U mom zavičaju gradi se veliki vjetro-park. Kažu da će biti najveći u Hrvatskoj. Nemam razloga ne vjerovati u to. U Hrvatskoj mnogi imaju najvećeg.
Kao što priliči imenu, u vjetro-parku se logično - puštaju vjetrovi. Ponekad čak i zauzdavaju.





Nemate pojma koliko mi je drago što se, čak i u ovim šugavim vremenima, u neposrednom susjedstvu razvija jedan mega-projekt. Mnogi čak nisu ni svjesni njegove dalekovidnosti. Mi ćemo naime, biti prvi u svijetu koji će upravo ovakvim instalacijama doskočiti globalnom zagrijavanju.

Ipak, samo neupućeni misle da ovakvi pogoni mogu proizvoditi struju. Njihova uloga je zapravo dijametralno suprotna. Vjetro-elektrane ne proizvode, već ograničavaju potrošnju električne energije!



Vjerojatno ste primjetili da su naša ljeta sve vruća i vruća, bogme i suša, a zbog svega navedenoga, rapidno raste potrošnja električne energije i to u prvom redu zbog nekontrolirane pandemije klima-uređaja. Upravo će gorostasni ventilatori razmješteni po vrhovima brdašaca omogućiti ugodno osvježenje, ne samo rijekama dragih turista, već i rijetkom preostalom domaćem življu.



Osim toga, evidentno je da se polako ali sigurno utišavaju i ljetni maeštrali. To nije samo klimatološki već i socološki-psihološki problem. Dokazano je kako učestali izostanak maeštrala može izazvati porast alkoholizma, povećanje obima struka, propuh u glavi, ali i eskalaciju verbalnih delikata.

Stoga ćemo s velikom radošću dočekati završetak izgradnje ovog vjetro-parka koji će nam omogućiti ne samo stabilne maeštrale već i čitavu lepezu vjetrova iz trećeg i četvrtog kvadranta. Naime, koji god nam vjetar bude potreban, stručnjaci zaposleni u vjetro-elektranama, jednostavnim će klikom miša postaviti ventilatore u odgovarajući položaj. Hoćete tramontanu - može! Hoćete buru? Može i to! Koliko ste rekli, tri bofora? A da ipak stavimo na tri i po?



Mislim da nije potrebno posebno isticati kolike će prednosti ovo donijeti našem nautičkom turizmu. Bezbrojne brodice koje su do sada bile prisilno pogonjene motorima s unutarnjim izgaranjem i time nepotrebno trošile enormne količine nafte, sad će moći širom razapeti jedra, ploviti mirno i bez ograničenja.

Istina, svaki novi projekt u Lijepoj našoj ne može proći bez izvjesnih kontraverzi, pa su tako sve glasnija naklapanja neodgovornih pojedinaca zlobnih jezika koji drsko spominju kako je čitava oprema za instalaciju najvećeg vjetro-parka u Hrvata, od lopatica vjetrenjača do zadnjeg vijka uvezena iz - Španjolske!?

Pritom postavljaju nemušta pitanja - zar je moguće da nitko od domaćih proizvođača nije sposoban proizvesti i implementirati ovakve uređaje?





Ma dajte molim vas, budite ozbiljni, pa od koga ćemo uvesti vjetrenjače ako nećemo od Španjolaca? Tko je prvi jurišao na vjetrenjače? Zna se - Don Kihot. A odakle je bio Don Kihot?
Pa nije valjda iz Nedelišća, Trolokava ili Svinjarevaca? Tjah!

Zar ne vidite kako su ove velike nacije dalekovidne? Servantesov Don Kihot mnogi smatraju najvećim romanom svjetske književnosti, ali pazite, ne toliko zbog književnog stila, opisa likova i radnje, već ponajviše zato što je taj roman zapravo registrirani patent i kao takav omogućuje intelektualno vlasništvo nad svim vjetrenjačama ovoga svijeta.

Mislim, kako je vrli Don mogao jurišati na vjetrenjače ako ih u to vrijeme nije ni bilo? Tko je nama kriv što svoga Nikolu Teslu otkrivamo dva stoljeća iza svih?

Ipak, ne žalim osobito što kroz sva ova stoljeća nismo znali stvoriti domaćeg Don Kihota. Veći je problem što nikad nismo pronašli svoga Sancha Pansu.
Sancho je ključ uspjeha!