Sjećate li se trgovačkih putnika koji su nekad znali prodavati knjige po ulicama i trgovima naših gradova? Obično bi vozili nekakve kockaste aute, najčešće Ladu ili pezejca, a imali su bogme nosa za odabrati najprometniju ulicu u gradu pa bi za tren oka obložili čitavo auto knjigama najrazličitijih sadržaja, od kuharice Steve Karapandže preko sabranih djela Marije Jurić Zagorke pa sve do Tehničke enciklopedije.
Ne znam gdje su i zašto nestali ti ljudi, pretpostavljam zbog toga što su današnji automobili neizmjerno okruglastiji i aerodinamičniji pa shodno tome i nisu baš idealni da bi u slobodno vrijeme glumili police za knjige.
Prodavači knjiga više se ne moraju smrzavati na otvorenim prostorima, strepiti od kiše, bure i juga, najčešće se kriju iza kompjutera kao upravo sada vi i ja, pomno biraju svoju ciljanu skupinu i svakodnevno šalju poruke na tisuće emajliranih sandučića.

Pri tome znalački oblikuju svoje ponude s atraktivnim naslovima i obaveznim popustima uvjeravajući vas kako će upravo ta knjiga koju danas velikodušno nude na akciji drastično promjeniti vaš život. Nabolje dakako.
Nedavno sam naručio čitavu malu biblioteku od jedanest šarolikih naslova počevši od Sokrata i Pitagore preko Babilona i Drevne Kine sve do do Tajnih društava i Organiziranog kriminala. Popust je bio bezobrazno neodoljiv - te knjige inače dođu 59 kuna pojedinačno, ali će eto samo za mene ponuditi čitav komplet za nevjerojatnih 119 kuna! Ali to nije sve. Zahvaljujući novoj revolucionarnoj formuli, dobit ću i sredstvo za odstranjivanje tvrdokornih mrlja, anti-oksi-čoksi-tripl-ekšn. M'da...

Što jest-jest, nisam trebao dugo čekati, već kroz dva dana, na moje se police udobno smjestila čitava nogometna momčad novih knjiga u formaciji 3-5-2. Plus golman naravno.



Moram priznati, knjige su dobre. I poučne nadasve. Samo, ne bi bio loše kad bi uz ovakve komplete priložili i povećalo s dooooobrom dioptrijom, jer brate mili, ne znam kako su uspjeli pronaći ovako sitan font kojim su ih tiskali. Falablogu, do sada nisam imao potrebe nositi cvike, ali ako ovako nastave, ne znam...

Svaka čast kupovini preko interneta i brzoj dostavi, ali ubuduće više ništa ne uzimam na neviđeno. (Oh da, mo'š mislit). Oprostite knjige moje, možete se virtualno spustit i na koljena, ali dok vas ne ispipam i ne provjerim kako mi pristajete u rukama i kakve zvuke proizvodite dok vas listam - ništa od kupnje, jel jasno!?

Stoga sam jutros odlučio posjetiti pravu, a ne virtualnu knjižaru. Vrijeme je darivanja i razmišljam, zašto sebi ne bi poklonio neku lijepu knjigu za predstojeće blagdane. Zezam se, ali samo djelomično. Ako me pozovete na svoj rođendan, već znam što ću vam kupiti - čokoladne praline i bocu crnog vina. Ma neeeeee, šta ste odmah skočili, naravno da ću vam pokloniti - knjigu! Koju i kavu, e to ovisi o vama.
Uglavnom, pronjuškao sam malo po naslovima. Ima ih more. Čovječe, danas svi pišu knjige. Osim mene.
Ali što je posebno zanimljivo - izgleda da se sve knjige bave istom tematikom.

Ruska konkubina.
Šangajska konkubina.
Posljednja konkubina.
Konkubinina kći.
Konkubinina tajna.
Zbogom moja konkubino.

Čoeče, zapleo mi se jezik od ovolikog kolunkonkonbinilizma!
Hm, a možda je to čarobna riječ za napisati knjigu. Kako postati pisac ako nemaš konkubinu? Istina, ništa ne znam o konkubinama, ali ako se treba žrtvovati, eto podnijet ću je, u ime književnosti!
Hm, ponekad mi bude žao što naš jezik nije blaži i da prostite - snishodljiviji prema ljubavnoj tematici. Eto, da sad nasumce zaustavim desetak ljudi i pitam ih što je to konkubina, već znam šta bi rekli - kurbetina! Pa da vidimo. Ako je vjerovati Klaićevom rječniku stranih riječi, konkubina znači priležnica , nevjenčana žena, suložnica, bludnica... Ou đizs koliko groznih riječi na jednom mjestu. Kako ću nazvati svoju knjigu? Priležnica iz Delnica? Triljska suložnica? Praskozorje s bludnicama?

Uostalom, položaj konkubine u društvu valjalo bi zakonom urediti. Ako hoćeš imati konkubinu - samo izvoli, ali molim lijepo, plati joj staž, socijalno, zdravstveno, sve kako spada. Ostavimo se lažnog morala, uostalom, čak su i jake face iz Biblije poput Abrahama, Gideona, Davida, Jakoba i Solomona imali svoje konkubine. Pa nije zaludu pametan bija taj Salamun...



Ako danas ljudi mogu svoj kruh zarađivati kao monteri političkih procesa, kovači svoje sreće ili krojači sudbine, zašto ne bi mogle i konkubine?

I dok sam duboko razmišljao o konkubinologiji, odjednom sam osjetio sam nešto metalno cjevasto upereno u moja leđa. Ne mrdaj - zapovjedno će jedan mezzosopran. Odakle mi je poznat ovaj glas? Ček ček... Jadranka Kosor? Ma ne nije... Modni mačak? Nema šanse... Pokušah se okrenuti, ali atentatorica se neda smesti - Stan! Razbit ćeš mi kišobran! Čeeeekaj malo... e sad mo'š!

Aaaaa, pa to si ti - silno obradovan što u moja leđa nije uperen pištolj već plavkasta lumbrela s natpisom "Pitarello", nespretno sam se zateturao i poljubio potencijalnu razbojnicu u nos.
Čoviče - ne moooooogu virovat - rekla je Marjeta Buzdovačić, divna dama u najboljim godinama koja inače nema običaj napadati muškarce u knjižarama s kišobranom, ali eto...
Pa di si, šta si?
A evo, gura se.
Ajmo popit kavu.
Ajmo!

Uglavnom, Marjeta je jako lijepo pričala, a ja sam jako lijepo slušao. Saznao sam sve o prekrasnom mužu, vrckastoj zaovi, senilnom svekru, vikendici u Nemiri, o slomu tržišta pozamanterije, i tko zna što bi još sve saznao da nisam u jednom trenutku izustio: "Budi moja konkubina!"

Mooolim, šta si to reka?
Budi moja konkubina.
Ja? Tvoja konkubina?
Ma ne. Naslov.
Šta naslov?
Knjige.
Koje knjige.
Moje.
Oli si napisa knjigu?
Nisam.
A oćeš li
Oću
Kad
Ne znam... Jednog dana...