Jednom našem poznatom estradnome umjetniku koji svojim zvonkim baritonom i melodioznim arijama znalački podiže štimung na entu potenciju, ali koji se isto tako svakodnevno hrabro bori protiv neugodnog sindroma brzo sušećeg grla, savjetovali su ugradit jedan, da prostite - čip, koji bi ga monumentalno moga oslobodit žeđajućih muka. Princip je jednostavan - ispod kože ti usade mali implantant koji u potpunosti eliminira svaku želju za bevandom kako crnom tako i bilom, ali isto tako i spriječava teška psihofizička stanja u koje je lako upast pri odvikavanju normalnim putem.

Ma pogledaj ti čuda dokle je ta znanost napredovala!?

Bez mučnog odvikavanja, bez apstinencijske krize, s komadićem elektronike ispod kože riješiš sve moguće probleme i nuspojave! Pa to je stvarno prava revolucija u medicini!
Skroz bi dobro bilo da osim odvikavanja od alkohola i drugih opijata, uvedu slične čipove i za ostale bolešćine.



Kako se danas mnoge nadobudne zvjezdice znaju pohvalit kako tu i tamo posjećuju estetske kirurge koji im popravljaju usta, nos, trbuj, cice i guzice, tako će u dogledno vrime bit skroz normalno ić u elektroničkoga kirurga.

-Šjor likar, ja bi vas molija da mi ugradite čip kontra gihta, visokoga tlaka i alergije na pelud.
- Nema problema - reć će likar, samo da skontam, giht tri ijade, visoki tlak pet, a za alergiju ćemo vam dat popust deset posto, sveukupno deset ijad...
- Unti iruda, deset ijad kuna?
- Deset tisuća eura gospodine!
- A jeli to pokriva HaZeZeO?
- Samo ako imate premiju na dodatak bonusa aneksa trećeg stupa dopunskog osiguranja za tekuću godinu!
- An tako...

Kako se danas tehnika razvija neslućenom brzinom, siguran sam da će uskoro bit moguće ugradit čipove s vremenskim prekidačima. To će bit pun pogodak za radne ljude i građane, a bome i poštenu inteligenciju. Budući da u zakonu o radu lipo piše kako se na radnome mistu ne smi ni pod razno konzumirat alkohol, najbolje bi bilo svim zaposlenicima ugradit čipove s tajmerom koji bi djelovali samo osam uri dnevno, od sedam ujutro do tri popodne! Ili već kako ti padne smjena, naravno, sve na trošak poslodavca. Jel pošteno!?

Sve dok radiš neš imat nikakvu želju za alkoholom, a čim provučeš svoju magnetsku karticu kroz onu škatulu na kapiji, čip ti se automatski deaktivira i ostatak dana moš bumbit koliko oš, ako ti se već bumbi jel'...

Ae, ma znam šta će neki reć - a di su moja ljudska prava, ko meni može zabranit popit bevandu iza marende ako mi je to gušt!
Čak i za to postoji rješenje!

Naši vrli znanstvenici će instalirat takav čip koji će vam omogućit da se nakon lipih bokuna napijete obične vode iz špine, ali će vam u isto vrime pružit osjećaj ka da pijete ugodno rashlađeni korčulanski Pošip iz osamdeset i sedme! Ne virujete?
Živi bili pa vidili...

Ma isto, moram priznat da me malo straj, jer realno govoreći, mogli bi se kadikad ti čipovi i pokvarit, ruvinat, ala šta bi onda bilo veselo, isti tren bi nam udrila donja u gornju! Svako malo vrimena bi tribalo restartirat organizam! Ili recimo iskopat neki dio koji nam loše funkcionira iz back-upa!?
I ko zna, možda bi se s vrimenom u našem tijelima razvila nova anti-tijela koja bi poništavala sve pozitivne efekte tih pustih čipova. A di smo onda?

Sve mi se pari da čovik nikad neće postat ni robot niti kompjuter bez obzira koliko žice ugradili u njega. Čovik nije stvoren da bude savršen, čovik falije, luta, čini monade svake vrste i sad kad malo bolje promislim, možda je bolje savjetovat našemu dičnome pivaču neki drugi oblik rehabilitacije. Možda da se maši malo motike i mašklina, sva će mu bevanda učas izvitrit iz glave! Altroke čip!