bromberg
ponedjeljak, 21.03.2016.
Stanje stvari
Ne snalazim se najbolje u normalnosti, ali ne uspijevam poludjeti. Mislim da je to problem.
Vucaram se naokolo bez pravog orijentira, ali se svim bogovima Olimpa molim da orijentir nikad ni ne nađem. "Znati gdje si i kamo ideš" izaziva mi solidnu mučninu.
Pijem manje nego prije. Zapravo ne znam zašto. (Lijenost?!)
Frendove slušam s dosta napora, pola toga i ne čujem, dok pričaju mislim o nečem desetom. Čini mi se da su to počeli opažati.
Logika mi (pogotovo ona odraslih i zrelih) zadnjih dana ide na keks, samim tim i sve vrste debata.
Ali sve u svemu, usprkos svemu ovome, na neki izvrnut način uopće nisam tako loše. Fakat nisam. :)
