Nakon završetka prvog radnog dana u novoj sredini i pod novim okolnostima zamolio sam kapi prosinačke kiše neka se barem desetak minuta zadrže u razini vrha uljanikovih dizalica.

Za divno čudo, one su to zaista i učinile. Tako sam neokrznut kišim kapima kalibra sedam cijelih devet milimetara doskakutao do svoje sobe hotela s jednom zvjezdicom. Soba je divna. Ima jedan televizor, dva kreveta, tri metra širine i četiri visine.
Na televiziji se vrti 69 programa. Doslovce vrti. Od gledanja televizije dobiješ dekompresijsku bolest. Vapiš za barokomorom. Ljubazna recepcionerka tvrdi da je to zbog baterija. Ponudila mi je svoje, nove, još neupotrebljene.
Baterije mislim.
Slika na televiziji nije se popravila, ali se recepcionerka svojski trudila. Sad barem imam nove baterije.



S prozora moje sobe s jednom zvjezdicom pruža se predivan pogled na sporednu ulicu.
Toliko je sporedna da je svi izbjegavaju.
Zapravo, čini mi se da je to nasporednija od svih sporednih ulica u gradu.

Da barem netko hoće proći tom ulicom...
Virim kroz prozor.
Nikog živog!
Samo jedan raspadnuti kišobran odbačen pored kante za smeće.
S letka za obližnju ćevabdžinicu cijedi se boja. Loš printer.
Dvije mačke leže na krovu auta. Ništa ne rade, ništa ne govore.
Samo leže. Tko zna jesu li uopće žive?



Obožavam prozore koji gledaju prema sporednim ulicama.
Volim taj osjećaj kad se nalaktim na drveni prag pa virim kroz škure.
To me podsjeti na djetinjstvo.

Kad bi se šjora Karmela Begova iz Biloga doca vraćala s pazara s kofom na glavi.
Kad bi Dudi i Ćudina u divlje doba noći pijani izlazili iz Bambine konobe i beštimali na sav glas.
Kad bi se neurotični Vjeko svađao sa kućnim brojevima...
Sporedne ulice uvijek su imale svoje junake.
I svoje priče. Čak i kad nikoga ne bi bilo da ih ispriča.

Samo bi kapi kiše pjevušile svoju simfoniju, tiho tiše, najtiše.
Kao i sada...



Planiram skoknuti do grada.
Moram kupiti kišobran, aspirin i neko dobro vino za Livija.
Livio me pozvao na večeru, želi me upoznati sa svojom novom ženom.
S njom se kaže, konačno smirio.
Ove se godine još niti jednom nije razveo.
No, tko zna, možda se nakon večerašnje večere nešto i promijeni, ipak je daleko kraj godine...

Rominja.
Zatvaram škure.
Zvone večernja zvona sa crkve Gospe od mora.
Lijepo je u Istri...