Sasvim obično popodne u Bijeloj kući. Prezident nešto trkelja u ovalnom uredu. Savjetnici se došaptavaju po hodnicima. Potpredsjednik diskretno prducka, kuhar je opet pretjerao s čilijem. Portugalski vodeni pas laje na načelnika glavnog stožera. Jednostavno ga ne podnosi, još od prvog dana. Prva dama s mašklinićem u ruci, blago zamazana blatom po zapešću, čeprka po bekjardu i glasno doziva muža:

Ooooj Barače, jesi li zalijo špinjaču?

Evo sa'ću Mišel, pliz, nemoj mi punit glavu s tom špinjačom nego mi za to vrime napuni oni lila bidunić, zalit ću čim završim četat s Anđelom – odgovori Obama ne skidajući pogled s laptopa.

Sve ti se mora tri puta napomenit, a i ta Švabica, baš zna u koju će uru bit onlajn! – ne odustaje vitka vrtlarica.
Ali ženo!
Aj dobro, dobro, nego pitaj je triba li joj rotkvica. A iman i tikvica za presadit. I balančana. Pa ako oće, poslat ću jon po Hilari!



Mislite da je ovo vic? Ma kakvi! Ako slučajno niste znali, prva dama Amerike uredila je dio vrta oko Bijele kuće u kojem uzgaja vlastito povrće bez primjene pesticida i ostalih otrovnih kemikalija. Štoviše, Mišelin vrt postao je toliko popularan da su mnogi vrtlari rekreativci poželjeli pohitati prema Vošington DiSiju da bi se na licu mjesta uvjerili kako rastu predsjednički kukumari.

Budući da elegantna Mišel nema previše vremena za ćaskanje s dangubama, odlučila je napisati knjigu. S razlogom ponosna, napomenula je kako postoji neki poseban osjećaj postignuća prilikom kuhanja s namirnicama iz vlastitog vrta. Lijepo! Ako može Michelle, mogu i ja!

Donedavno sam imao fobiju od vaga. Ne onih horoskopskih, već sasvim običnih, kućnih, pljosnatih kakve se obično drže ispod ormarića u kupatilu. Zapravo, nisam ni ovoga puta imao namjeru mjeriti vlastitu tonažu, već sam se okliznuo o sapun koji se nekim čudom našao na pločićama u kupioni i ljosnuo pravo na vaginu!

Naravno, ona je promptno reagirala. Kazaljka se opasno približila troznamenkastim brojevima. Karamba!

Odlučio sam - dosta je bilo bolesne prehrane, od danas se hranim isključivo zdravim namirnicama!

Pomno sam proučio problematiku, prikupio informacije iz više izvora i počeo mumati samo provjereno zdravo. Za početak sam izbacio iz jelovnika kruh, manistret'nu, žitarice, krumpir i rižu, pogotovo od ponoći do šest ujutro. Što se bjelančevima tiče, držao sam se preporuke da koristim jedino meso pašnih zivotinja i slobodnih kokoši.

Nemojte nikome reći, ali u posljednje vrijeme svaka dva-tri dana zaprašim svojim Fiat Puntićem u Zagoru i tamo ganjam slobodne kokoši. Instalirao sam veliko koplje na prednjem braniku, nalik onom alkarskom pa s njime vitlam po zaseocima uz cestu. I moram se pohvaliti, imam visoki postotak uspješnosti glede slobodnih koka. Skak'o bi ja i na krave, ali me nekako strah.

S ribama imam drugačiju taktiku. Za sada više špurtilom, a manje ostima. Ali, sad će ljeto, pa ću biti aktivniji.

Jaja su također izuzetno zdrava. Ali i ona moraju biti što je moguće više – slobodna.
Suho meso, slanina, kobasice i čvarci, također se mogu uklopiti u zdravu prehranu, pogotovo ako su domaći, bez glutaminata, nitrita i sličnih molekuloznih tvorevina.

Voće je izuzetno važno– osobito ono južno i šumsko. S južnim stojim odično, u vrtu imam sedam stabala mandarina, četiri naranče, tri limuna, klementinu i grejpfrukt! Računaju li se trešnje i mendule u južno voće ako se nalaze na južnoj strani vrta?

O povrću i ne trebamo trošiti riječi, posebno ono koje raste iznad zemlje. Kupusnjače su ludilo, paprika odlična za libido, pome su iz raja izašle, a blitva je prezakon!

Od mliječnih proizvoda, trošio sam domaći kefir i jogurat. Maslac tu i tamo...

Povremeno bih priuštio poneku kockicu čokolade, ali ne bilo kakve, već one sa sedamdeset posto kakaoa. Samo bih u posebnim prilikama popio čašu vina ili bićerin rakije.

Držao sam se svih ovih uputa petnaest, možda čak i punih dvadeset dana, osjećao sam se neizmjerno bolje i onda sam jedne večeri pun samopouzdanja izvukao šempjastu vaginetu ispod ormarića. I ona, bestidnica jedna, osupnula me i prenerazila, ostavila u šoku i nevjerici. Nakon tri tjedna zdrave prehrane pokazala je četiri kilograma više nego onomad kad sam se hranio bolesno! Za koga nije – nije!

Odmah sam poslao prosvjednu notu nutricionistkinji koja mi je preporučila zdravu prehranu.

Nije se dala zbuniti, rekla mi je da sam na dobrom putu. Ipak, kaže ona - najvažnije je osluškivati vlastito tijelo.

I evo slušam. 'Odam ovih dana okolo sa stetoskopom na ušesima i osluškujem. Al' nisam baš siguran da sam presretan s onim što čujem. Htio bih, zamislite čuda, Jelenu Rozgu, a ono iznutra odzvanja Montseratt Caballe! O mio babbino caro...