Jutro me zateklo sklupčanog u položaju fetusa, otvarao sam oči dugo i oprezno dovijajući se jesam li zaista tu ili samo sanjam. Krevet je bio golem kao Rusija a hladan kao Kanada. Brojke na satu bile su debele i okrugle, a kroz škure su se nazirali obrisi posljednjeg dana dvije i četrnaeste.
Pomislio sam na Silvu kojoj je danas imendan i rođendan, na njene krupne i drage oči, ali ni to mi nije bogzna koliko pomoglo. Zapravo, shvatio sam da ako se želiš pokrenuti, najbolje je misliti na nešto ružno i ogavno jer ovako dok je lijepo i toplo tvoja guza zasigurno puta vidjet neće.



Dakle, to je to. Silvestrovo, Stara godina. To je dan kada zbrajam i dijelim, oduzimam i množim, potenciram, kubiram, vadim korijenje, pripremam francusku salatu i najčešće - očajavam. Ne zbog kvalitete majoneze ili krastavaca već onako - prigodno.
Prisjećam se gdje sam sve bio, što sam radio, koga sam ljubio a koga propustio ljubiti.
Jesam li ispunio ono što sam planirao, vrijedi li pod ovu godinu podvući crtu i kakvu? Ravnu, valovitu ili isprekidanu?



No, to najčešće dođe na isto, džaba bilo konja vranih i planova neostvarenih. Planovi su uglavnom plošni, bolje reći pljosnati i prije ćemo ljosnuti nego li ih uspjeti podignuti na treću ili četvrtu dimenziju. Petu?
Štoviše, sve sam sigurniji u to da ne možemo planirati ama baš ništa. Jednostavno, život nije ništa drugo nego rodeo, posjednu te na leđa pomahnitalog bika i puste u arenu. Bik se otima, propinje i izvija, a ti ni sam ne znaš što te snašlo već grčevito tražiš neke uporišne točke za koje ćeš se uhvatiti i pokušati što duže opstati u sedlu. Pa dok izdržiš - izdržiš.
Dobro, ako sam s planovima (opet) zakazao, ipak sam donio par odluka. Bolje reći - zapovijedi. Zapovijedi samom sebi.



Prije svega - ne osuđuj! Da je onaj gore htio da budeš sudac već bi ti na neki način to dao do znanja. Nikad ne znaš kakvu muku netko nosi sa sobom. Možeš pretpostaviti ali znati - ne. Prema tome, ne sudi unaprijed. A ni unatrag. A ni u mjestu.



Kao drugo - ne zamjeraj! Od nekoga si se nečemu nadao, a taj netko nije ispunio tvoja očekivanja, pa što? A pitaš li se ikad - jesi li ti bio taj koji je uvijek ispunjavao tuđa očekivanja? Možda se od tebe netko nečemu nadao, a ti - ništa!? Dobro, ovdje imaš džokera u onoj - još se nije rodio tko je svima ugodio, ali ipak...
Kao treće - hodaj! Deset tisuća koraka svakoga dana, Ne pitaj zašto ne pitaj kako ne pitaj kamo - samo hodaj.



Svakoga dana odvoji sat vremena i radi na zemlji. Kopaj, mašklinaj, lopataj, gradi, čupaj, sadi, štogod. Samo radi. Fizički. Ne, fejzbučenje nije fizički rad. Seks? Nije ni to. Mislim, dobro je to, taj seks, ali ga ne možeš računati pod onaj zlatni sat.



Dakle, to je opet to. Silvestrovo.
Ako ništa drugo, ovo je dan, ili ovo je noć kad će nam pomahnitali bik ipak dati malu pauzu. Ako nam je nije voljan pružiti, onda se sami moramo izboriti za nju. I boriti se za sve ono lijepo što postoji na ovom svijetu. Usprkos svemu. Za ljubav i ljepotu vrijedi živjeti. I umrijeti.



A ja ću večeras otvoriti bocu najboljeg vina, napuniti onu kristalnu čašu koja i tako čami u vitrini čitavu godinu, podignuti je i reći - živjeli! Dragi moji, neka vas prati sva sreća ovoga svijeta!