Ogrnut plaštom mutnog proljetnog predvečerja koje se nečujno približavalo sve tamo od punte Marjana i promatrajući trajekte koji su živahno uplovljavali i isplovljavali iz splitske luke, odlučio sam zaglumiti svjetionik budući da lampica mog oldtimer Samsunga iz dvije i neke daleke, u trenucima inspiracije svijetli ko lanterna na Babinoj guzici.



Mora da je velika čast kad se neki brod nazove tvojim imenom (doduše, za tako nešto najčešće moraš bit mrtav pa sad ne znam je li opaska na mjestu) ali sve u svemu, mislim da bi Petar Hektorović, Vladimir Nazor pa čak i Tin Ujević bili vrlo zadovoljni kad bi danas mogli vidjeti svoje brodske imenjake. Tu je i Marco Polo koji srećom u posljednje vrijeme nije sudjelovao na nekom škrapingu po zadarskim otocima, čak i nekadašnja Kraljica mira koja se po svemu sudeći udala za nekog Talijana pa se sad za promjenu zove Regina della pace.







Jooooj razlike drast'čne, reko bi legendarni Đuro, a mene je sva ta gungula u trajektnoj luci podsjetila na studentske dane, u vrijeme kad su se u splitskom škveru gradili prekrasni feriboti Amorella i Isabella. Svojim modernim dizajnom, opremom i načinom gradnje, predstavljali su pravu senzaciju u tadašnjoj brodogradnji.



Istina, po našem starom lošem običaju, financijski efekti tog udruženog poduhvata bili su skoro pa katastrofalni, ali to je već neka druga priča...

Uglavnom, tada mi je "Opremu broda" predavao jedan od glavnih projektanata slavnih "Finaca" pa mi je otkrio par zanimljivih detalja vezanih za projektiranje i gradnju takvih brodova.

Znate kolega, šapne mi u povjerenju, ne smijemo se zanositi da će Amorella i Izabella biti izuzetno luksuzni brodovi i namjenjeni visokoj klasi putnika, ove feribote će neki zlobnici nazvati "brodovima za opijanje" i što je najgore, neće biti daleko od istine.

Pa ti Finci, a i drugi Skandinavci imaju neki čudan običaj da se petkom uvečer nakon napornog radnog tjedna ukrcaju na brod koji ih vozi amo-tamo po Baltiku, a za to vrijeme oni masovno arče, banče, slave, doslovce se ubijaju alkoholom. Ovakvi im brodovi dođu kao idealni prostori za tako nešto, na njima imaju sve što im treba, restorane, kockarnice, barove, kino dvorane, sve što ti duša zaželi...

Hm, mora da je fenomenalan osjećaj kad se obločeš ko stoka pa ti se sve ljulja pod nogama, a još se i brod dodatno ljulja po valovima pa kad se sve te sinusoide valnih gibanja počnu zbrajat i poništavat, nastane prava fešta.

Zanimljivo, kad smo projektirali prostor za putnike, izričit zahtjev brodovlasnika je bio da kabine budu što manje, gotovo klaustrofobične, tako da se putnici minimalno zadržavaju u njima već ih jednostavno tjeraju da izlaze "vani" i troše svoj novac. Kompanije ne zanimaju oni koji plate kartu i spavaju po kabinama!

Eh da, možda nam je tada, neiskusnim pačićima malim odgojenim u socijalizmu, sve ovo izgledalo prilično neobično, ali na svu sreću, proteklih smo desetljeća toliko napredovali da smo od marnih samoupravljača dogurali do statusa (ne)uglednih potrošača. Moš mislit...





Pomalo me čudi zašto nismo prihvatili i neke dobre običaje "trulog" kapitalizma, recimo ovakva kružna vikend-putovanja nikad nisu zaživjela kod nas, a imam osjećaj da bi upravo na Jadranu takvi aranžmani bili pun pogodak. Dobro ajde, za pijančevanje više-manje, ali recimo, bilo bi zgodno isplovit u petak popodne iz Splita pa u dva-tri dana prokrstarit oko Hvara Visa i Lastova, ili recimo iz Zadra prema Silbi, Dugom otoku, iz Rijeke prema Cresu, Lošinju, pa to bi bile đite za pamćenje!

Nismo ni svjesni koliko se blago krije na našim otocima, pogotovo za onih dugih mjeseci kad napušteni od sviju snivaju svoj "zimski san."

Ali da, znam već, ko će to, nama se takvo nešto sigurno ne bi isplatilo. Skoro nam se ni živit više ne isplati...