Vjerojatno bi trebalo duboko zaroniti u bilježnicu doktora Šime Freuda, možda čak hipnozom rastaviti na proste faktore najzakučastije dijelove podsvijesti kad bi se konačno drznuo odgonetnuti tu moju, skrušeno priznajem - fatalnu grešku u sistemu, koja mi priječi da se zaljubljujem u - crnke!
Zašto je broj crnki u koje sam bio zaljubljen tokom života gotovo identičan broju desničara sa smislom za humor koje sam imao čast upoznati?

Daleko od toga da smatram kako su crnke manje lijepe od plavuša ili brineta, naprotiv, kad bi sastavljao listu od deset najljepših žena koje sam ikada upoznao mislim da bi barem sedam od njih imalo karakteristike tipične, pomalo tajanstvene mediteranske žene tamnih očiju i garavih vlasi...

Ali šta'š ti, kad se ova luda glava oduvijek samo za plavušama okretala, potpuno nesvjesno i masu puta nerazumno hrlila grlom u jagode. Dovoljno bi bilo da neka mala bjonda zatrepće okicama, zaglumi krhost i ranjivost i usput nehajno zanjiše bokovima, da bi telac u meni potpuno eruptirao, izbio na površinu i potom se rasuo na sve strane svijeta.



Džaba razum, džaba sve, kad samo jedan zlatni pram može podignut bojevu glavu u stanje pripravnosti...



No, imalo je to i dobrih strana, zanimljivo kako se neke stvari u životu poslože gotovo same od sebe jer kad se samo malo osvrnem, shvatim da su mi najbolje prijateljice, pogađate već - sve redom crnke, samo se njima povjeravam ko crnim kutijama i zapravo, možda je to posljedica čudne igre sudbine koja me štiti od nepromišljenih egzibicija. Jer ovako lud ko kupus, često sam znao glumiti prebjega na toj skliskoj granici između prijateljstva i ljubavi, a kad sve zbrojim i oduzmem, bojim se da sam ostao zabilježen na mnogim kamerama granične policije.

Usrdno se ufam u instrument zastare...





No, čemu uopće ovaj uvod, ma u stvari samo zbog tog da se pohvalim kako smo jučer proslavili rođendan moje velike prijateljice, šarmantne i neodoljive Žene od mota, žene od života, prave temperamentne Dalmatinke, bučne, duhovite, strastvene i naravno - crnke!

Oprostite mi plavuše moje, ali s vama ne mogu biti takav prijatelj.

Namjerno smo čekali dan od dvadeset i pet sati, s obzirom da bi tako zahtjevan plan i program proslave zlatnog rođendana teško mogli strpati u običan dan.

Nije bilo lako, ali smo uspjeli, u prvom redu zahvaljujući nesebičnom angažmanu svih sudionika spektakularne predstave, a na samom završnom sletu smo kao znak iskrene ljubavi i poštovanja našoj dragoj Ženi od mota uručili i štafetu mladosti, rad, za sada još neafirmiranog, ali izuzetno perspektivnog akademskog kipara...



Odmaknuti od svih budalaština svakodnevice, prepustili smo se, barem na jedan dan, čarima, iskrenog, čistog i nesputanog - prijateljstva. Kako je to dobar osjećaj!