njoj i onda bi iznenada skrenula i obišla je. Bio je to lijep osjećaj, osjećaj moći i kontrole ma koliko malen i besmislen. Faith je namjerno počela malo skretati u hodu, ponekad zakoračivši udesno ili ulijevo samo da iznenadi ljude, eto tako. Malo se nasmješila, dok je išla amo-tamo, stvarajući uske brazde u valovima ljudi.
Primjetila je zamjetno lijepe čizme ispred sebe. Vjerojatno neka nadobudna studentska kučka kupuje u dućanima koji se kasno zatvaraju ili neko slično sranje. Faith je mrzila nadobudne studentice. Odlučila je krenuti na nju tko god bila i prepasti je, eto zato jer je mogla. Dolazila je sve bliže i bliže, ali ništa. Ni makca; zapravo čizme su stajale prilično odlučno na mjestu. To nije veselilo Fath; bar jednom se željela zabaviti bez da joj to netko ne pokvari. Stala je par kratkih koraka ispred osobe koja je nosila te čizme, namjestila svoj najbolji «iživcirani» izraz i podigla pogled prema njenom licu. Pokazat će tko god da jest da nema zezanja s Faith. Nitko se ne zeza s Faith. Čak ni...
Uh, sranje.
*****
Buffy je svim snagama pokušavala sakriti iznenađeni izraz lica prije nego Faith primjeti i samo je napola uspjela. Zauzvrat je i Faith pokušala isto, ali Buffy je već opazila kako se Faith šokirala što se vide i još ovako licem u lice. Nijedna to nije očekivala ni željela, ali sad nije bilo povratka.
Buffy nije vidjela ni čula za Faith otkad je u vili konačno otkrila da radi za gradonačelnika. Ipak, koliko je Buffy znala, Fath još nikoga nije ubila pa je je možda postojala šansa, ma koliko mala, da Faith još nije izvan dosega. Zadnjih nekoliko noći vampirska populacije se činila malo manja nego inače i Buffy se nadala da to Faith još daje svoj doprinos strani dobra, ma koliko se to zbrkano činilo. Ovdje je bila prilika da otkrije može li još doseći Faith; ili možda još važnije, želi li to Faith.
Stajale su šuteći, promatrajući se u sekundama koje su se činile poput sati dok su drugi ljudi i svijet i dalje kretali oko njih. Obje su se osjećale neugodno, ali ni je jedna nije htjela uzmaknuti. Bar ne još. Buffy je pokušala pročitati što Faith misli i odmah shvatila kako je to glupo. Pokušavati nagađati što misli Faith je kao pokušavati..., zapravo Buffy se trenutačno nije mogla sjetiti ništa težeg. Kako bilo to nije bio pravi način. Ako Faith bude dopustila Buffy da joj pomogne morat će imati povjerenja u nju. Najbolji ili možda jedini način da dobije Faithino povjerenje je da razgovara s njom. Nije idealno riješenje i Buffy zasigurno nije spremna na to, ali to se moralo učiniti. Samo ne zaboravi dobro promisliti prije nego progovoriš, Buffy je pomislila.
«Hej.»
«Što ima?» odgovorila je Faith, ni licem, ni govorom tijelom ne odavajući što misli. Pa, bar razgovara s njom.
«Onda kako si?» Dobro, to zvuči zabrinuto. Iako te zapravo trenutačno nije briga, neka ona bar misli da je tako.
«Znaš mene, B. Pet kroz pet.» Čak ni smješak. Ni tračak onog zavodljivog smješka koji bi se uvijek pojavio kad bi rekla 'pet kroz pet'. Znači možda nije dobro. Ili možda je malo potresena ovom situacijom. Možda... ne, prestani nagađati što misli! Bože, ovo je teško.
Sekunde su prolazile. Faith se malo pomakla, nestrpljivo premještala težinu s noge na nogu. Gledala je u ljude koji prolaze i gore u nebo. Buffy je izabrala gledati dolje, očajnički pokušavaju smisliti kako biti s Faith nasamo, a da joj se to ne čini sumljivo. Jedna zamisao joj se sama pojavila. Ma koliko otrcano bilo to joj je bio jedini izbor. Prekrižila je prste ruku zabijenih u džepove kaputa i podigla pogled na Faith.
«Možeš li... mislim, hoćeš... da odemo na sok?»
Faith je pogledala prema Buffy, glave još okrenute postrance. Upitno dignuvši obrve odmjerila je Buffy od glave do pete. Ponovo je nakratko odvratila pogled kao da traži odgovore na zemlji prije nego je ponovo okrenula lice prema Buffy s malim smješkom na usnama.
«Može. Idemo.»
*****
Sjedile su jedna nasuprot druge u tihom kafiću za stolom koji je bio negdje po sredini prostorije svaka izgubljena u svom svijetu. Imale su pogled na ulicu gdje su se ljudi i dalje kretali bez stanke. Faith je iznenada izgledala opušteno, zavalivši se u stolici i fiksirajući Buffy gotovo podrugljivim pogledom i drskim osmjehom. Buffy je bila napeta. Sjedila je na rubu stolice i prstima nervozno prelazila preko šara na svojoj čaši. Grozničavo je razmišljala kako da počne razgovor s Faith i bila je sasvim svijesna njenog pogleda. Bez da je išta rekla Faith je bila u prednosti. Nije htjela da potraje taj osjećaj. Odlučila je da je najbolje početi od početka.
«Onda.»
«Onda.»
«Jesi li ubila kojeg vampira u zadnje vrijeme?»
«Nekoliko, tu i tamo.»
«Još uživaš u tome?»
«Nema boljeg od toga.»
«Koliko dugo to već radiš?»
«Ne znam. Možda, godinu? Ne pratim to baš. Vrijeme leti, znaš?»
«Znam... Još radiš na isti način?»
«Što, misliš kolac u srce, odrubljivanje glave i to?»
«Ne, mislim... način na koji ti to radiš.»
«A, misliš na 'životu na oštrici noža' načinu, zar ne?»
«Da. Riskantni način. Još tako radiš?»
«Tražiš savjet?»
«Želiš poginuti? Znaš, bila je jedna Ubojica vampira prije tebe. Ovdje u Sunnydaleu. I ona nije puno razmišljala o tome, oslanjala se na instinkt. I ubili su je.»
«Pa shvatila sam to kad sam ja došla tu. Mora da je bila prilično glupa cura kad je poginula.»
«Molim? Kako to možeš reći? Bila je kao ti i ja, bila je Ubojica!»
«Krivo, B. Koliko znam ako si Ubojica nisi automatski pametna. Osim toga ako su je mogli ubiti, nije
mogla biti kao ti i ja.»
«Zašto ne?»
«Slušaj B, ja možda 'živim na oštrici', ali tako sam oduvijek i živjela. Znam se brinuti za sebe, znam
što radim. Ne mora ti se sviđati, ali to funkcjonira za mene.»
«Što ako prestane funcjonirati?»
«Isuse, B, vidiš li me da trčim do svakog vampirskog gnijezda u Sunnydale i vičem 'Ja sam Ubojica, iščupajte mi grkljan!' ?»
«Ne, ali...»
«Ne vidiš. Ti samo misliš da ja živim na oštrici, a zapravo sam samo malo više na oštrici nego ti. To ne znači da sam u nekavoj kamikaze misiji u istrebljivanju nemrtvih, B. Samo se volim osjećati živom.»
«Ako se stvarno voliš osjećati živom možda bi se mogla malo udaljiti od oštrice.»
«Vidi, ja radim što mi najbolje ide; ubijam vampire, pakleno se zabavim pri tome i poslije tulumarim. Ti radiš što ti najbolje ide; malo ubijaš vampire, malo cmizdriš s Angelom i malo pokušavaš maturirati.»
Faith je pokušala suzbiti grimasu kad ju je Buffy nakon komentara o Angelu pogledala mješavinom tužnog i bijesnog pogleda. Dobro, možda je pogodila živac, ali to se moralo reći.
Buffy se naslonila u stolici malo opuštenija nego prije. Bar je Faith sada govorila što misli. Bilo je zajedljivo i k vragu boljelo je, ali znala je da ne smije uzvratiti. Ovdje se nije radilo o nadmetanju nego dovođenju Faith na njenu stranu: odlučila je promjeniti temu pošto ih ova očito neće nigdje dovesti.
«Pitaš li se ikad kako bi bilo imati normalni život?»
Fauth ju je pogledala preko čaše koju je upravo ispijala. Imala je zbunjen izraz kad je spustila čašu i pogledala Buffy ne shvaćajući što je pita.
«Koji je to vrag, roštiljade i nogometne utakmice?»
«Više sam mislila na izlaske i kupnju sa svoje strane, ali da, ako je to za tebe to.»
«Samo običan život.»
«Aha.»
«Misliš kao tvoj život? Prijatelji, obitelj, škola?»
«Moj život? Ne, ne moj život. Moj život je zona katastrofe. Imam samohranu majku koju sam gotovo izgubila jer se nisam mogla nositi sa svojim pozivom. Imam Čuvara koji mi je bolja očinska figura od pravog oca, imam ravnatelja koji će me isključiti ako ispustim olovku na pod i imam prijatelje koji se uvijek udalje od mene iz nekog razloga ili ih moram spašavati od novog nemrtvog koji se pojavi u Sunnydaleu. O, o i imam momka s kojim nikad neću moći zapravo biti i usput kojeg sam prije poslala u pakao. I sve zbog toga jer sam kao ti, Ubojica vampira.»
Faith je ostala bez riječi nakon Buffynog govora ponajviše od iznenađenja. Znači možda svijet male gđice Savršene nije sav šećer i svijetlo. Faith se u sebi morala nasmijati kad se sjetila da je željela živjeti u Buffynom svijetu. Bi li i ona tako zezla stvari?
Dok Faith pomišljala da bi mogla reći Willow gdje da zabije svoje amajlije, Buffy je bila zahvalna na šutnji. Odakle je to do vraga došlo? Nije se mogla sjetiti kad je tako razmišljala. Što je bilo strašnije većina je nažalost bilo istina. Njen život je ponekad bio zaista zaguljen, možda koliko i Faithin. Buffy je šuteći pijuckala sok pokušavajući razbistriti glavu od zbrkanih osjećaja koji su se iznenada pojavili.
Na njeno olakšanje ovaj put je Faith počela govoriti.
«Moja Čuvarica... moja prva Čuvarica mi je jednom rekla da se za ništa ne smijem vezati. Da ako se vežem ne bila tako učinkovita i da bi vjerojatno poginula zbog toga jer bi mi uvijek druge stvari odvlačile pažnju. Ako si vani i boriš se s vampirima svaku noć i riskiraš život, dovoljno je da se sjetiš neke te stvari i na trenutak izgubiš koncetraciju.» Faith je pucnula prstima da naglasi svoju tvrdnju, ali to uopće nije potreslo Buffy.
«Pa to je valjda zanimljivo gledište. Što si ti, nekakva opatica?»
Faith je na samu tu ideju prasnula u smijeh. Čak se i Buffy morala nasmješiti kad je zamislila Faith svu zamotanu u odjeću opatice. Sama zamisao je bila apsurdna.
«Mislim da obje znamo odgovor na to, B. Ja sam više.... kako je ono rekla? Spartanka, da. Ali sad imam nekoga tko se brine za te stvari.»
Buffy je podigla pogled na spominjanje tajanstvenog dobročinitelja; Faith je očito mislila na gradonačelnika. Osjetila je da bi sada mogla istjerati što više informacija iz Faith. Ali način na koji je spustila pogled s njenoga činilo se da je tu ima i nešto krivnje i da Faith nije bilo drago to otvoreno priznati. Možda je najbolji pristup u rukavicama.
«Što si mu rekla?»
Faith ju je opet pogledala oči, licem ne odajući ništa.
«Rekla sam mu da ću raditi za njega, činiti što mi kaže i to je sve što želim.»
U glasu joj se čulo jedva primjetno oklijevanje kad je to izgovorila. Ipak upravo dovoljno da Buffy primjeti.
«Znači, ako se nešto dogodi da moraš otići iz Sunnydalea ti bi samo odustala i pustila crtu?»
«Već sam jednom skoro otišla, zar ne? To je disciplina.»
Buffy je dobila izraz iznenađenja kad je Faith potvrdila na što je spremna za samoočuvanje.
«To je prilično plitko.»
«Je što je. Ili to B, ili bolje da prihvatimo neki drugi posao.»
«Ne znam ništa drugo raditi»
«Ni ja.»
Mali smješak se pojavio na Buffynom licu. Ne baš smiješak više trzaj usana prema gore.
«Niti baš ne želim nešto drugo raditi.»
«Ni ja.»
Sada su Buffy i Faith razmjenile umorne osmjehe. Bio je to dobar osjećaj da nisi sasvim sam. Čak i ako je ta osoba na suprotnoj strani. Ovaj put je odvratila pogled i na trenutak pogledala kroz prozor ljude na ulici, sve koji žive normalan život, bezbrižno žive. Teret se ponekad treba podijeliti. Faithin glas ju je trgao iz sanjaranja i vratio joj pažnju na razgovor.
«Znaš, ponekad sanjam taj san. Ponovo sam u onoj uličici i zamjenik gradonačelnika sjedi naslonjen na kontenjer sa rupom u prsima jer sam pogriješila. Ja imam kolac u rukama prekriven njegovom krvlju. I on samo sjedi i gleda me.»
Buffy je raširila oči. Ovo je itekako bilo važno. Možda se Faith toliko borila da ne razmišlja o tome što se dogodilo da to stalno iznova proživljava. To sigurno ne bi bilo zdravo za nju. Faith nije podigla pogled sa stola dok je govorila s primjetnim tonom sumornosti i umora u glasu. Možda je to to. Možda je to prilika. Njena zadnja prilika. Nemoj je osuđivati, samo polako.
«Što ti kaže?»
Faith je malo odmahnula glavom i dalje čvrsto gledajući u stol. Nije htjela vidjeti Buffyinu reakciju; samo je htjela reći nekome. Izbaciti to iz sebe.
«Ništa.»
«Ne govori?»
«Samo... nema što reći. I samo se gledamo. Ne mičem se, ne govorim, samo ga gledam. I on uzvraća
pogled, gleda ravno u mene. I to je sve.»
Buffy je uzdahnula u sebi. Nije bila pripremljena za ovo. Nema načina da pokuša početi razgovarati o tome, a da se to ne pretvori u svaljivanje krivnje na Faith; bar bi tako njoj zvučalo. Treba joj dati podršku, a da je ne preplaši. Suosjećanje dolazi u čudnim oblicima.
«Ja imam jedan san u kojem se utapam i moram se probuditi i početi disati da ne umrem u snu.»
Faith je konačno podigla pogled prema Buffy... je li to briga u njenim očima? Možda, samo malo. Bar se ponovo gledaju u oči.
«Znaš što to znači?»
«Aha. Nema dovoljno vremena.»
«Stvarno? Ja sam mislila zato jer si se prije utopila... oh, čovječe, oprosti B, nisam htjela...»
«U redu je. Ne brini.» Buffy se malo nasmješila kad je došao njen red da gleda u stol. Očekivala je da će Faith izvaliti tako nešto pa je bila spremna. Ispričavajući Faithin ton je isto puno pomogao.
«Nema dovoljno vremena, ha? Dovoljno vremena... da radiš što želiš?»
«Tako je.»
«Radiš li to sada?»
«Ne, ne još.»
«Vrijeme nije na ničijoj strani, B. Pogotovo ne na našoj. Moraš uzeti što ti se pruža dok možeš dobiti jer nećeš imati puno prilika.»
«Želiš, uzmeš, imaš?»
Faith se malo namrštila kad se sjetila kako je prošla ta mala životna lekcija s Buffy. Ali, svejedno, princip je bio isti. Ubojice vampire su imale puno manje vremena od ostalih ljudi da ga troše na sanjarenje.
«Tako nekako.»
Obje djevojke su se s neugodom promeškoljle na stolicama. Buffy je zurila u svoju praznu čašu, Faith je provjeravala vrijeme na zidnom satu. Mogla bi otići, ostaviti Buffy samu i vratiti se onom što je bi sad trebala raditi, što *želi* raditi. Ali nije to učinila. Možda...možda ne zna što želi u ovom trenutku.
Buffy je u isto vrijeme shvatila da nemaju više o čemu razgovarati bez da se dotaknu problema sa Faithinim pridružavanjem gradonačelniku. Pokušala je sa sve-lijepo-i-fino načinom, ali s tim nije mogla postići puno. Nije Faith neki krhki cvijet pa će se slomiti od par pitanja. Ali postojala je opasnost da izvrši previše pritiska na nju. Uzdahnula je. Može samo na jedan način znati sigurno. Mora pitati. Mora znati.
«Znaš, sjedimo ovdje, kao dvije obične cure. Ti radiš stvari na svoj način, ja na svoj. Ali ako se suočimo... ako budem tamo i moram proći pored tebe da dođem do gradonačelnika, neće mi biti drago. Ali vjeruj mi Faith; ako je izbor između tebe i spasa Bog zna koliko ljudi od čega god što će se dogoditi, tada si gotova.»
Djevojke su se gledale u oči sa iskrenošću od koje bi uzmakle u normalnim okolnostima. Ali ne ovaj put. Faith je sebi lagano kimala dok vrtjela u glavi što je Buffy rekla.
«Ima druga strana tog novčića. Što ako se svede na nas dvije i na borbu lice u lice, do kraja? Jer kako bilo da bilo nećeš me srediti. Već smo se borile, da; ali ja neću oklijevati, niti sekundu.»
Buffy polako kimnula na to. To nije bio odgovor koji je željela čuti. Ali Faith je imala izraz kojeg bi Willow nazvala 'svojim odlučnim licem' i Buffy je znala da je Faithina odlučnost jaka kao i njena vlastita. Znači to je to? Zar je Faith stvarno izgubljen slučaj? Tako se činilo. Unatoč svemu o čemu su razgovarale i svemu što su podijelile, izgleda da nisu ništa bliže nego prije. Buffy nije htjela razmišljati što će se sada dogoditi, ali bilo je neizbježno.
«Možda će biti tako. Ili, tko zna?»
Faith je zastala, popila do kraja svoje piće, pažljivo vratila čašu na stol i polako obukla jaknu.
«Ili se možda nikad više nećemo vidjeti.»
Mali smješak je prešao preko Faithinih usana i Buffy se činilo da je vidjela mali bljesak u njenom oku prije nego je ustala, ostavila nešto sitniša na stolu i polako izašla iz kafića u hladni noćni zrak. Buffy je nakratko zurila u sitniš na stolu, rastužena svojim neuspjehom da dopre do Faith. Možda ipak nije kasno. Nisu došle do udaraca i nije da je Faith bila sasvim zatvorena pred njom. Možda...
Buffy je brzo ustala, prebacila kaput što je brže mogla, bacila još sitniša na stol prije nego je izjurila kroz vrata za Faith. Zapljusnuo ju je hladan vjetar i prisilio je da se omota kaputom da suspregne drhtanje. Očajnički se osvrtala pokušavajući vidjeti Faith. Nigdje je nije bilo. Buffy je potonulo srce kad je shvatila da ju je ponovo izgubila.
Kraj
Post je objavljen 23.06.2005. u 21:36 sati.