Druga generacija

09.09.2015.

Dok ljeto u ulici Kneza Trpimira nevoljko pakuje kufere, a iz škatule u kutu dopiru zvuci tisuću i prve klapaške žalopojke o neuzvraćenoj ljubavi, ljuljkam se u iznenađujuće udobnoj fotelji kvartovskog frizeraja pa nehajno listajući skupljam zrnca mudrosti rasuta po stranicama šarenih magazina. Tek povremeno skrenem pogled sa zanimljivog štiva kako bih kimanjem glave i sličnim prikladnim gestama pokazao da nisam posve isključen iz razgovora kvarteta zakrabuljenih gospođa u najboljim godinama.

Ruku na srce, izgledaju mi malko šašavo tako omotane plastikom i stručno inkartane, kao da im se flamingo pokakao po glavi, ali im to naravno ne dajem do znanja. Shvaćam da je za ljepotu ili barem ono što na ljepotu sliči, potrebno štošta otrpjeti. Mislim da smo pogriješili što smo se rodno izmiješali u frizerajima. Izgubili smo dozu intime. Ne želim znati ni gledati kako se žene uljepšavaju. Kako i zašto su nestale klasične muške brijačije u kojima se raspravljalo o balunu i politici? Mirisi jeftine kolonjske vode, kalendar Vinoploda i zastavice omiljenih klubova po zidovima, naljepnice na ogledalima, od novina samo Slobodna, Tempo i Sportske novosti. Svaka čast frizerkama, ali brico je bio zakon.

Kao da je pratila tok mojih misli, frizerka je zamahnula šugamanom, frknula nosićem, a potom mi se obratila zapovjednim glasom- vi ste na redu.
Eh, već sam na redu, a nisam uspio do kraja pročitati razgovor s jednom velikom estradnom čunkom. Intervju kao intervju, ništa posebno, red lažne skromnosti, red zasluga za narod, red pljuckanja po kolegama, ali meni je zapeo za oko dio teksta u kojem se pohvalio kako je nedavno po četvrti put postao djed. Obožavam unučiće, kaže vrli selebriti, dolaze mi u posjetu pa zajedno izvodimo ludorije. Sa unucima proživljavam sve ono što sam propustio s vlastitom djecom...

Pa nešto kasnije dok prošetavam novu frizuru razmišljam - ovako nešto se relativno često može čuti. Naravno, nema ničeg neobičnog u činjenici da djedovi i bake obožavaju svoju unučad, oni su na neki način prirodan nastavak "loze", vitice što se kovrčaju, hvataju za stupove i rastu u visine, ali priča se tu ne završava, rekao bih da je ta ljubav obostrana. I unuci obožavaju svoje djedove i bake.

Za razliku od vlastitih roditelja s kojima se uvijek nešto natežemo, sukobljavamo, koje često čak i mrzimo zbog stotinu opravdanih i milijun neopravdanih razloga, priče s bakama i djedovima već od prvih dana naše svjesnosti krenu drugačijim tokom. Svi se sjećamo bakinih kolača i igračaka koje nam je dida napravio od običnog komada drveta. Skloni smo graditi idiličnu, romantičnu sliku o dobroćudnim starčićima koji su nam mirno i strpljivo otkrivali tajne života.

Čak i ako ih nikada nismo upoznali, oni u našoj zamišljenoj skici postaju mitski junaci. Dižemo ih na pijedestal bezgrešnosti. Eto i u svim našim političkim i svjetonazorskim prepucavanjima, upravo se taj argument "što ti je bio did", koristi kao krunski dokaz ispravnosti ili pogrešnosti neke ideologije.
A moj, tvoj, njegov did je razumije se, uvijek bio na pravoj strani.

Ali, pustimo mi sad politiku neka ide tamo di joj je misto, vratimo se preko kućnog praga.

Svojim roditeljima zamjeramo štošta, pogotovo u godinama kad se formiramo kao osobe a zapravo nemamo pojma ni o čemu. Teško nalazimo zajedničke teme a čak kad ih i nađemo, najčešće imamo suprotstavljene stavove. Iz dana u dana, iz godine u godine, kao da se ponor produbljuje. I onda ne prođe dugo dok i sam ne postaneš roditelj. Pa kažeš samom sebi - e ja ću drugačije!

Točno tako, ti ćeš drugačije - ti ćeš sad preuzeti ulogu mrzovoljnog, čangrizavog roditelja koji ima stotinu primjedbi na ponašanje svoga mladunca. Ljubav nije upitna, znaš to, osjećaš da ih voliš više od svega što postoji na svijetu, ali kvragu, nikako da se ta ljubav pokaže u svoj svojoj ljepoti, da se na neki način oživotvori. Osjećaš se zbunjen - nešto zapinje, nešto ovdje ne štima!

Postavljaš samom sebi pitanja na koja ne nalaziš odgovore. Zašto svoja najtmurnija lica pokazuješ onima koji su ti najbliži?
Donesu nas na ovaj svijet bez "manuala", bez uputstva za upotrebu, a očekuje se od nas da sasvim prirodno, instinktivno, na najbolji način odradimo uloge koje su nam zadane. Uloge unuka, sina, brata, oca, muža, ljubavnika...

I tako dok pohvatamo konce, vrijeme nam bježi, izmiče iz ruku, migolji se kao neki ludi crv, a mi nikako ne pronalazimo čarobne riječi da svojim najbližima pokažemo koliko nam je stalo. Nisam pristalica holivudizacije ljubavi, da svakoga dana, u svakoj prilici moramo ponavljati ajlavju ajlavju, ali ono, volio bih da postoji neki tajni znak, samo nama znan, kojeg ćemo razumjeti bez velikih riječi.

A vrijeme prolazi. Tako prokleto brzo. I još jedno ljeto već pakuje kofere a u ulici Kneza Trpimira neka budala juri motorom sto na sat i diže se na zadnje kolo.



Bergaz, 09.09.2015. 18:11 a) A gđe je fotka, ćo'eče?!
b) Neki (od nas) poantu (drugačijeg) su (već) shvatili - dovoljno rano (ili ne prekasno).

brod u boci, 09.09.2015. 18:54 Evo primjedba usvojena :-)

Pjaceta, 09.09.2015. 20:45 Te čarobne riječi će doći same od sebe, najvjerojatnije skupa u paketu sa unucima :-))

PS: Fotka je fenomenalna.

Ti-grica, 09.09.2015. 20:50 a) slazen se, i zene vole intimu
b) virujen, obozavala san babu i didu :-)))

bodulka, 09.09.2015. 21:34 Hoćeš nam između redaka reć da postaješ dede? Ajde, trebaju nam lipe vijesti i službeni razlog da se nazdravi ;)

Outremer, 09.09.2015. 21:50 Ma,da si je pinelon slika, ne bi bolje potrefija onu gustinu zraka ponad mrakačon obvitih borika , škrapa i obzora dragog mi Staroga kraja. Sritniče bezdušni!
Ajme, Brode, totalno si zastranija, šta se tiče frizeraja , jerbo ti je rješenje isprid nosa . Lipo , diplomacki , uputiš frizerki pozivnu notu za tzv. kućni posjet. Ako more dotur klipsat od kuće do kuće, a bogare mi , more i frizerka,neće joj kruna past sa glavuše, je li, a ti onda ne budi sitna bodulska duša, nego ju lipo nagradi za iskazani trud i talenat.
Za dicu ne beri brigu, jerbo oni, čin se izležu i progmiźu, misle da smo podebilili i da još samo čekamo sakramenat bolesničkog pomazanja. Tako ti je to: dica putuju, a ti ji usmjeravaš , nasriću,učas mine tih idiličnih par godina šta ti zvrče po glavi , sramote te na javnim mistima ili se medjusobno čerupaju ka bisni ( ako ji je dvoj-troj), pa si primoran na triskološku vaspitnu metodu, jerbo si sve taktike specijalnog rata već potrošija, a i straj te je da će koje od njih završit na Hitnoj. Adio!

Outremer, 09.09.2015. 22:00 Nadopuna komentara, a tiče se idilične pastorale sa didon i babon, a koja mi se smetnula s uma jerbo mi je , zapravo ,,totalna nepoznanica: odgojila me vlaška Großmutti! Sve ti je jasno! Adio!

brod u boci, 10.09.2015. 06:24 @Pjaceta: A nekako sve manje vjerujem u te stvari koje "će doći same od sebe" ;-)
@Tigrica; Eto, super da smo se složili :-)
@Bodulka: A ne ne ne, nije u tome kvaka, sve u svoje vrime :-D
@Outremer: Ima sam ja jedno vrime frizerku "za po doma", ali imam blagi osjećaj da njoj ta uloga i nije baš odgovarala :-O

Pomagač, 10.09.2015. 07:31 Spretno si spojio temu iz frizeraja i odnose sa babom i djedom.
Ni ja ne volim kad muški dođu na šišanje dok sam u salonu.Ne moraju znati što mi ženske tamo radimo .
U svom životu upoznala sam jednog djeda i dvije babe i sad si mi dao razmišljati o njima .Kakvi su bili i što sam usvojila od njih?Puno i to dobrih stvari.Imam utisak više nego od roditelja.
Pozdravi prijatelja Outremera ,slatko se nasmijem njegovim komentarima.Sretan si što ga imaš.
ADIO!

bodulka, 10.09.2015. 10:54 Aaaaa, šteta :D

Ama Gi, 10.09.2015. 13:21 "Zašto svoja najtmurnija lica pokazuješ onima koji su ti najbliži?" To se i sama više puta znam pitati... Možda zato što su to ujedno i najintimnija, najviše naša lica? Sve u svemu, krasan tekst!

Outremer, 10.09.2015. 18:36 Moj Brode, iz tvojega iskaza, bolje rečeno priznanja , more se zaključit samo jedno, a to je da sa ženskadijon nikad ne znadeš šta oće, a šta neće i moj ti je stručni vlaški online likarski savit da rotiraš frizerke, jerbo je sasma sigurno da je problem isključivo u njijovoj prirodi, obziron da su uvik za nešto namušene, a ne znaju ni same zašta.
Kolegice Pomagačice, naš Brod uvik djeluje filozofski inspirativno bilo rječju, slikon ili propuston. Adio!

bodulka, 10.09.2015. 20:11 A jeste opleli po jadnim frezerkama. Evo ja se upravo vratila od svoje fino ofarbana i poštricana, sva sjajim za malo para :D Čak nije bilo ni tračeva danas. Dat ću vam broj :))

suncokretica, 10.09.2015. 20:50 U vrijeme dok je Buntovnik još bio buntovnik, dakle u onim 'ludim godinama', posvađali smo se i ja sam mu rekla da to što smo posvađani i što se ljutim na njega ne znači da ga ne volim, dapače, i ljutim se zato što ga volim! U čudu me gledao... Doduše, tata mu to nikad nije rekao i već je bio odrastao kad je isto tako bio iznenađen kad sam mu rekla da ga tata isto voli i da je bezgranično ponosan na njega...nije mi vjerovao, jer, tata to nije baš pokazao a ni rekao....
A bake i djedovi...oni samo nemaju obavezu odgajati dijete :)

so far away..., 11.09.2015. 03:23 Pitam se zašto kod tebe nisam sto godina navratila. Fotka je prekrasna...a nema do bakine papice.

brod u boci, 11.09.2015. 10:30 @Pomagač: Eto, mislim da se već smatra pozdravljenim
@Bodulka: Eh, kakav je to frizeraj bez tračeraja :-D
@AmaGi: Hvala ti
@Outremer: Pa zato ih i volimo
@Suncokretica: Da, opet se vraćamo na ono - što se mora, uvijek je teško ;-)
@so far away: Dobro mi se vratila :-)

odmak, 11.09.2015. 18:33 Za djecu smo odgovorni, za unuke više nismo.Samo guštamo u tome da su oko nas i volimo ih bez straha da ćemo ih razmaziti. Kupujemo njhovu ljubav.

Mela, 12.09.2015. 20:39 Ne znam bi li rekla što o frizeraju ili didama i bakama.

Znam izaći iz frizeraja sva namaškarana da zapalin pa me ljudi čudno gledaju. Baš su čudni ???

Didovi i bake imaju puno više strpljenja. A roditeljima, ko roditeljima, svašta izbrojimo, pa nam poslije bude žao.

semper_contra, 14.09.2015. 12:14 Lijepa priča, točnije lijepa i sjetna razmišljanja o nečemu o čemu i sam vrlo često razmišljam. Iako, moram priznati, nisam baš lud za unučadi (i tu sam 'semper contra') no mislim da tome nisu razlog oni već činjenica da se ja prema njima ne mogu i ne želim ponašati kao ostale bake i djedovi: da im sve rade niz dlaku. A tu se onda sukobljavam sa suprugom-bakom kojoj su unuci na prvom mjestu i uvijek u pravu. Ja se onda distancviram da se svađam s boljom polovicom, pogotovo ne pred unucima.

Zizi, 14.09.2015. 21:07 Tak je i kod mene. Sve sam više čudovište njima. A pitam se znaju li što ih čeka. I onda mi se plače. Previše su nam bajki ispričali.

Zizi, 14.09.2015. 21:10 Inace, frizerke više pažnje poklanjaju dečkima.

Zizi, 14.09.2015. 21:11 A od kud ti ime? Znaš li što znaci?

brod u boci, 14.09.2015. 22:09 @odmak; Vjerojatno ljudi kad uhvate neke "lijepe" godine, postanu smireniji i lakše razlučuju bitno od manje bitnog
@Mela: Ha ha, upravo vizualiziram takav prizor
@semper contra; Imam osječaj da ćeš i ti postupno omekšati ;-)
@Zizi: Bez obzira na dob i godine, ljudi očito vole bajke. Slušati, pričati, a pogotovo nastojati živjeti u njima.

<< Arhiva >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica