Negdi sam pročita kako nije neka prevelika mudrost uvik imat spreman odgovor na sve i svašta, nego da mudrost leži upravo u umijeću postavljanja pitanja! Hoppla đilda! Moram priznat da sam osta fasciniran tom rečenicom i nakon nje sam definitivno odusta od prijavljivanja na kvizove. Neš ti, može tako i papagalo zapamtit čitavu opću enciklopediju od A-Ćus do Ska-Žv i onda pred Tarikom biflat podatke leva-leva!

Dakle, u pitanjima je kvaka!
Nakon ove veličanstvene spoznaje, hodam preporođen ovim svitom i stalno postavljam oštroumna pitanja ka recimo - pošto kapula? A karota? Kumpiri? Jesu vam ovo crveni ili bili? Mona Lisa ili Kleopatra? Jaerla kažete? Ma neću Jaerlu, nekako su mi njoki puno brašnjavi kad ih umisim od Jaerle!

U svakom slučaju, život nam svakodnevno nudi pregršt atraktivnih pitanja. Evo recimo, mene strašno interesira o čemu svake večeri pričaju voditelji TV-dnevnika dok traje odjavna špica! Znate ono, u trenutku kad svršava glavni dio dnevnika s premijerkom, nuklearkom, potresima, vulkanima i ostalim elementarnim nepogodama, u kadru se pojavi netko iz sportske redakcije koji prozbori dvi-tri službene riči s glavnim voditeljem dnevnika, zatim krene muzika s odjavne špice, a oni i dalje nešto čavrljaju i pri tome se još kikoću od smija! Ma vidi ti njih!

Eto baš prije neku večer na Hrtu je glavni bija Šprajc, a sportašica mala Banelica.
Čim sam ih ugleda odma sam reka - a-ha, sad ste moji i dok je svirala ona blentava špičasta muzika pokuša sam im čitat sa usana o čemu oni to govore.
Dakle, rekonstrukcija tog razgovora bi izgledala otprilike ovako:

Šprajc: Kako si mala?
Banely: Dobro sam, hvala na pitanju!
Šprajc: Super ti stoji ta majičica, naglašava ti vitku liniju.
Banely: Ah, to mi je sponzorska, nego Zorane kako vaša žena!?
Šprajc: Moja žena... grrrrkkkkkkkrrrrrrrvrc

Da se razumimo, ovo grrrrkkkkkkkrrrrrrrvrc nije reka Šprajc nego se u tom trenutku prekinula scena voditeljskog očijukanja i počela reklama za Konzum tako da mi je ostatak razgovora osta čista misterija.

I tako, pokušavajući pronaći nove misterije svakodnevice, pala mi je na pamet Jelena Rozga!
Zašto Jelena Rozga? A lipo!
Kako čujem , Rozginica je nedavnoj turneji dupkom napunila preko nekoliko Arena.
Pa se mislim, zar nije pravi misterij kako je to bljedunjavo meketavo djevojče, širokim narodnim masama najviše poznato po produhovljenim pjesmuljcima tipa "rodit ću ti ćer i sina, živit ćemo 100 godina", uspjelo rasprodati sve koncerte, i to ne u nekim opskurnim diskačima tipa Monaco ili Leonardo već zaista u monumentalnim zdanjima respektabilnih dimenzija!? Hm, ajde de, za pjesmuljke manje-više, ali mora se priznat da Jelenacionale vrhunski njiše bokovima, možda se upravo u tome krije ključ odgonetke.

Međutim, kako smo već rekli, nije štos u dobijanju odgovora i to je živa istina, jer nas odgovori masu puta mogu i razočarat.

Evo na primjer, čekajući jučer red pred blagajnom u Grmuše trade eksport-import d.o.o. postavija sam sebi filozofsko pitanje kakvim se to čudom kreću šareni artikli po pokretnoj traci i zaustavljaju se tik pred blagajnicom!
Najprije mi se činilo da blagajnice imaju nekakve pedale ispod pulta koje pritiskaju svakoga puta kad žele sav taj cukar ulje, mliko i jabuke "dotrat" bliže sebi.
Ipak, zagledavši se u naočitu blagajnicu napućenih usana primjetija sam kako su joj obje noge podignute u zrak, a traka se i dalje nekim čudom kotrljala. Dakle - definitivno nema nikakve pedale ispod!

Na koncu, dok sam punija svoju kesu nisam izdrža, a da ne udrem direktno " glavu" - šinjorina bella, mogu vas nešto pitat, kako se ove zvizdarije koje ja kupim kreću po vašoj traci i kako tačno znaju kad se tribaju zaustavit?

- Aaaaa, to - odgovori mi mala suvereno ka da joj svaki dan postavljaju takvo pitanje - imam tu malu rupicu znate...
- Di imate rupicu?
- Evo tu sa strane, vidite, u toj rupici se nalazi foto-ćelija koja automatski detektira artikal koji se kreće po traci i zaustavi ga točno na vrijeme!

- Aaaaaaa, znači u tome je baza, da da, rupica, foto-ćelija, pa da naravno sasvim logično...
- Hvala vam na odgovoru šinjorina.
- Boooog i dođite nam opet - zacvrkuće prpošna blagajnica napućenih usana, a ja se kasnije sve nešto mislim kako me pomalo i razočara taj njezin odgovor, mislim - ja sam baš ono zamišlja kako ona pritiska pedale ispod pulta, vizualizira sam gas, kumplung, kočnicu, sav sam bija fasciniran kakvom preciznošću ona to barata da bi mi na kraju rekla da ujopće nije do nje nego do foto - ćelije!
Eto ti ga đavle i ta tehnika, ubit će nam svaku romantiku, a meni se ipak još jednom potvrdila ona teza da mnoga pitanja izgledaju puno bolje nego odgovori!
I zato je neka pitanja možda i bolje zadržat za sebe!