bromberg
ponedjeljak, 07.03.2016.
Silenzio
Ponešto zbog svoje prirode, a u velikoj mjeri i poradi nečega čime sam se jedno duže vrijeme intenzivno bavio, puno sam lutao uokolo. Nažalost, kako zbog straha od aviona tako i zbog kroničnih financijskih problema, ne mogu se nazivati svjetskim putnikom. Ali Europu sam ispresijecao poprilično, od Andaluzije do Rumunjske, od Danske do Sicilije.
Samim tim razumljivo je da sam susreo bezbrojne ljude, među kojima i neke vrlo neobične.
Ova priča je o jednoj od zaista najčudnijih osoba koje sam imao prilike upoznati.
Radi se o jednom Skandinavcu, a susreli smo se slučajno u jednoj od najljepših zemalja svijeta, onoj iza Učke. Dogodilo se to u Puli jedne lipanjske večeri (šmrc...kad će opet lipanjske večeri...). S jednim svojim pulskim frendom imao sam dogovor naći se u jednoj birtiji na Verudeli, i tamo se "zagrijati" za Uljanik. Taj kafić kasnije je (jer prošlo je podosta godina) postao prava hacijenda nalik nekim Semiramidinim visećim vrtovima ili nečem takvom, sa šest - sedam terasa između kojih teče nešto poput potoka koji spaja niz bazenčića. Ali u ono vrijeme rečeni birc bila je obična brvnara s jednm i pol terasom, i takav mi je bio mnogo privlačniji.
No dobro: stignem ja do oštarije i sjednem za ogromni stol na samom rubu terase koji je jedini bio slobodan. Baš kad sam dobio pivo stigla je poruka od frenda..."sorry bla bla ovo ono nešto nešto ajd nađemo se direktno pred Uljanikom". Dva sata riscaldamenta imao sam dakle odraditi sam.
Gužva je postajala sve većom, pa su s druge strane "mog" stola ubrzo posjedali i neki Skandinavci, u očitoj namjeri da maksimalno iskoriste činjenicu da je pivo u Istri pet puta jeftinije nego kod njih.
Iako općenito imam velike simpatije prema nordijcima, ovi su mi nekako djelovali odbojno, suviše prostački. A posebno onaj najbliži meni. Runde su ispijali strahovito brzo, po tri birre na moju jednu. No ubrzo sam počeo primijećivati jednu neobičnost; dok je ostatak društva svakim gutljajem postajao sve odvratniji, ovaj do mene, koji mi je u početku izgledao kao najveći primitivac, postajao je sve tiši, sve povučeniji u sebe, sve zamišljeniji. Uskoro kao da i više nije pripadao svojoj grupi, nekako se odvojio duhom.
Ne sjećam se više kako smo počeli razgovor. Ali zato sam razgovor ne vjerujem da ću ikad zaboraviti!
Ispostavilo se naime da je tip.....režiser pornofilmova! Koji, doduše, upravo to prestaje biti. Ali ostaje u branši: kupio je jedan sex-shop i upravo ga preuređuje i priprema za "reopening", čim se vrati s praznika.
Inače sam dosta šutljiv, ali ovog sam svašta zapitkivao: pitao sam ga je li netko od ovih koji piju s njim možda njegov glumac. "Aha, jedan.", pokaže mi frajera širokih ramena koji to pokazivanje nije primijetio. "Ali sad će raditi kao prodavač u mom shopu, ne znam hoće li još snimati."
Propitujem ga dalje....je li i on sam ranije glumio? "Ne. Ružan sam i nemam dovoljno veliku stvar", odgovori mrtav hladan i otpije gutljaj...."...ali imao sam uvijek odlične ideje za film".
Ne znam za ružnoću, to bi trebalo prepustiti ženama. Jedino što mogu reći je da mi tip nije izgledao nimalo skandinavski. Bio je omalen i smeđ, s pivskim trbuhom. Ali taj melankolični izraz lica koji ga je sve više obuzimao činio je njegov izgled nekako inteligentnim, intrigantnim.
Nakon toga razgovor se obrnuo. Sad je on ispitivao mene. Taj dio, skrušeno priznajem, bio je toliko dosadan da vas nimalo neću zakinuti ako ga preskočim. Nakon petnaestak minuta ipak mi je uspjelo ponovo prebaciti lopticu na njegov dio terena.
Pričao mi je kako i zašto prekida s filmovima i što će raditi kad se obogati sex-shopom.
A tada je rekao nešto frapantno.
"Nikad nisam spavao sa ženom bez da joj platim."
Pogledao sam ga zabezeknuto. Kako jebote?! Zašto?!
"Ne mogu drukčije."
"?!?"
"Ne želim i ne mogu pričati s njima."
"Ne možeš??"
"Ma mogu, ali se odmah ohladim. Pričam s mnogim ženama, ali ne s onima s kojima želim spavati. Ako hoću seks, moram joj platiti i moramo šutjeti. Jer ako počnemo pričati, gubim erekciju i ne mogu je vratiti."
Osupnut sam gledao tog čudaka. Nikad nisam čuo ništa slično, a čuo sam svašta. Uostalom, nije tajna, mi muški teško se snalazimo u ženskom svijetu. Naša muška seksualnost propada iz raznih razloga....nekome to bude ženska ozbiljnost....nekome to budu kondomi.....a nekome pak legendarno pitanje "što sam ja tebi?"...ali ovo me svejedno šokiralo.
"A ono....ljubav?", pitam ga.
"Ona postoji između roditelja i djece. Sve ostalo su interesi." Izrekao je to kao da je već jednom odgovarao na isto pitanje na nekom važnom ispitu.
Pogledam na sat i skužim da moram krenuti prema Uljaniku. Želio sam mu platiti ovo pivo koje je popio sa mnom, ali ispostavilo se da je on već ranije platio i moje i svoje dok sam bio na WC-u. Zahvalim mu se i pozdravim ga.
Krenem, a zatim mu, već u odlasku, postavim još jedno pitanje: "Pa jel ti smeta ako ona izgovara nešto dok se....?" "Not at all...as long as I'm not supposed to answer anything."
Prema gradu sam, zbog tri popijene birre, a i kako bih mogao povisiti taj broj, krenuo pješice. Nakon stotinjak metara skužih da su mi odvezane tenisice pa zastanem da ih zažniram.
Iako sam već bio dosta daleko, činilo mi se da još uvijek čujem galamu pijanih Skandinavaca. Sve glasove osim jednog.
