bromberg
ponedjeljak, 20.06.2016.
Nezgoda
Mala nezgoda dok sam danas prolazio kroz park: neko dijete koje se u igri nakratko otelo maminom nadzoru....direktno me pogodilo kamenčićem! Nehotice.
Vidjelo se da je dječačića odmah preplavio neki nelagodan osjećaj, a i mama je dotrčala ispričavajući se i vičući na sina.
Iako me zaista malo zaboljelo, samo sam se nasmijao, užasnutu mamu umirio s "ništa, sve je u redu", a klincu namignuo i rekao "buš pazil drugi put, ne?" na što je mali poslušno klimnuo glavom i zbrisao u pješčanik.
Poanta...?
Vjerovali ili ne, ako je istina ono što se trenutno priča na šankovima oko kojih se okupljaju frajeri kaj se kužiju u te stvari, opisana scena je na najdirektniji mogući način povezana s jednom pra-scenom koja je izgleda bila odlučujuća za postanak čovjeka i njegovo odvajanje (uzdizanje?...propadanje?...) od životinjskog svijeta...!
U nekom trenutku, dogodilo se da je neki naš davni pra-predak bacio nekamo neki kamen i - ovo je ključno - pogledao za njim.
Pogled koji prati bačeni kamen, dojam o učinku i dojam o mogućnosti obavljanja radnje u kojoj se ne nalazimo neposredno, od čijeg smo odvijanja i učinka na određenoj distanci, ponavljanje tog procesa i počeci "baratanja" rečenim dojmovima i njihove "prorade", izgleda da su bili impulsi koji će kasnije biti krivcem za nečuveno širenje horizonta i isto tako nečuven razvoj moždanih akrobacija, koje će na kraju "biće" i "okoliš/okolinu" postaviti u potpuno novi odnos i ovo prvo temeljito emancipirati od ovog drugog.
A tu smo onda jako blizu antropologijskim definicijama čovjeka.
Eto, nezgoda :)
Da ne prodje bez muzike
